Neka su djeca nekako – ispred svojih godina, kao da su zalutali među svoje vršnjake iz nekih godina ispred njih. Često nam je to simpatično, ali to zapravo i nije dobro za njih.
Nekad nam se učini da je neko dijete jednostavno starije od onog što govore njihove godine. Kao da su zalutala među mlađu djecu. Čini nam se da je to baš simpatično, kao da je takvo dijete zrelije i da to mora biti dobro za njega – pa znat će donositi mudrije odluke, brže će naučiti i shvatiti neke stvari...
I roditelji, odgajatelji, susjedi... svi će često takvom djetetu reći da je „zrelo za svoje godine“ – najčešće kao kompliment. No terapeuti upozoravaju da ta pohvala ponekad skriva nešto dublje i potencijalno zabrinjavajuće. Iako se ne radi nužno o nečem lošem, važno je znati da „zrelost“ u djetinjstvu ponekad dolazi s visokom cijenom.
Ovo je 5 razloga zašto nije uvijek dobro kad je dijete previše zrelo za svoje godine:
Moguće je da je dijete preuzelo roditeljsku ulogu (parentifikacija)
Ako se dijete ponaša izrazito zrelo, to može značiti da je preuzelo odgovornosti koje mu ne pripadaju – brigu o mlađoj braći, emocionalnu podršku roditeljima ili čak obavljanje kućanskih poslova koji su izvan dječjih mogućnosti. To se naziva parentifikacija i može ostaviti dugoročne posljedice na emocionalni razvoj.
Možda je moralo prerano odrasti
Neka djeca nemaju izbora nego su prisiljena „odrasti prije vremena“ kako bi preživjela u nesigurnom ili kaotičnom okruženju. Njihova zrelost nije izbor ni osobina, već način preživljavanja. Umjesto igre i bezbrižnosti, ona razvijaju samostalnost jer – moraju.
Nisu imali priliku biti djeca
Djeca koja su previše „ozbiljna“, poslušna i odgovorna često nisu imala prostor za igru, greške, glupiranje i spontanost. Ta djeca mogu osjećati stalni pritisak da se ponašaju primjereno, umjesto da slobodno istražuju i razvijaju se u skladu sa svojom dobi.
Odraslima su možda djelovali kao ‘pouzdani’, ali to nije pravedno
Zrela djeca često ostavljaju dojam snalažljivosti i odgovornosti, pa ih odrasli nesvjesno doživljavaju kao malene „odrasle“. Ipak, očekivati emocionalnu stabilnost i razumijevanje od djeteta nije fer – čak i kad ga pokazuje. Takva djeca često nauče ugađati drugima i zanemarivati vlastite potrebe.
Kasnije u životu mogu imati problema s postavljanjem granica
Ako dijete stalno dobiva poruku da mora biti „jako“ i „zrelo“, može se razviti u osobu kojoj je teško tražiti pomoć, pokazivati slabost ili reći „ne“. Često se javljaju i perfekcionizam, tjeskoba, ljudi-ugodnost i poteškoće u brizi za vlastite potrebe.
Što reći umjesto „zreo/la si za svoje godine“?
Ako želiš pohvaliti svoje dijete, terapeuti savjetuju da komentiraš konkretno ponašanje:
„Jako lijepo izražavaš svoje osjećaje.“
„Vidi se koliko se trudiš biti pažljiv/a.“
„Sviđa mi se koliko si samostalan/na, ali znaš da uvijek možeš tražiti pomoć.“
Na taj način djetetu daješ priznanje bez pritiska da mora uvijek biti „veliko“ i „odgovorno“. Jer, kako kažu stručnjaci – djeca trebaju biti djeca.
