Tin Sedlar je komičar po zanimanju i tata po – životu. On, pak, kaže da je „pedagog po struci, komičar po muci“. Razgovarali smo s njim kako o njegovu zanimanju koje nam je uvijek zanimljivo, tako i o njegovoj ulozi tate i supruga.
Kad izađe na pozornicu, on je lice u lice s publikom – i to publikom koja je možda i oštrija nego prosječna kazališna publika, na primjer. On ih mora nasmijati i zabaviti, jer ako ne čuje smijeh iz publike, nije dobro. On je Tin Sedlar i on je komičar. I to onakav kakav je najteže biti – stand-up komičar. Sam protiv svih. Ona druga njegova „funkcija“ nije, čini nam se iz iskustva, puno lakša. On je tata prekrasne trogodišnje djevojčice koja je, zajedno uz suprugu, središte njegova svijeta.
Iako pod svjetla pozornice lako i bez problema staje, pa tamo i ispriča brojne anegdote iz obiteljskog života – posebno u svojim one-man predstavama „Roditeljski sastanak“ i „Ako ona ovo čuje“ – medijska pozornost mu nije najmilija, pa o sebi i obitelji ne govori često, niti bez zadrške. Neke stvari jednostavno ostaju u obitelji, a mi to itekako poštujemo!
No, ipak je pristao odgovoriti nam na neka pitanja!
Za početak jedno jednostavno pitanje - je li teško biti komičar?
Zanimljivo pitanje. Teško je jer je humor prilično subjektivna stvar i zahtjevno je pronaći neki uravnotežen humor koji će većini ljudi odgovarati. S druge strane, lagano je kad se pronađe vlastiti stil u kojem se ugodno osjećaš jer onda nekako sve ide u pravom smjeru. Prednost je i jer si sam svoj majstor i ti biraš ono što ćeš govoriti, kako ćeš se ljudima predstaviti i, na kraju krajeva, kako će te ljudi gledati i kako će o tebi govoriti.
Očekuju li svi uvijek da budeš - komičan?
Da, to se često događa i to je prilično naporno. Ja sam privatno puno mirniji nego na pozornici i nisam privatno uvijek zabavan, to jest, volim svoj mir i onda mi je „najbolje" kad ljudi očekuju da budem zabavan dok me gledaju kako sam za stolom ispijam kavu npr.
I ono što nikako ne volim kad me frendovi predstavljaju drugim ljudima u društvu: „Ovo je Tin, on vam je stand-up komičar.“ I onda svi gledaju svaki pokret i očekuju i da na wc odem na smiješan način.
Jedna zanimljivost o tebi – ti si zapravo pedagog po struci. Kako je izgledao taj put od pedagoga do komičara? Jesi li radio kao pedagog?
Put je bio trnovit. Prvenstveno zato jer sam volio posao pedagoga - radio sam u osnovnoj školi i bio sam zadovoljan. Mislio sam da ću to raditi cijeli život. Međutim, kako sam paralelno radio i stand-up koji se fino razvijao i uz to sam još ostvario suradnju sa Zlatanom Zuhrićem - Zuhrom, došao sam do najteže odluke u svom životu - izabrati između pedagogije i stand-up komedije/kazališta. Da ne duljim, srce je odabralo daske koje život znače i na kraju sam ostvario svoj dječački san.
Što misliš, što je danas teže biti – komičar ili pedagog?
Smatram da je i jedno i drugo teško na svoj način. Teško mi je odrediti što je teže, ali jedno je sigurno - ako iskoristiš ljepote posla i više se fokusiraš na pozitivno, ako maksimalno daješ sebe i radiš na sebi, lako je zavoljeti svoj posao kakav god on bio.
Čini se da ti je obitelj posebna inspiracija za predstave - je li to na neki način ispušni ventil?
Je, obitelj mi je svakako najbitnija. Obitelj je vječna inspiracija i podrška. Puno pričam o njima jer mi puno znače. Općenito baziram stand-up na priči o stvarima koje volim. Osobama i stvarima koje mi nisu baš drage ne želim ni pridavati pažnju. Na koncu, na kćerkici je baziran predzadnji (4.) moj solo show „Roditeljski sastanak", a na ženi moj zadnji (5.) solo show „Ako ONA ovo čuje...". Tako da se može reći da su inspiracija.
Kako si došao na ideju za „Roditeljski sastanak"?
„Roditeljski sastanak" je show koji sam najlakše napisao. Velik dio showa je istinit uz neke naglašenije dijelove i kad je nešto istina - najlakše je pisati. Kako je kćerkica punila pelenu, ja sam punio bilježnicu.
Želio sam napraviti show/predstavu o roditeljstvu na simpatičan način jer želim prenijeti i poruku - koliko god je smiješno i s nekim stvarima se zezam, na kraju je poanta da je biti roditelj nešto najljepše na svijetu i ono što ispunjava.
Kako supruga reagira na tvoje šale i pošalice na njen račun?
Simpatično trpi. Ne ljuti se. Možda bi ona na poneke stvari stavila veto, ali više manje joj je simpa. Kada je privatno sve dobro, onda pomalo iskrivljena/karikirana stvarnost ne smeta. Da je obrnuto, to bi joj jako smetalo. A i meni.
A može li uložiti veto na neke priče, zabraniti ti da to spominješ i uvažiš li to?
Nije nikad rekla da nešto ne smijem pričati. Mislim, ja sam inače među pristojnijim stand-up komičarima, s minimalno ili gotovo ništa psovki i kontroverznih fora tako da nema toliko razloga za brigu. Ipak, često provjerim s njom kako joj se nešto sviđa jer mi nije cilj nikoga povrijediti kroz svoje nastupe - kako svoje najmilije, tako i publiku.
Je li malena naslijedila tatin smisao za humor? Kažu da je tatin humor zapravo itekako važan…
Čini mi se da je. Već ima neke fore koje me slome. Vjerojatno je naučila od mame hahaha. Komična je sama po sebi. Prirodni talent. A i stalno se zezamo doma, dobra je obiteljska atmosfera pa onda nekako to dođe spontano.
Trudnoća i porod su sigurno bili sjajan izvor anegdota. Sjećaš li se neke koja nije našla svoje mjesto u nastupima?
Najveći. To je pola mog "Roditeljskog sastanka". Ima jedna fora o porodu koju ne želim izgovarati. Zna ju samo moja žena i najbliži frendovi, neka tako i ostane. 😅
Pokrenuo si na Facebooku i stranicu Jedan (ne)običan tata i tu si zapravo - tata. Kakav tata želiš biti, kad malo promisliš?
Želim biti tata koji je TU. Tata koji je prisutan u životu svoje kćeri. Djetinjstvo je najbitnije razdoblje i ne želim propustiti to predivno doba. Moja misija je njeno sretno djetinjstvo.
Koliko često pomisliš - kako bi bilo dobro da ostane ovako mala?
Svaki dan. Vrijeme stani!
Bojiš li se njezina odrastanja u ovo moderno vrijeme ili jedva čekaš novu inspiraciju za nastupe?
Malo se pribojavam. Vremena su izrazito izazovna i uz sve te tehnologije i neku iskrivljenu stvarnost, smatram da roditeljstvo nikad nije bilo teže. Bilo kako bilo, moja žena i ja ćemo se truditi pružati joj pravi primjer i usmjeravati ju na prave vrijednosti. Bit će teško, ali to je život, a život je i prilagođavanje.
A inspiracija će svakako biti... Kakva? Vidjet ćemo. :)
Možeš li se sjetiti situacije u kojoj te kći osramotila onako kako to samo djeca znaju?
Za sad još nije, ali ima vremena. Siguran sam da će mi vratiti s kamatama, i to kad ću se najmanje nadati.
A neke u kojoj te potpuno oduševila?
Ona mene oduševljava iz dana u dan. Jako je pametna (samo ne znam na koga) i svaki dan je nešto novo s čime me oduševi. Trenutno sam u fazi: danas mi je s njom predivno, sutra je još ljepše. Pusti nek' traje... ❤️
