Powered by:
Oni su mali borci iza čvrstog stakla. Prkose nezahvalnoj statistici te uz ljubav svojih roditelja ipak osvajaju svijet. Donosimo vam dvije tople priče roditelja malenih palčića koje vas neće ostaviti ravnodušnima
Kaže se da je trudnoća blaženo stanje, a mi bismo dodali i da je nepredvidivo putovanje. To najbolje znaju roditelji malenih palčića, odnosno nedonoščadi, čiji su mališani odlučili prkositi prognozama i na svijet doći malo ranije. No nisu znali da su još premali i krhki, pa je inkubator nakratko postao njihov dom. Kako je promatrati svoje dijete iza stakla te kakav je život prerano rođene djece, doznali smo od roditelja, koji su složni u jednome - na takvo iskustvo nitko vas ne može pripremiti.
Palčica Mia rođena u 34. tjednu
Zagrepčanka Anamaria Iličić ostala je trudna s 20 godina. Govori nam kako je trudnoća od početka sadržavala probleme. Imala je implantacijska krvarenja, zbog kojih je u konačnici stavljena na mirovanje, ali priznaje da to nije najozbiljnije shvatila, pa se tu i tamo kretala. U 30. tjednu dobila je visok tlak, koji je ginekolog zanemario i dao joj Normabel umjesto terapije za tlak. Nakon tri tjedna završila je u bolnici.
Taj dan mi je bilo užasno muka, povraćalo mi se, nisam se osjećala nikako dobro. Između ostalog počela sam dobivati lagane kontrakcije.
Nekoliko dana prije ulaska u 34. tjedan, Anamaria dobiva četiri injekcije za razvoj bebinih pluća čiji otkucaji srca počinju padati. Prvi dan 34. tjedna na svijet dolazi Mia, maleno klupko od 1736 g i 44 cm, samostalno diše, ali ima poteškoće s hranjenjem, pa je spojena na sondu. Bila je u inkubatoru na intenzivnoj, a kad joj je život prestao biti ugrožen, prebačena je u topli krevetac. Anamaria nije vidjela kćer puna dva dana nakon carskog reza, a zatim ju je tjedan i pol gledala kroz staklo dok joj konačno nije nakratko dotaknula ručicu.
Kad smo izašli iz bolnice, rekli su nam da je sve OK, ali s njezina 3-4 mjeseca ustanovila sam da nešto nije u redu. Nije hvatala igračke, nije pokazivala interes za okretanje i sl. Otišli smo kod pedijatrice, pozvani smo kod fizijatra, gdje je ustanovljen distoni sindrom, prisjeća se Anamaria.
Uz pomoć vježbi Mijino stanje je napredovalo i prohodala je sa 16 mjeseci, međutim distoni sindrom uzrokovao je poteškoće s hranjenjem jer je nastao hipotonus usta, pa nije mogla žvakati. Anamaria kaže da su to uspjeli riješiti sad, nakon tri godine, iako Mia još zna biti izbirljiva oko hrane. Osim toga, ima senzorne poteškoće, pa joj znaju smetati glasni zvukovi ili nepredvidive situacije.
Kad smo ustanovili da bi mogla imati poteškoće s motorikom, govorom itd., zagrizla sam i rekla kako ću učiniti sve samo da ona bude OK. I evo, hvala Bogu, nakon tri i pol godine smo uspjeli, a Mia trenutno čeka i sekicu, govori nam Anamaria, koja je trenutno u 29. mjesecu trudnoće.
Mia danas ima 3 godine i 9 mjeseci. Mama Anamaria kaže da je u trenutnu trudnoću krenula mnogo smirenija i otklonila je što više stresa iz okoline, što nije bio slučaj u prvoj trudnoći. Budućim roditeljima poručuje da se ne boje jer nijedna trudnoća nije jednaka.
Luka i Kai rođeni u 31. tjednu
Tamara i Juraj Grabarić dijete su pokušavali dobiti dvije i pol godine, a onda je Juraj za rođendan 2009. dobio najljepši dar - vijest da je Tamara trudna. Dodatna sreća, uz malo šoka, uslijedila je na ultrazvuku u osmom tjednu trudnoće, kad ih je liječnik obavijestio da su "obje bebe dobro". Odmah ih je upozorio da su blizanačke trudnoće teške za majku te da znaju biti problematične.
Uvijek sam kao papiga ponavljala da bih najradije rodila blizance, pa je osjećaj, kad se to stvarno dogodilo, bio čudan, ali savršen. No ubrzo sam prokrvarila, pronašli su miom odmah uz jednu bebicu i propisali potpuno mirovanje nekoliko tjedana do sljedeće kontrole zbog vrlo velike mogućnosti pobačaja ako se ne povuče, prisjeća se Tamara.
Uslijedile su neizdržive mučnine od kojih Tamara nije mogla podignuti ni glavu. Do 12. tjedna miom se povukao i sve je krenulo nabolje, sve do Nove godine, koja je sve promijenila. Tamara ujutro oko devet budi Jurja jer više ne može trpjeti bolove, za koje misli da su posljedica upale mjehura. Sjedaju u automobil i odlaze na Sv. Duh.
Liječnik je govorio, a ja ga više nisam ni razumio - 'Slušajte, mi ćemo dati sve od sebe da spasimo vašu djecu, supruga je u 24. tjednu i teška je situacija. U svakom slučaju, ako ste vjernik, pomolite se', prisjeća se Juraj liječnikovih riječi nakon dolaska u bolnicu.
Nakon sedam tjedana provedenih u bolnici, 22. veljače poslije razgovora s mužem za laku noć, Tamari puca vodenjak. Priznaje da se tad osjećala poraženo jer je tjednima samo ležala u nastojanju da sačuva trudnoću. Luka je nakon silnih muka došao prvi na svijet, tih i taman. Tamara se šali da mu je bilo teže jer mu je brat od početka bio na vrh glave. Brzo su ga smjestili u inkubator. Kai dolazi za pet minuta, glasan. U bolnici su ostali još tri tjedna. Juraj kaže da je za njega iskustvo porođaja bilo nešto između iznimne ekstaze i stresa.
Odmah nakon porođaja nisam imala nikakve ideje što nas čeka, ranije su rođeni i što sad... Do samog porođaja pričalo se samo o tome, nitko nije spominjao nastavak priče, da nas pripremi na neki način, barem psihički.
Dan nakon porođaja Tamari je u bolnici prišla žena topla osmijeha. Bila je to Željka Vučko, osnivačica Kluba roditelja nedonoščadi Palčići. Željka ju je uputila u sve što ih čeka s njihovim palčićima i ponudila svoju nesebičnu pomoć. Dva mjeseca nakon rođenja dečki kreću na Goljak na terapije, gdje ostaju do početka škole, a nastavljaju u Suvagu. Tamara kaže da im je kuća izgledala kao vježbalište. Dečki su prohodali s 15 mjeseci i nisu imali poteškoća s govorom.
Danas su Luka i Kai desetogodišnjaci, sportaši i marljivi učenici. Luka je među 1% najboljih matematičara u svom uzrastu u Hrvatskoj, a Kai je kreativac koji teži pisanju i čitanju. Dvije godine poslije Tamara je rodila još jedno dijete, a ta trudnoća prošla je malo nježnije. Juraj se smije i kaže da ne planiraju još djece, barem koliko on zna.
Roditelji palčića, djeca su vam borci kakve ovaj svijet ne poznaje. Svoju dvojicu od milja zovem Vikinzima. Pobijediti sve te prognoze, pobijediti u borbi za život, to mogu samo najveći, zaključuje Juraj.
Pomozimo najmanjim bebicama da neometano spavaju i svakim danom postaju sve snažnije. Za kupnju bilo kojeg paketa Pampers pelena u Konzum trgovinama između 1. i 31. 12. 2020. pomažete donirati pelene za nedonoščad udruzi PALČIĆI, koja će pelene dostaviti bolnicama.
