Edukativno-poticajna igra potiče djecu na razmišljanje, umjesto na učenje nečega napamet, poboljšava koncentraciju, ubrzava razvoj govora i komunikacijskih vještina te olakšava socijalizaciju
Na podu u krugu sjede roditelji s djecom i prema uputama simpatične voditeljice pjevaju, plešu, sviraju razne instrumente, crtaju i slažu kocke, a pritom, bez napora, uče boje, brojeve, lijevo i desno, i kako se, primjerice, kaže glava na engleskom, njemačkom, talijanskom i francuskom...
Tako to izgleda na satu Epo-igre, zabavnog i edukativno-poticajnog programa za djecu kojeg je osmislila Petra Pompe Mandarić, magistra socioekonomskih znanosti, na temelju raznolike literature o poticanju razvoja kod djece, ali i vlastitih iskustava iz Austrije, Njemačke i Francuske, gdje je neko vrijeme živjela, školovala se i radila. Petra je sada majka troje djece i živi u Zagrebu, gdje se prema njezinom programu na nekoliko lokacija održavaju edukativno-poticajne igraonice.
Posebni programi Epo-igre namijenjeni su bebama od dva mjeseca do godine i pol dana, zatim djeci od jedne do tri godine te onoj od tri do pet godina. Na sate se dolazi jednom tjedno, a prilikom upisa dobivaju se knjige i cd-i uz koje se na sličan način roditelji s djecom mogu igrati i kod kuće.
Vesna Galjan svoju unuku Mateu, koja ima dvije godine i četiri mjeseca, dovodi na Epo-igru od njezinih devet mjeseci. "Mislim da to Matei puno znači, da omogućuje brži razvoj. Budući da ne ide u vrtić, ovo joj je odlična prilika za igru i druženje s drugom djecom. Zahvaljujući svemu tome ima bolju koordinaciju, društvena je, pjeva, piše...", kaže baka Vesna.
Pravo vrijeme za poticaj
"Tako roditelji dobiju ideju kako se mogu zabavljati s djecom, a da to istodobno bude i korisno", kaže Petra Pompe Mandarić te objašnjava koje su koristi od igre kojom se paralelno potiče razvoj djece na različitim područjima:
"Svaki poticaj ima ograničen rok trajanja, to jest vrijeme u kojem ga ima smisla izvesti. Kada taj ograničeni period prođe bez kontinuiranog poticanja, sve se prepušta slučaju, to jest talentu. Plastično predočeno: ako dijete niste poticali u određenim smjerovima u pravo vrijeme, ili, bolje reći, na vrijeme, nego ste pustili da dijete otkrije ili ne otkrije nešto samo, tada dijete obično razvija one talente koji mu se nameću iz okruženja u kojem živi i gena koje je naslijedio. Tada ste mu odsjekli grane s kojih bi možda dijete kasnije moglo ubirati plodove. Ako dijete ciljano i kontinuirano potičete u što više smjerova u ključne prve tri godine života onda ste mu poklonili puno širi spektar mogućnosti koje može iskoristiti tijekom čitavog života."
Petra Pirker, mama dvogodišnje Lucije, ispričala nam je kako je na satovima Epo-igre i sama puno naučila: "Počela sam s Lucijom ići na Epo-igru kad je ona imala šest mjeseci i tu sam naučila kako se mogu s njom igrati i kod kuće, o čemu prije nisam ništa znala jer mi je Lucija prvo dijete. Čini mi se da je ona sada naprednija od svojih vršnjaka, zna brojati, prepoznaje boje, bolje je socijalizirana od većine djece u kvartu, dijeli stvari, ne gura se."
Sramežljiva djeca osnaže se i otvore
Petra kaže da Epo-igra prije svega potiče djecu na razmišljanje, umjesto na učenje nečega napamet; a roditelji i stručnjaci primjećuju da im djeca zahvaljujući tome brže i bolje napreduju.
"Kod djece koja sudjeluju u programu Epo-igre ubrzava se razvoj govora i komunikacijskih vještina, što primjećuju i logopedi, a roditelji i odgajatelji iz vrtića vide da ta djeca imaju veći vokabular, da se bolje izražavaju pa se i lakše socijaliziraju. To je jedan od razloga zašto je Epo-igra osobito korisna za sramežljivu djecu, koja se, prema riječima jedne psihijatrice, ovdje osnaže i otvore", dodaje.
Tijekom igre se uz Hrvatski jezik koriste i Engleski, Njemački, Francuski i Talijanski, čime se, prema riječima autorice programa, probija barijera prema tim stranim jezicima, jer djeca dobiju priliku biti dio tih jezika, a kada ih kasnije počnu učiti u školi, bit će im poznati i bliski.
Petra još ističe da se uz Epo-igru kod djece intenzivnije razvija pažnja i koncentracija, svjesna koordinacija pokreta i općenito interes za učenje novih stvari.
