Kad naša djeca dolaze u tinejdžerske godine, moramo biti spremni na razna pitanja – od kojih nam neka nisu baš ugodna i ne znamo kako odgovoriti. Ovo je "trik" koji može pomoći.
Roditelji tinejdžera znaju da je puno tema koje tinejdžeri mogu pokrenuti i time učiniti da se roditelji osjećaju nelagodno. Nije to, zapravo, ništa što bi trebalo uzrokovati nelagodu, znamo to, ali uglavnom nas zatekne jer to nisu teme o kojima razgovaramo svaki dan – sa svojom djecom. Da, oni su bili mali, do jučer su razgovarali o igračkama i crtićima, a danas bi pokretali teme o seksu, alkoholu... Eh, da.
S tinejdžerima svakoga dana moramo biti spremni razgovarati o temama o kojima dosad nismo. Zašto ne smije pušiti marihuanu, gdje se može kupiti kondome, što su kondomi, smije li probušiti nos... Iako smo uglavnom nespremni za ovo, važno je to ne pokazati. No, važno je i ne "bubnuti" prvo što nam padne na pamet ili se zgroziti, bez iznimke zabraniti.
Zato je dobro imati asa u rukavu! Na jednom panelu na temu Anksiozni dječaci psihologinja Lisa Damour dala je najbolji mogući odgovor na većinu nelagodnih tema koje mogu "potegnuti" tinejdžeri. To je rečenica koja ti može dati vremena da razmisliš o temi, a tinejdžeru neće otkriti da te iznenadio pitanjem ili temom. Dodatni plus je što ćeš ispasti – cool mama, jer brineš o tom što tvoje dijete misli.
Ta "čarobna" trik rečenica je: "Reci mi što ti misliš o tome."
Dr. Damour je psihologinja specijalizirana za tinejdžere, autorica tri bestselera New York Timesa i voditeljica Ask Lisa, besplatnog podcasta u kojem svaki tjedan odgovara na roditeljska pitanja, a dobre strani ovakvog pristupa dodatno je pojasnila za portal Upworthy.
"Postoje dvije značajne prednosti za roditelje koji imaju spreman ovaj odgovor. Prva prednost rečenice poput 'Reci mi što misliš o tome' jest ta što vam omogućuje da se saberete i kupite si malo vremena prije nego što imate reakciju zbog koje ćete požaliti. Druga je ta što će diktirati razgovor koji trebate voditi.“
Dr. Damour kaže da poticanjem tinejdžera da podijeli svoje osjećaje o neugodnim temama diktiramo smjer kojim bi trebalo krenuti. To je daleko bolje od toga da odmah donesemo zaključak i prekidamo razgovor održavanjem predavanja o opasnostima droga, na primjer, prije nego što čujemo mišljenje svog djeteta. Recimo ako ti dijete kaže da njegov prijatelj konzumira marihuanu u nekom obliku, korisno je prvo čuti što dijete misli o tom, pa krenuti tim putem.
„Dakle, ako tinejdžer zatim kaže: 'Mislim da je to stvarno čudno i brinem se za djecu koja to rade.' Vodite jedan razgovor. Ali ako su zainteresirani za isprobavanje gumenih bombona, to je drugi razgovor“, primijetila je dr. Damour.
Osim tog, dr. Damour ističe da je prilikom postavljanja pravila za tinejdžera najbolje ne temeljiti ih na osobnom moralu ili mišljenjima, poput „U ovoj kući ne uzimamo droge“ ili „Mislim da je pogrešno ići na spoj s 14 godina“. Ovi razlozi većini djece često izgledaju proizvoljno. Umjesto toga, kaže, treba se usredotočiti na dva ključna pitanja: sigurnost i pristojan tretman drugih. Dakle, ako razmišljaju o uzimanju gumenih bombona s marihuanom, važno je dati im do znanja da to nije sigurno.
„Možete reći: 'Imaš jedan mozak do kraja života. Sva znanost koju imamo kaže da nije dobro miješati travu i mozak adolescenata. Volim te, brinem se za tebe. Želim da donosiš odluke koje će te zaštititi'“, kaže Damour.
Ovakvi su savjeti uistinu dragocjeni, jer odgoj tinejdžera nije – nimalo lak.
