Roditelji s više djece često primijete da jedno dijete zahtijeva znatno više strpljenja, energije i prilagodbe od druge djece. Iako odrastaju u istom kućanstvu, svaki mališan razvija vlastiti temperament i način reagiranja na svijet oko sebe.
Razlike među djecom nisu samo stvar dojma, potvrđuje to i znanost. Dugogodišnje istraživanje pokazalo je da se već u prvim mjesecima života može primijetiti razlika u temperamentu. Otprilike 40% djece u istraživanju bilo je mirno i lako se prilagođavalo novim podražajima, dok je oko 15–20% pokazivalo pojačanu osjetljivost, burnije su reagirala na svjetlo, zvukove i teško se umirivala.
Može li se temperament promijeniti?
Stručnjaci ističu da se temperament ne može potpuno promijeniti, ali se ponašanje i emocionalne reakcije djeteta mogu ublažiti i oblikovati kroz odgoj. Ključni su faktori: dosljednost, empatija, pozitivna komunikacija i podrška iz okoline (roditelja, odgajatelja, učitelja i vršnjaka). Djeca koja su u ranoj dobi reaktivnija i emocionalno intenzivnija mogu kroz vrijeme naučiti bolje upravljati svojim emocijama uz podršku i razumijevanje, piše Parents.
Kada jedno dijete traži više pažnje
Kod djece koja su intenzivnijeg temperamenta, roditelji se često suočavaju s izazovima kao što su češći ispadi bijesa, teškoće sa snom, povećana potreba za kretanjem ili sklonost izazovnom ponašanju. Takva djeca češće „testiraju granice“, što može dovesti do iscrpljenosti roditelja, ali i osjećaja krivnje ako se drugo dijete osjeća zanemareno.
U takvim situacijama važno je:
- Prepoznati potrebe svakog djeteta pojedinačno
- Prilagoditi pristup bez uspoređivanja
- Pružiti dodatno vrijeme i pažnju djetetu koje to treba, ali i aktivno uključivati drugo dijete u zajedničke aktivnosti
Savjeti stručnjaka: kako olakšati svakodnevicu
Stručnjaci preporučuju nekoliko pristupa koji mogu pomoći roditeljima:
- Dosljednost i empatija: Djeca koja intenzivnije doživljavaju emocije najbolje reagiraju na jasne granice i nježan, ali odlučan odgojni stil.
- Predvidljivost: Rutine i unaprijed najavljene promjene pomažu djeci da se osjećaju sigurnije.
- Fleksibilnost i kompromisi: Prilagodba zahtjevima situacije ne znači popuštanje – već znak poštovanja djetetovih potreba.
- Fokus na razumijevanje: Umjesto pitanja „Zašto se tako ponašaš?“, korisnije je pitati „Što ti treba?“ ili „Kako ti mogu pomoći?“
- Briga o sebi: Roditelji trebaju njegovati vlastito emocionalno zdravlje kako bi mogli ostati strpljivi i prisutni u odgoju.
Odgoj zahtjevnijeg djeteta može biti iscrpljujuć, ali i prilika za osobni rast. Takva djeca često nas nauče više o strpljenju, suosjećanju i prilagodljivosti. Važno je znati da niste sami – podrška stručnjaka, partnera i zajednice može biti presudna u stvaranju ravnoteže i zdravog obiteljskog života.
