Školu stranih jezika Čarobna riječ, u kojoj njeguju poseban pristup u radu s djecom, osnovalo je pet žena, profesorica stranih jezika koje su otprije bile kolegice i prijateljice. Kako je raditi u takvom, potpuno ženskom timu te kako posao usklađuje s brigom o svojoj djeci ispričala nam je Maja Petrović
"Kada sam sa svojim dotadašnjim kolegicama osnivala vlastitu školu stranih jezika, moja kći je imala dvije godine i nije išla u vrtić. Cijeli proces bio je izuzetno stresan, jersmo se našle u situaciji u kojoj smo odjednom postale poduzetnice, a ne samo profesorice stranog jezika. Posla je bilo strašno puno, od pronalaska i opremanja prostora do borbe s birokracijom... Moje kolegice su imale razumijevanja za činjenicu da me kod kuće čeka dvogodišnja djevojčica koju su čuvali moji roditelji, bez čije potpore i pomoći ne bih mogla", priznaje Maja Petrović, 34-godišnja profesorica engleskog jezika i sociologije, suvlasnica zagrebačke škole stranih jezika Čarobna riječ.
Pet prijateljica zajedno u biznisu
Uz nju se u timu ove neobične škole nalaze još četiri žene, profesorice Eva Bogdanović, Jadranka Smojver, Renata Keber i Mirjana Valent.
"Nas pet smo doista puno toga prošle zajedno. Profesorica Jadranka Smojver bila je moja profesorica engleskog od moje sedme godine pa sve do upisa na fakultet. Naš odnos je oduvijek bio izuzetno blizak, uvelike je utjecala na moje odrastanje i odabir fakulteta. Živo se sjećam kad mi je rekla: 'Upiši engleski, jednog dana ćemo biti kolegice'... Nismo ni sanjale da ćemo biti i puno više od toga. Iako naša škola postoji tek četvrtu godinu, sve mi radimo zajedno već dugi niz godina, doista se dobro poznajemo, svjesne smo svojih jačih i slabijih strana, međusobno se uvažavamo i poštujemo i upravo je to tajna naše uspješne suradnje", kaže Maja Petrović.
Pitali smo je koje su najveće prednosti, a koje mane rada u jednom takvom bliskom ženskom timu.
"Budući da je naša profesija uglavnom ženska, čast iznimkama, mogu reći da smo i navikle na rad u potpuno ženskom kolektivu. Činjenica da se dobro poznajemo i privatno nam ponekad olakšava, a ponekad i otežava rad. Pri tom mislim na situacije kada jedna drugu želimo upozoriti na eventualne pogreške. U tom slučaju ponekad nas emocije ometu. Ali, učimo i trudimo se odvojiti privatno od poslovnog."
Unatoč bliskosti s timom i pravoj ženskoj podršci, sjeća se da je pokretanje vlastitog posla uz malo dijete kod kuće bilo stvarno teško, više psihički nego fizički.
Ništa bez podrške obitelji
"Čovjek se osjeća kao između dvije vatre – posao zahtijeva svoje, ali uvijek mi je na pameti da me dijete treba. Priznajem, nekad sam bila i nepotrebno zabrinuta, ali vjerujem da nisam jedina mama s tim problemom. Ponavljam, činjenica da je s djedom i bakom koje apsolutno obožava me umirivala."
Gotovo s oduševljenjem priča o svom suprugu, bez kojega sve to sigurno ne bi mogla:
"Doista je super tata! Osim svesrdne podrške i ohrabrivanja, budući da je naša nastava oduvijek uglavnom u popodnevnim i večernjim satima, svako poslijepodne i večer preuzima brigu i obavlja apsolutno sve – od igranja, šetanja, kupanja, presvlačenja, do uspavljivanja – sve! U vrijeme osnivanja škole paralelno smo radile i u nastavi, tako da smo puno izbivale iz kuće. Suprug je uvijek imao razumijevanja i nikada mu nije bio problem posvetiti sve svoje vrijeme djeci. S obzirom da i sam jako puno radi, ja mu se zaista divim."
Maja smatra da mlade mame koje se nađu u sličnoj situaciji najprije moraju biti sigurne da imaju podršku kod kuće - nekoga kome će mirne duše ostaviti djecu, znajući da su u sigurnim rukama. "To je meni osobno bilo, i još uvijek je, najvažnije", ističe.
Sina sada čuva djed
Od osnivanja škole, kada je njezina kći Ema imala dvije godine, Maja je rodila i sina Maksa. Pitali smo je jesu li i njezina djeca zainteresirana za strane jezike.
"Ema sada ima 5,5 godina i zadnja je godina u vrtiću. Izuzetno je ozbiljna i zrela djevojčica i od malih nogu je pokazivala interes za strane jezike. Engleski uči od svoje treće godine, sama je inzistirala na tome i odlično se snašla u grupi, iako je bila najmlađa. Ove godine je izrazila želju da krene i na njemački. Sigurno je moj posao i činjenica da puno vremena i energije ulažem u njega imala utjecaja na njene afinitete, ali ona doista uživa u engleskoj igraonici u našoj školi, kao i sva ostala djeca u grupi, tako da se uopće ne čudim što je engleski aktivnost koja se ne propušta.
Maks će uskoro navršiti dvije godine i vrlo je živahan dječačić kojem su lopta i autići trenutno najvažnija stvar na svijetu. Kada za to dođe vrijeme, sigurno će se pridružiti predškolskoj igraonici na jednom od jezika", priča mama, koja je sa sinom ostala na porodiljnom 11 mjeseci, a budući da nije odmah krenuo u jaslice, njegovo je čuvanje preuzeo djed, njezin tata.
"To funkcionira odlično. Njih dvoje su razvili zaista divan odnos i uživam gledajući ih zajedno. Popodne nastupa suprug i tako funkcioniramo već četiri godine", kaže.
Poseban pristup u radu s djecom
Svaki slobodan trenutak Maja koristi za druženje sa svojom djecom, a i na poslu posebno uživa u radu s djecom.
"Naši učenici su naša djeca. Mislim da to govori sve. U našoj školi od samog početka vlada obiteljska atmosfera. Djeca dolaze naučiti jezik, ali dobiju puno više od toga. Jako smo ponosni na naš rad s najmlađom djecom. Nastavni sat nam traje 60 minuta i ono što nas čini posebnima jest to što djecu izlažemo živom jeziku. Aktivnosti se izmjenjuju, budući da najmlađima koncentracija kratko traje i potrebno ih je stalno motivirati. Imamo doista krasan prostor koji smo opremili s puno ljubavi i truda što nam omogućuje dinamičnu, zanimljivu i modernu nastavu", priča Maja Petrović te objašnjava kako važnu ulogu u njihovom pristupu imaju priče:
"Umjesto gotovih udžbenika, u školi stranih jezika Čarobna riječ, koriste se autentične priče koje profesorice same obrađuju i povezuju s prikladnim temama iz života. Uz korištenje stranog jezika, pričajući priče djecu se poučava i priroda i društvo, matematika, glazba, umjetnost, zemljopis, povijest. Rezultati pričanja priča brzo su vidljivi, razvija se sposobnost djece da vrlo brzo samostalno i slobodno komuniciraju na stranom jeziku i izražavaju svoja mišljenja i stavove u razredu i izvan njega. Ujedno, to je i dobra podloga za lakše usvajanje složenijih jezičnih struktura i vokabulara u kasnijoj fazi jer se ne radi po pojednostavljenom jeziku udžbenika. Proces učenja je jednostavniji jer djeca time razviju intuitivna znanja jezika koja se kasnije osvještavaju složenijim gradivom, kao i kod materinjeg jezika."
