Iako nije nikakvo pravilo, po djeci često možemo procijeniti kakav odgoj imaju kod kuće. Naravno da to nije "uklesano u kamenu", ali učitelji i profesori koji s djecom provode puno vremena, mogu to procijeniti još lakše.
Kad god se pokrene rasprava o nekom događaju nad kojim se zgražamo, a uključuje djecu, često zaključimo da je u pitanju – kućni odgoj. Kad djeca naprave neku "glupost" u školi, kad se ponašaju neprimjereno prema kolegama i učiteljima, često svi zaključimo da to sve "dolazi od kuće". Nismo, vjerojatno, daleko od istine, iako to nije pravilo bez iznimke.
Učitelji koji s djecom provode najviše vremena vide ih u jednom sasvim drugom svjetlu i nekad mogu puno tog o djeci zaključiti. Urednica portala Sillicon Canals, Sarah Mitchell, pitala je učitelje i druge stručne djelatnike u školama o nečem što su joj ranije već rekli neki učitelji: da već na prvu mogu razaznati koja djeca su istinski voljena, a koja su tek - "zbrinuta". To nisu znakovi poput dizajnerske odjeće ili besprijekorne zadaće, nego potpuno drukčiji.
Evo kojih sedam stvari učitelji primjećuju, a otkrivaju im osjeća li se dijete istinski voljeno kod kuće.
1. Drugačije traže povezanost
Djeca koja su istinski voljena kod kuće ne traže od učitelja emocionalnu potvrdu. Uživaju u pažnji svoje učiteljice, ali im ona nije bez iznimke potrebna. Dijete koje je voljeno razveseli se zbog pohvale i vrati svom poslu, a dijete koje kod kuće ne dobiva dovoljno ljubavi neprestano treba pohvale i njegov se svijet ruši kad učiteljica pohvali drugog učenika.
2. Njihov emocionalni vokabular priča priču
Voljena djeca mogu imenovati svoje osjećaje s iznenađujućom točnošću. Reći će stvari poput „Frustriran/a sam jer ne mogu riješiti ovaj matematički problem“ ili „Razočaran/a sam što se moj prijatelj danas ne može igrati.“
Zašto je ovo pokazatelj? Zato što se kod kuće razgovora s njima o tome. Djeca koja su samo zbrinuta često se muče izgovoriti bilo što osim da je „ljut/a“ ili „tužan/na“.
3. Pokazuju samopouzdanje u preuzimanju rizika
Kad učitelji promatraju djecu kako pokušavaju nešto novo napraviti, vide jasnu razliku. Voljena djeca pokušat će riješiti težak matematički zadatak, dobrovoljno će čitati naglas ili pokušati izazovan umjetnički projekt. Ako ne uspiju, možda će biti razočarani, ali će se oporaviti. Ta djeca znaju da ih pogreške neće koštati ljubavi ili odobravanja kod kuće. Njihova vrijednost nije vezana uz njihov učinak.
Djeca o kojoj se samo brine često pokazuju perfekcionizam koji ih paralizira ako se ne ostvari ili pak potpunu neangažiranost. Nekad uopće neće pokušati, štiteći se od mogućnosti neuspjeha, ili će doživjeti slom živaca zbog manjih pogrešaka.
4. Tjelesna naklonost im dolazi prirodno
Voljena djeca znaju kako dati i primiti odgovarajuću fizičku naklonost. Dat će "pet" svojoj učiteljici, zagrlit će svoje prijatelje nakon rješavanja sukoba ili potapšati uplakanog kolegu iz razreda po leđima. Ove geste teku prirodno jer je fizička toplina dio njihovog svakodnevnog iskustva. Djeca o kojoj se samo brine često su gladna dodira ili imaju odbojnost prema dodiru. Mogu se povući kad im anetko ujtešno stavi ruku na rame, traže neprimjerene razine fizičkog kontakta, ne razumiju granice jer je naklonost toliko rijetka u njihovom svijetu da ne znaju kako je regulirati.
5. Govore detaljno o domu i to čine s toplinom
Kad voljeno dijete govori o svom vikendu, te su priče bogate detaljima. „Tata i ja smo napravili palačinke u obliku dinosaura, a on mi je dopustio da ih okrenem iako sam napravio nered“ ili „Mama i ja smo imale plesnu zabavu u kuhinji dok smo pripremale večeru.“ To nisu velike avanture ili skupi izleti. To su mali trenutci istinske povezanosti i radosti. Dijete ih se sjeća jer se tijekom njih osjećalo viđeno i cijenjeno.
Djeca o kojoj se samo brine često daju nejasne odgovore. „Bilo je dobro.“ „Nismo ništa radili.“ „Gledao sam TV.“ Kada ih se pita za detalje, možda će navesti aktivnosti ili stvari, ali rijetko spominju emocionalne veze. Išli su u park, ali ne s kim ili što im je to bilo zabavno.
6. Njihova neovisnost izgleda drugačije
Ovo je često iznenađujujuće. Voljena djeca često su istinski neovisnija od svojih vršnjaka o kojima se samo brine. Mogu raditi sama, rješavati probleme i umirivati se jer su usvojila osjećaj sigurnosti. Djeca kojoj nedostaje emocionalni aspekt kod kuće često pokazuju krhku neovisnost. Naučila su brinuti se o sebi jer nitko drugi neće, ali to je mehanizam preživljavanja, a ne zdrav razvoj. Možda mogu sami napraviti ručak i pripremiti se, ali ne mogu regulirati svoje emocije ili tražiti pomoć kada je potrebna.
7. Vjeruju u dobre stvari o sebi
Učitelji kažu da je možda najjasniji znak kako djeca govore o sebi kada misle da ih nitko ne sluša. Voljena djeca zvuče poput roditelja koji ih voli, pa će reći "U redu je, svi griješe" ili "Mogu i ja teške stvari." Djeca koja su samo zbrinuta često su vrlo kritična prema sebi. Nazivaju sebe glupima, govore da ne mogu ništa učiniti kako treba ili odustaju prije nego što pokušaju.