Majke i očevi odgajaju različito, a ta razlika ima važan značaj za djecu.
Očinstvo je jednako važno za zdrav razvoj djeteta kao i majčinstvo. Stručni časopis Review of General Psychology otkriva da je utjecaj očeve ljubavi na razvoj djeca jednako velik, a ponekad i veći od utjecaja ljubavi majke. Psychology Today navodi: “očinstvo je složeni i jedinstveni fenomen s ogromnim posljedicama na emocionalni i intelektualni razvoj djece.”
Erik Erikson, pionir dječje psihologije objašnjava da su očeva i majčina ljubav kvalitativno različite vrste ljubavi. Očevi “vole opasnije”, navodi Erikson, jer je njihova ljubav “očekujuća, instrumentaliziranija od majčinske ljubavi”.
Razlika između majke i oca pruža djeci važnu raznolikost iskustava. Dr. Pruett objašnjava da očevi imaju poseban stil komunikacije i interakcije s djecom. Posebno je zanimljivo da od osmog tjedna starosti dojenčad može razlikovati majku od oca u interakcijama. Ta raznolikost, sama po sebi, djeci pruža šire, bogatije iskustvo interakcija, prenosi iol.co.za.
Razlike u igri
Očevi i majke igraju se s djecom na različite načine. Općenito, očevi više škakljaju, hrvaju se, bacaju djecu u zrak, a majke upozoravaju: “Ne tako visoko!”. Očevi jure svoju djecu, ponekad kao razigrana, strašna “čudovišta”. Očevi su glasniji u igri, majke su tiše. Majke maze bebe, a očevi poskakuju s njima. Očevi potiču natjecanje; majke potiču pravednost. Očevi potiču samostalnost, majke potiču sigurnost. John Snarey, stručnjak za roditeljstvo tvrdi da djeca koja se grubo igraju sa svojim očevima uče da lupanje, udaranje i drugi oblici fizičkog nasilja nisu prihvatljivi. Stručnjaci se slažu, djeci je potrebna mamina mekoća, kao i tatina "gruba" igra. Oboje pružaju sigurnost i povjerenje na sebi svojstven način izražavajući ljubav i privrženost.
Razlike u komunikaciji
Veliko istraživanje pokazalo je da se majke i očevi razlikuju u razgovoru s djecom. Prema istraživanju, majke obično pojednostavljuju svoje riječi i govore na razini djeteta. Očevi nisu toliko skloni mijenjati svoj jezik u komunikaciji s djetetom. Majčin način olakšava neposrednu komunikaciju. Očev način potiče dijete da proširi svoj vokabular i jezične vještine, što je važan temelj akademskog uspjeha. Očev govor obično je kraći, smjerniji i konkretniji. Također, očevi se više koristi izrazima lica i suptilnim govorom tijela. Majke su obično opisnije, osobnije i verbalno ohrabrujuće.
Razlike u discipliniranju
Psihologinja Carol Gilligan govori da očevi ističu pravdu, pravednost i dužnost, dok majke ističu suosjećanje, brigu i pomoć. Očevi su skloni sustavno i strogo promatrati i provoditi pravila koja djecu uče objektivnost i posljedice dobrog i pogrešnog. Majke su sklone milosti i suosjećanju usred neposlušnosti. Valja naglasiti da ni jedno od toga samo po sebi nije dobro, ali zajedno stvaraju zdravu, pravilnu ravnotežu.
Općenito govoreći, očevi su skloni vidjeti svoje dijete u odnosu na ostatak svijeta, dok su majke sklonije vidjeti ostatak svijeta u odnosu na svoje dijete. Očevi često pomažu djeci da vide da određeni stavovi i ponašanja imaju određene posljedice. Primjerice, očevi će vjerojatnije reći svojoj djeci da se djeca neće htjeti igrati s njima ako nisu dobri prema njima. Ili da, ako im ne ide dobro u školi, neće ići na fakultet ili dobiti dobar posao. Većina očeva pomaže djeci da se pripreme za realnost i ponekad grubost stvarnog svijeta, a majke pomažu u zaštiti od toga. I jedno i drugo je neophodno za djecu tijekom odrastanja.
Ugledni sociolog David Popenoe objašnjava: “Očevi su mnogo više od ‘drugih odraslih osoba’ u kući. Uključeni, angažirani očevi donose pozitivne koristi svojoj djeci koje nijedna druga osoba neće donijeti.”
Očevi daju važan doprinos životima svoje djece. „Mnoga istraživanja zaključuju da su djeca s očevima koji su visoko angažirani u odgoj i život djece, u odnosu na djecu s manje uključenim očevima, sklonija biti kognitivno i socijalno kompetentnija, manje sklona rodnim stereotipima, empatičnija i psihološki prilagođenija", navodi The Review Of General Psychology.
