Znamo svi da djeca nekad nemaju potrebne „fitre“ koji će zaustaviti one riječi koje ne bi trebale izaći iz tih malih usta u javnosti, na glas. No, nekad nas uistinu iznenade i jednostavno se ne snađemo, pa ne znamo niti kako reagirati…
Vjerojatno možemo sa sigurnošću reći da nas nitko ne može osramotiti onako kako to mogu naša djeca. Svjesni smo da njima nije lako filtrirati sve što govore, a isto tako niti odijeliti ono što smiju reći pred nama od onog što ne smiju reći u javnosti i pred drugim osobama, pa ih ne krivimo zbog toga, ali nekako ih moramo naučiti tome - kako odrediti tu razliku i kako se zaustaviti da ne kažemo ono što ne bismo smjeli. Pomisli samo koliko se tog naslušaju tete u vrtiću… Odgojiteljice, znamo.
Da se razumijemo, dječja je reakcija sasvim normalna i uobičajena u velikoj većini slučajeva. Oni su znatiželjni, oni zapažaju razlike i oni ih izgovore. I to je sasvim u redu, osim što u svijetu odraslih to funkcionira malo drukčije i ima potpuno drukčiji prizvuk. Sve u svemu, možemo ih, malo po malo, naučiti kako kontrolirati svoje riječi u određenim prilikama.
Priznaj, ali proslavi razlike
Česta je situacija, na primjer, da dijete neprimjereno komentira tijelo neke druge osobe. Mnogi su doživjeli da dijete prekomjerno glasno kaže kako je „teta/striček predebel(a)“. Realno, možda su i svi prisutni svjesni činjenice da je osoba o kojoj se govori pretila, ali važno je ovdje iskoristiti pozitivan pristup. Djetetu možeš reći nešto poput "Vidim da primjećuješ da je svako tijelo drugačije. Sasvim je u redu da nismo svi isti. Sva su tijela različita, a ova teta/striček ima ovakvo tijelo."
Još jedna od čestih situacija je komentiranje tuđe invalidnosti u javnosti. Tada je vrlo važno naglasiti da nije pristojno niti ljubazno komentirati ljudska tijela. Kasnije, kod kuće, možete razgovarati o tome nasamo ako dijete ima pitanja, te još jednom dodatno objasniti da je svačije tijelo drugačije - različite boje, različitih oblika, različitih veličina, različitih sposobnosti.
Potakni dijete da se usredotoči na dobre stvari
Najbolje je naučiti djecu da uopće izbjegavaju komentirati nečiji izgled – čak i ako je to zamišljeno kao pohvala. I rečenice "Ta djevojka je tako lijepa", "Ona je tako visoka" ili "Ona je tako mršava" mogu imati negativan utjecaj na djetetovo samopouzdanje. Trebali bismo ih naučiti da se umjesto toga usredotoče na atribute kao što su pametan, zabavan, talentiran, hrabar i vrijedan.
Iskoristi ono što kaže tebi
Djeca su najslobodnija kod kuće, u obiteljskom okruženju, pa će tamo najvjerojatnije i „izvaliti“ neku od takvih izjava. Ako se dogodi da ti dijete kaže „Imaš debeli trbuh“, može te zateći ovom izjavom, posebno ako ni sama još uvijek nisi načisto sa svojim postporođajnim tijelom. Podsjeti dijete da je u tom trbuhu bilo ono, a možda i braća i sestre, pa da zapravo sada tako izgleda jer je nosio u sebi veliku količinu ljubavi.
Ovakvu je priliku važno iskoristiti za iskrenost, te uvijek svakako istaknuti činjenicu da su sva tijela različita. Na taj će način ovaj razgovor koji ti možda nije najugodniji postati poučan. Također je važno ne posramiti dijete zbog tog što je primijetilo i uočilo razlike, ali naglasiti da njegovi komentari mogu povrijediti osjećaje drugih ljudi, pa da mora pripaziti kome to govori i u kojoj prilici.
Budi primjer
Mi kao roditelji suočeni smo s beskrajnim zadatkom prema kojem moramo raditi i govoriti prave stvari. Ono što ovaj zadatak čini još težim je suočavanje s vlastitim osjećajima. Znam da je štetno govoriti o svom tijelu pred svojim kćerima na negativan način. No, jednostavno nekad kad se pogleaš u ogledalo pomisliš „Uf, moram smršavjeti!“ ili „Ajme, zar baš toliko celulita…“ Nije uvijek lako to prešutjeti pred svojim djetetom. Znaš i sama da treba voljeti svoje tijelo zbog njegove snage, moći i svega što je postiglo, bez obzira na broj traperica koji nosiš. Ali to stvarno nije tako jednostavno. Svi se mi, usprkos našim najboljim namjerama, s vremena na vrijeme borimo s problemima slike o sebi.
No, sjeti se kako si ti vidjela tijelo svoje mame i kako ga i danas vidiš. Sigurno si ponosna na to kako je to tijelo izdržalo sve životne bitke. Istakni to pred djecom, pa ih time potakni da vide i slave sve što je dobro u svojim vlastitim tijelima i u mnogim različitim tijelima koja vide u svijetu.
No, važno je i pripaziti na to kako komentiraš druge ljude pred svojim djetetom. Ako vidiš neku ženu u mini suknji i kažeš: „Voljela bih da mogu to nositi, da mi nisu noge prošarane venama“, i to pred svojom kćeri, mogla bi posljedica toga biti da tvoja kći pomisli kako mora uvijek paziti na potencijalne nedostatke na svom tijelu, te ih skrivati. A to, vrlo vjerojatno, ne želiš.
Sve u svemu…
Kao roditelji nosimo vrlo veliku odgovornost, pa dok pokušavamo naučiti svoju djecu svemu što im je bitno za suživot sa drugima, moramo ujedno upravljati svojim vlastitim unutarnjim glasom i kontrolirati što izlazi u obliku riječi. Djeca nas mogu iznenaditi komentarima koja izlete iz njihovih usta na kojima još nema filtra, ali uvijek bismo se trebali oslanjati na tu znatiželju i iskoristiti je kao priliku za rast, te naučiti ih da ljudi imaju različita tijela i da jedno nije bolje od drugoga.
