Profesorica slavistike Željka Babić sa suprugom Tonijem ima dvoje djece, osmogodišnjeg Juraja i petogodišnju Martu, a za Klokanicu je otkrila kako izgleda život s darovitom djecom
"Moj Juraj bio je dijete koje je rođeno s duboko usađenom potrebom da istražuje i komunicira. Očito je inženjer-izumitelj u nastanku. Već s 11 mjeseci starosti bježao je iz krevetića i palio računalo, a ja se osjećam kao da sam dizala Nikolu Teslu zarobljenog u tijelu bebe", kaže nam profesorica slavistike Željka Babić (41) o svom osmogodišnjem sinu Juraju, uz kojeg ima i petogodišnju kćer Martu. Kada je shvatila da je njeno dijete darovito i da ima, kako kaže, inženjerske interese, Željka je osnovala Fora radionice, udrugu kojoj je cilj djeci kroz igru približiti znanost i tehnologiju. Darovitost svog sina Željka opisuje kao asinkronost u razvoju – dok je s jedne strane riječ o dječaku od "metra visine i trideset kilograma", on u svom srcu ima snove tridesetogodišnjeg inženjera.
Kako se darovita djeca snalaze u društvu?
"Upoznajući svoje dijete razvila sam duboko suosjećanje i ljubav za darovitu djecu i ona su postala moja fascinacija, strast i ljubav. Oni su djeca s posebnim potrebama koje su često nevidljive ili podcijenjene. Rekla bih da su oni grupacija prema kojoj možda ima najviše društvene nepravde. Oni mogu i znaju promijeniti stvari, u njima ima snage i ideja za totalno fora izume i rješenja, a ipak ih se stalno gura sa strane i ne daje im se da uče, rade i stvaraju. Darovitost je isto tako i sjajna i blještava, neopisiva karizma, poseban sjaj u djetetovim očima", otkriva Željka te dodaje da su ti mali ljudi istodobno i djeca koja se igraju skrivača, vole sladoled i zapravo kao da nikamo posve ne pripadaju.
"Ako ih čovjek stavi u neki labos, oni su djeca. S druge strane, na igralištu su često djeci prekomplicirani jer traže 'dlaku u jajetu'. U obitelji žele biti šefovi jer se nerijetko smatraju kompetentnima za koješta, dok istodobno trebaju čvrsto vodstvo kao i svako drugo dijete", objašnjava Jurajeva i Martina mama.
Za razliku od Juraja, koji voli pametne igre u pametnom društvu, njegovu mlađu sestru Martu mama opisuje kao mirnu, promišljenu mladu damu koja zna da svojim osmijehom i dubokoumnim pregovaranjima može sebi otvoriti sva vrata svijeta. "Marta jako voli biti zvijezda svakog društva i pjevati najglasnije i najjače o d svih. U prvoj sekundi života čulo se da ima glazbeni talent. Čim se rodila, zaplakala je profinjenim glasićem i tada sam pomislila – kakav divan glas. Moja kćer ima pluća operne pjevačice – gromoglasno pjeva i ima glasić sirene", smije se Željka te ozbiljno dodaje kako ona sama kod kuće ne smije pjevati jer joj kćer kaže kako njezino pjevanje zvuči kao da ju netko bode iglicama.
Četiri godine nespavanja
Profesorica slavistike za Klokanicu se prisjetila i kakva joj je bila trudnoća te koje su joj bile najteže situacije od kada je postala mama.
"Sve je bilo u redu – osim objektivnog osjećaja da mi je nešto veliko u trbuhu zbog čega mi je malo teže kretati se. Najteže su mi bile dvije godine kontinuiranog nespavanja sa sinom. I onda još dvije kada je malena bila beba koja liježe kasno i diže se kasno, a sin liježe rano i budi se rano. Bila sam monstruozno umorna. Četiri godine teške deprivacije sna. Kad odrastu, tražit ću odštetu za pretrpljene boli", kaže kroz smijeh Željka. I Martu i Juraja rodila je carskim rezom, a oboje ih je dojila oko dvije godine.
Istaknula je da joj je u odgoju najbitnije da s djecom ima otvoren odnos te da njezina djeca znaju da ih beskrajno voli.
"I da dobro jedu, spavaju i da su lijepu obučeni", šali se Željka.
Martina i Jurajeva mama kaže da najviše voli sjediti i pričati s njima, slušati ih, gledati ih kako uče i igraju se, te da uživa voditi duge i duboke razgovore s djecom, u kojima joj ona otkrivaju svoj karakter, svoje slatke misli i djetinju mudrost.
"Volim kako djeci sjaji lice kad ih se pomno sluša. Moja djeca su moji duhovni učitelji i inspiracija. Kroz djecu učim živjeti, voljeti i ostaviti sve suvišno i beskorisno i okrenuti se k bitnom", priča Željka te zaključuje kako je postala sretnija, jednostavnija, radosnija i mirnija osoba od kada je postala mama.
