Autorica romana o najpoznatijem malom čarobnjaku, prije svjetskog uspjeha jedva je uzdržavala kći Jessicu, nije mogla naći posao i suočavala se s osudama
J. K. Rowling autorica je serijala od sedam romana o najpoznatijem čarobnjaku na svijetu Harryju Potteru po kojima su snimljeni jednako poznati filmovi. Kako je sama izjavila, oduvijek je znala da želi biti spisateljica, a prvi roman napisala je kao samohrana majka koja je jedva preživljavala iz mjeseca u mjesec, bez stalnih prihoda i pateći od depresije.
Kada je bio završen, nosila ga je izdavačima koji su je odbili čak 12 puta! No, to ju nije pokolebalo. Iznenadila je cijeli svijet neviđenim uspjehom uz pomoć kojeg je izašla iz anonimnosti i postala jedna od najbogatijih žena na svijetu.
Joanna Kathleen Rowling otišla je u Portugal kako bi predavala engleski jezik i tamo upoznala novinara Jorgea Arantesa. Dobili su kćer Jessicu 1993., a nakon razvoda, J. K. se preselila u Edinburgh s kćeri, kako bi bila bliže svojoj mlađoj sestri. Dok se borila kako bi uzdržavala kćer, počela je pisati.
Nije mogla naći posao
Opisala je kako se osjećala nakon povratka u Škotsku. "Mislila sam da ću se brzo vratiti na posao. Očekivala sam da ću brzo naći plaćeni posao koji će me odvojiti od kuće gdje sam naporno radila na završavanju dječjeg romana. Nikome nisam rekla da ga pišem jer nisam htjela slušati kako sam u zabludi. Na kraju je ispalo da je moje uvjerenje kako ću brzo pronaći posao zapravo bila veća zabluda od nade kako će roman biti objavljen", napisala je za Gingerbread, organizaciju koja se bavi pravima samohranih roditelja i pruža im besplatne pravne savjete.
Prva prepreka s kojom se susrela je bila gdje ostaviti kćer kad ide raditi? Rečeno joj je da ne može dobiti punu državnu pomoć jer se "predobro snalazi". Sestra je radila puno radno vrijeme, majka je umrla i nitko drugi se nije mogao brinuti o Jessici. "Na kraju sam radila par sati tjedno u lokalnoj crkvi gdje sam većinom sređivala papirologiju i mogla sam povesti Jessicu sa sobom.
Društvo osuđuje samohrane roditelje
Prisjetila se kako je društvo sredinom 90-ih godina svisoka gledalo na samohrane roditelje i stigmatiziralo ih. "Sjećam se jedne žene koja je došla u crkvu na dan kad sam radila. Čula sam kako o meni stalno govori kao o Neudanoj Majci. Koliko me to zabavljalo, toliko sam i bila ljuta: neudana majka? Smijem li uopće biti u crkvi? Novinski članci raspravljali su o samohranim majkama kao da su krive za razorene obitelji i problematične tinejdžere." Kasnije je izjavila kako su je pretpostavke o moralu, motivima za donošenja djeteta na svijet i mogućnošću uzdržavanja i brige za dijete duboko pogađale.
No, uskoro se situacija preokrenula i ona je počela biti glavna vijest u novinskim člancima zbog nevjerojatnog uspjeha dječjih romana. Iako više nije samohrana majka, ponovno se udala i sad ima troje djece, i dalje se bori za prava samohranih roditelja. Smatra se simbolom uspješne poslovne žene koja je uspjela bez ičije pomoći, isključivo svojim radom i pozitivan je primjer svim roditeljima koji se bore za svoju djecu diljem svijeta.