Svi želimo najbolje za svoju djecu, no ponekad naša prevelika briga i želja da im pomognemo u svakoj situaciji mogu napraviti više štete nego koristi. Stručnjaci upozoravaju da pretjerana pomoć može umanjiti samopouzdanje djece i otežati im suočavanje s izazovima.
Današnji roditelji često žele biti uključeni u svaki aspekt života svoje djece. Iako je to razumljivo i dolazi iz dobre namjere, stručnjaci upozoravaju da prevelika pomoć može imati neželjene posljedice.
Psiholog i terapeut Jeffrey Bernstein za Psychology Today ističe kako je jedna od najčešćih pogrešaka upravo pretjerano rješavanje problema umjesto djece. “Kad roditelji stalno uskaču i rješavaju izazove umjesto djece, ona ne stječu samopouzdanje niti osjećaj samostalnosti,” pojašnjava Bernstein. “Djeca tada često postaju tjeskobna, izbjegavaju složenije zadatke i teško se snalaze bez stalne podrške roditelja.”
Ono što se često događa jest da roditelji, u želji da zaštite dijete od neugodnih situacija, nesvjesno šalju poruku: “Ne možeš sam, trebaš mene.” Takav pristup dugoročno može ugroziti vjeru djece u vlastite sposobnosti i otežati im samostalno rješavanje problema.
Kako pomoći bez prevelikog uplitanja?
Stručnjaci savjetuju da roditelji pokušaju napraviti korak unatrag i dati djeci prostor da se sami suoče s izazovima. Bernstein preporučuje: “Ohrabrite djecu da sami razmisle o rješenju, pohvalite njihov trud, a ne samo uspjeh, i dopustite im da uče iz vlastitih grešaka. Tako gradite njihovu otpornost i šaljete im važnu poruku da vjerujete u njih.”
Ovaj pristup razvija ne samo samostalnost, nego i emocionalnu snagu potrebnu za suočavanje s problemima kroz život.
