Djevojčice i dječaci ne rastu jednakom brzinom, niti rastu u istom životnom razdoblju. Postoje razlike koje su najvidljivije na početku tinejdžerskih godina.
Vjerojatno se svi sjećamo razdoblja u osnovnoj školi i razlika u rastu djevojčica i dječaka. Negdje početkom tinejdžerskih godina, obično su uvijek djevojčice prve porasle, pa svisoka gledale dječake, koji bi tada mislili kako nikad neće narasti. No, onda je nakon godinu, dvije uslijedio preokret. Svi oni dječaci najednom su počeli rasti i prerasli većinu djevojčica koje su donedavno gledali iz donjeg rakursa.
Da, djevojčice i dječaci ne razvijaju se jednako, pa tako niti ne rastu istovremeno, odnosno u istom razdoblju svog života. Iako postoje, naravno, genetska obilježja i sve ovisi o njima, važnu ulogu igra i spol. Djevojčice ulaze u pubertet ranije nego dječaci, pa očekivano ranije rastu i često dosegnu svoju punu visinu prije dječaka.
Dok kod djecojčica pubertet počinje malo ranije, oko 11 godina, kod mnogih rast završi već do 14. godine. Za djevojčice, početak menstruacije često označava kraj rasta. Najčešće narastu još malo i nakon tog, između jednog i pet centimetara, ali ne postoje konačna pravila kada je u pitanju rast. Kod neke djece rast može započeti ranije u pubertetu, dok druga "kasne".
Iako rast nije jednostavno objasniti niti predvidjeti, postoji nekoliko pokazatelja koje možemo koristiti kao smjernice. Postoji nekoliko izračuna koji se mogu koristiti za "predviđanje" visine djeteta, ali oni nisu uvijek točni.
Dr. Marisa Censani, pedijatrijska endokrinologinja u Weill Cornell Medicine, kaže za Today.com da stručnjaci mogu koristiti procjenu koštane dobi za procjenu zrelosti kostura.
"Procjena koštane dobi je rendgenska slika lijeve ruke i zapešća koja se koristi u procjenama rasta za provjeru djetetovih ploča rasta i procjenu potencijala rasta", objašnjava Censani. "Može se koristiti za predviđanje budućeg rasta i za pružanje uvida u pubertetski razvoj djeteta."
No, postoji i "laička" metoda. Može se uzeti visinu djeteta u dobi od dvije godine i udvostručiti je – to bi mogla biti djetetova visina u odrasloj dobi. Za djevojčice je moguće procijeniti visinu na ovaj način: od očeve visine oduzme se 13 centimetara, a onda se uzme majčina visina i izračuna se sredina. No, značajna razlika u visini između roditelja povećat će vjerojatnost pogreške.
Kad se treba zabrinuti
Dr. Vaneeta Bamba, pedijatrijska endokrinologinja, ističe da postoje dva načina gledanja na visinu – možemo ju gledati kao statičku mjeru u bilo kojem trenutku ili kao „brzinu rasta“.
„Možete biti nisko na krivulji rasta, ali imati normalnu brzinu rasta jer rastete dobrom brzinom, ili čak možete imati normalnu visinu, ali je ona abnormalna jer ne rastete tako brzo kao što biste očekivali“, kaže Bamba.
Na visinu, osim gena, mogu utjecati i drugi čimbenici - poput prehrane, neonatalne anamneze i prethodnih bolesti, ali to se odnosi na utjecaj na visinu u određenom trenutku, ne i na ukupnu putanju rasta. Idealno je, kaže Bamba, rasti ujednačenom brzinom, dok je nešto lošije čim se prelaze percentile – u bilo kojem smjeru.
Iako ne mora biti točno za sve, neko općenito pravilo bvi moglo glasiti ovako: djeca koja nisu ušla u pubertet rastu oko 5 cm godišnje, dko se u pubertetu rast povećava na 5 do 7,5 cm godišnje na početku puberteta, a tijekom djetetove najveće brzine rasta iznosi od 7,5 do 10 cm godišnje.“
Najbolji pokazatelj da je sve u redu je dosljedan rast, a ako to nije slučaj, treba se posavjetovati s pedijatrom. Neka stanja koja mogu usporiti rast su anemija, celijakija, hipotireoza ili nedostatak hormona rasta.
