Put do pravilnog držanja olovke i same vještine pisanja zapravo je dugotrajan proces koji započinje puno prije nego što dijete prvi put uzme olovku u ruku.
Kroz rano senzomotoričko istraživanje dijete upoznaje vlastito tijelo, uči kako ga pokrenuti, organizirati pokrete i snaći se u prostoru oko sebe. Upravo iz tih ranih iskustava razvijaju se temelji grube motorike, stabilnosti tijela i kasnije fine motorike potrebne za pisanje.
Radna terapeutkinja Lea Balja Pancirov objašnjava kako grafomotorika nije izolirana vještina, nego rezultat skladnog razvoja cijelog sustava. „Hvat olovke je samo vrh piramide. Ispod toga nalazi se cijeli niz preduvjeta koji moraju biti razvijeni kako bi dijete moglo slobodno i precizno koristiti ruku za pisanje“, objašnjava.
Kada su trup i rameni obruč stabilni, dijete dobiva veću slobodu pokreta, a oči lakše prate zadatak ispred sebe. Tek tada šaka i prsti mogu razvijati preciznije pokrete bez dodatnog napora i kompenzacija.
No prije svega, dijete mora dobro osjećati vlastito tijelo kako bi moglo organizirati pokrete - ne samo ruku i prstiju, nego cijelog tijela. To uključuje sposobnost procjene koliko jako treba stisnuti olovku, koordinaciju obje ruke kako bi jednom rukom moglo pridržavati papir dok drugom piše, ali i sposobnost vizualnog praćenja zadatka.
„Bez uredne senzorne obrade mozak ne dobiva dovoljno kvalitetne informacije o tome što tijelo i ruka rade“, objašnjava Lea Balja Pancirov.
Zbog toga pravilno držanje olovke nije samo stvar prstića i vježbanja slova, nego puno širi razvojni proces.
Zašto je fina motorika toliko važna?
Fina motorika nisu samo „spretni prstići“. Ona uključuje sposobnost djeteta da koristi male mišiće šake i prstiju za precizne zadatke poput zakopčavanja gumba, hranjenja, rezanja škarama ili pisanja.
Istraživanja pokazuju da je razvoj fine motorike povezan i s drugim važnim područjima razvoja.
„Možda zvuči iznenađujuće, ali spretnost u baratanju sitnim predmetima povezana je i s kasnijim uspjehom u matematici“, objašnjava terapeutkinja.
Djeca matematiku često uče kroz manipulativne predmete poput kockica, štapića ili perlica. Ako dijete ima slabije razvijenu finu motoriku, puno energije trošit će na samo držanje i manipulaciju predmetom, umjesto na razumijevanje zadatka i brojanje.
Osim toga, fina motorika povezana je i s razvojem govora.
„Centri za pokrete ruku u mozgu nalaze se vrlo blizu centara za govor. Dok dijete vježba precizne pokrete prstima, potiču se i susjedna područja važna za razvoj jezika i komunikacije“, kaže Lea Balja Pancirov.
Drugim riječima, razvijajući finu motoriku, dijete ne razvija samo spretnije ruke, nego i temelje za složenije kognitivne i komunikacijske vještine.
Ne počinje sve papirom i olovkom
Roditelji često misle da dijete treba više vježbati slova, no stručnjaci upozoravaju da prerano forsiranje pisanja može stvoriti dodatnu frustraciju.
„Ako dijete odbija olovku, nemojte ga odmah forsirati na radne listiće. Mozak i ruke najbolje uče kroz igru“, kaže Lea Balja Pancirov.
Umjesto toga, preporučuje aktivnosti koje razvijaju cijeli sustav potreban za kasnije pisanje.
Veliku ulogu imaju grubomotoričke aktivnosti i takozvani „težak posao“, odnosno aktivnosti koje uključuju propriocepciju i jačaju svjesnost tijela.
To mogu biti:
- puzanje kroz tunele
- penjanje na penjalice ili uzbrdo
- hodanje „kao medo“
- „tačke“ (hodanje na rukama dok roditelj drži noge)
- igre guranja i povlačenja
- kuglanje težim loptama
- vađenje odjeće iz perilice ili druge svakodnevne aktivnosti koje traže snagu i jači hvat
Takve aktivnosti djeluju regulirajuće na živčani sustav i pomažu razvoju stabilnosti tijela.
Važne su i senzorne igre poput traženja skrivenih predmeta u riži ili pijesku, igranja plastelinom i glinom ili pisanja prstićem po brašnu ili pjeni za brijanje.
Kod finomotoričkih aktivnosti preporučuje se nizanje perlica, igre štipaljkama, ubacivanje kovanica u kasicu i manipulacija sitnim predmetima, ali uz nadzor i prilagodbu aktivnosti dobi i mogućnostima djeteta.
„Djeca najbolje uče kada im je aktivnost zanimljiva i motivirajuća. Ako dijete voli nogomet ili košarku, možete kroz igru uključiti zapisivanje bodova kredom ili markerom na veliki papir zalijepljen na zid“, objašnjava terapeutkinja.
Crtanje i pisanje na vertikalnim površinama često se preporučuje upravo zato što dodatno jača stabilnost ramenog obruča i potiče pravilniji položaj zapešća.
Zašto su važni trup i ramena?
Iako roditelji najčešće gledaju samo šaku i prste, stabilnost cijelog tijela igra veliku ulogu.
„Ako trup nije dovoljno stabilan, dijete će se oslanjati na ruku kojom piše i time izgubiti preciznost. Rameni obruč zapravo je sidro ruke“, objašnjava terapeutkinja.
Zbog toga se neka djeca brzo umaraju tijekom crtanja ili sjede vrlo nepravilno za stolom.
Važno je i pravilno sjedenje.
„Kod sjedenja vrijedi pravilo 90-90-90 — kukovi, koljena i stopala trebaju biti pod pravim kutom, a stopala oslonjena na pod.“
Kako izgleda razvoj hvata olovke?
Pravilan hvat razvija se postupno i prolazi kroz više faza.
U početku dijete drži olovku cijelom šakom, zatim se postupno uključuju prsti, a zreli hvat najčešće se potpuno razvije oko sedme godine.
„Pravilan dinamični hvat olovke uglavnom se razvija do sedme godine života“, kaže Lea Balja Pancirov.
Dodaje i kako nije svaki „nepravilan“ hvat nužno problem. „Ako je hvat funkcionalan i dijete se ne umara, nije uvijek potrebno odmah ga mijenjati.“
Što ako dijete nepravilno drži olovku?
Roditelji često primijete da dijete drži olovku na neobičan način pa se odmah zabrinu treba li hvat ispravljati.
No radna terapeutkinja Lea Balja Pancirov naglašava da nije svaki „nepravilan“ hvat automatski problem.
„Nekada hvat olovke nije potrebno prilagođavati ako je za dijete funkcionalan i ne utječe na zamor ili samo pisanje“, objašnjava. Drugim riječima, ako dijete može pisati bez boli, brzog umaranja i većih poteškoća, nije nužno forsirati savršen položaj prstiju.
Ipak, kod djece koja jako stišću olovku, brzo se umaraju ili imaju ukočen hvat, može pomoći dodatni rad na gruboj i finoj motorici, ali i male prilagodbe.
„Nekad je dovoljno dati kraću olovku ili koristiti nastavke za pravilan hvat. Kod neke djece pomaže i mala kuglica od aluminijske folije koju drže malim prstom i prstenjakom kako bi se ostali prsti pravilnije postavili“, kaže terapeutkinja.
“OK metoda” za pravilno držanje olovke
Kada dijete krene učiti pravilno držati olovku, postoje jednostavni trikovi koji mogu pomoći. Jedna od poznatijih je takozvana “OK metoda”.
Dijete prvo prstima napravi znak „OK“, a zatim se olovka postavi unutar tog već formiranog položaja prstiju.
Važno je i da prostor između palca i kažiprsta ostane otvoren, poput slova „O“.
„Ako je taj prostor stisnut, dijete će jače pritiskati olovku i brže se umarati tijekom pisanja“, objašnjava terapeutkinja.
Kod neke djece mogu pomoći i kraće olovke ili posebni nastavci za pravilan hvat.
Kada potražiti savjet stručnjaka?
Ako dijete:
- jako stišće olovku
- brzo se umara tijekom crtanja
- izbjegava aktivnosti fine motorike
- stalno mijenja ruke
- ima vrlo ukočen ili neobičan hvat
- dobro je posavjetovati se sa stručnjakom.
No najvažnije je, kaže terapeutkinja, ne stvarati pritisak. „Djeca najbolje uče kroz igru i osjećaj uspjeha. Puno je važnije razvijati motivaciju i samopouzdanje nego forsirati savršeno slovo.“
