Dobitnica nagrade Ponos Hrvatske govori o osobnoj borbi kroz tri prijevremena poroda i ponovno upozorava na nedostatak sustavne podrške roditeljima
Tri prijevremena poroda, neizvjesne prognoze i borba za svaki novi udah — iskustvo je Zagrepčanke Željke Vučko, zbog kojeg je godinama jedan od najsnažnijih glasova roditelja „palčića”. Ova hrabra majka i predsjednica Udruge Palčići već dulje vrijeme upozorava da, unatoč napretku medicine, podrška roditeljima i dalje često izostaje, što je jedan od najvećih problema našeg zdravstva. Upravo je to tema koja je ponovno u fokus javnosti došla nakon njezina gostovanja u podcastu o zdravlju Vox Medicus.
U razgovoru s autoricom i voditeljicom Tomislavom Vucelić Vučko je naglasila koliko nedostatak sustava podrške i razumijevanja utječe na cijelo društvo.
"Sve što uložimo u prve dane života palčića vraća se kroz zdravog, radno sposobnog člana društva. U dnevnom sam kontaktu s mnogo roditelja čije priče, nažalost, nisu tako lijepe. Ne tražimo velike pomake ni da se sustav promijeni preko noći. Evo jedan banalan primjer koji se lako može riješiti. Danas majka u bolnici može stajati pored svog palčića pet minuta, a ja sam prije 28 godina svoje dijete mogla vidjeti svaka 3 sata, izdojiti se, i kasnije i dojiti svaka tri sata u prostoru u sklopu same intenzivne...Medicina napreduje, a mi kao ljudi nazadujemo", upozorila je Vučko, dodajući da su kroz rad Udruge organizirane brojne inicijative i upućeni apeli zdravstvenim institucijama, no promjene su spore.
Istaknula je kako je njihov cilj omogućiti roditeljima podršku upravo onda kada im je najpotrebnija — u prvim, najtežim danima života njihove djece.
"Roditeljima je u tim trenucima sve važno, počevši od pomoći pri dojenju i previjanju, koji su kod palčića poseban izazov", kaže Željka Vučko, koja je s voditeljicom Vucelić podijelila i svoju osobnu priču. Od njezine četvero djece, čak je troje prijevremeno rođeno, a to joj je iskustvo oblikovalo životni put i motiviralo je na aktivizam.
"Bog mi je dao moje palčiće da osjetim snagu njihove borbe. Moja prva trudnoća bila je iznimno zahtjevna već od samog početka. Već u ranim tjednima pojavio se veliki hematom, a liječnici su upozoravali da će trudnoću biti teško iznijeti. Unatoč čestim hospitalizacijama, stalnim kontrakcijama i krvarenjima, trudnoća je potrajala do 32. tjedna kada je rođena Katarina, s 1980 grama", prisjetila se Vučko, dodajući kako su pravi izazovi tek tada počeli, a slična teška iskustva prošla je i s kćeri Magdalenom te sinom Dominikom.
"Magdalena je također rođena u 32. tjednu, no njezin početak života bio je obilježen ozbiljnim komplikacijama. Nakon poroda bila je oživljavana i devet dana na respiratoru, a kasnije je otkriveno oštećenje mozga uslijed krvarenja. Rekli su mi da će teško i sjediti, a kamoli hodati. No odlučila sam da to neće biti tako. U potpunosti sam se posvetila rehabilitaciji, svjesna da je rana intervencija ključna. Iako je terapija započela tek oko prve godine života, uz velik trud i upornost Magdalena je ipak prohodala", priča Željka, koja je dokaz da snaga jedne majke čini čuda.
"Svaki pomak je pobjeda. Magdalena je danas zdrava mlada žena", ispričala je Željka, koja se, uz sve izazove, kao majka morala nositi i s dvije izgubljene trudnoće.
Četvrtu trudnoću sa sinom Dominikom opisuje kao mirnu i lijepu, sve do jednog jutra kada više nije osjetila njegove pokrete. U prvi tren pomislila je da spava, no brzo je shvatila da mora hitno u bolnicu.
"Da nisam odmah reagirala, moj Dominik bi zauvijek zaspao. Uslijedio je hitni carski rez i dramatična borba za život. U prvih 36 sati Dominik je prošao osam operacija i bio reanimiran čak 13 puta. U jednom trenutku rekli su mi da dođem u bolnicu oprostiti se s njim. No, stojeći iznad njegova inkubatora, rekla sam mu da ne može odustati. Danas, 23 godine kasnije, Dominik je zdrav mladić bez posljedica", govori Vučko, koja je 2013. godine primila nagradu Ponos Hrvatske za svoje zalaganje u Udruzi Palčići, gdje svakodnevno pomaže drugim roditeljima sa sličnim iskustvima.
"Roditelj koji je to prošao može pomoći na način na koji nitko drugi ne može. Dobro znam koliko dobronamjerne rečenice poput „bit će sve u redu” mogu smetati. Roditelja je u tim trenucima najbolje pustiti da se sam otvori. Naravno, važnost liječnika i drugih stručnjaka je neupitna, ali nitko ne može razumjeti njihovu bol kao netko tko je isto proživio", ističe Željka, koja već godinama radi na tome da se roditeljima osiguraju prostori za redovita okupljanja i međusobnu podršku.
"Ne treba nam ništa veliko. Samo malo ljudskosti", poručuje Željka Vučko.
