Odlazak na skijanje s bebom bio je pravi debakl

Slucajno sam naletila na clanak, a mi smo upravo na Sri Lanki. Ana ima 6 mjeseci i par dana (vjerujem da je lakse u ovoj dobi bilo odluciti se na tako daleko putovanje zbog dojenja i nehodanja, a taman pocela sjediti :). Odlucili smo se otici jer ide nas 8 iz obitelji i imat cemo dobar back up. Tura je dosta zahtjevna, svaka noc u drugom hotelu, voznje busom, unutra-van, razgledavanja. Problem je jedini bio spavanje po noci do 3. nocenja kad je uhvatila ritam spavanja zbog vremenske razlike i otad je kao sat. Ima svoje trenutke nervoze, ali tada joj je najbitniji san i onda gledamo da se u busu naspava u voznji. Putovanja s djecom su definitivno za strpljive roditelje, a prije toga jos vaznije, za PRILAGODLJIVE roditelje. Nista s tim ne zelim reci protiv nekoga. Jednostavno ne volim da se rade drame oko icega, bilo oko bebe ili neceg drugog u zivotu. Najvazniji je odabir popratnih osoba ili da obitelj ide sama; ionako oni najbolje razumiju svoje dijete, a nekako ce se vec sve organizirati ko ce cuvat, kada… Krajem 2. mjeseca planiramo na skijanje s mojim roditeljima, jer ih Ana bolje prepoznaje, dok smo sada na Sri Lanki s njegovima. Roditeljska harmonija i uhvatiti bebin ritam, iz ovog iskustva zasad, najvazniji cimbenici. 
And don't forget to put on sunscreen - Buz Lurman ;)

s malim djetetom je najbolje ostati kući ili u blizini.ipak je to malo dijete.

jedno vrijeme sam mislila da su ljudi koji puše za početak manje uviđavni i pristojni nego drugi; no sad počinjem vjerovati da nikotinska ovisnost nekako u mozgu pogubno djeluje i na osnovnu ljudsku empatiju. strašno i nevjerojatno mi je čitati da netko nema obzira prema bolesnoj bebi svojih bliskih prijatelja. tu nema drugog objašnjenja nego da su toksini jači od socijalnih i emocionalnih veza.

Slažem se s LEDOMMEDOM, roditelji (bez da uvrijedim ikoga) sami sebi rade komplikacije, a tu i djeca ispaštaju. Mi imamo curicu od godinu dana i s njom smo svaki ili svaki drugi dan vani od kad je napunila 15 dana. Od tada smo 4 puta bili u Italiji na putovanju od tjedan dana (i sami i s mojim roditeljima), u Zagrebu nekoliko dana pa na ljetovanju i u kampu  2-3 dana, po Istri, i dva puta ove zime na snijegu i nikad nije bilo ikakvih većih problema. Kad bi joj se spavalo je spavala, kad je bila gladna stali smo i dali joj jest, promijenili pelene i to je to. Ponekad (kao i svi mi) imala je trenutke nervoze, tada bi bez problema napravili pauzu i na sve bi gledali pozitivno. Djeca su najmanje zahtjevna i prilagodljiva su, naviknu se na sve, ako ti radiš dramu oko nečega dijete to vidi i počne biti nervozno. Bitno je da je dijete sito, naspavano i čisto i da se odabere prikladno društvo za zajednički put. Dijete nije nikakva prepreka ičemu, ni hobijima itd...sve se da uskladiti. TREBA PRATITI DJEČIJI RITAM ;) A još je veći užitak kada sve trenutke možete dijeliti i provesti zajedno.

Moglo bi se reći da je bilo pravi BEBAKL

jB

jedno vrijeme sam mislila da su ljudi koji puše za početak manje uviđavni i pristojni nego drugi; no sad počinjem vjerovati da nikotinska ovisnost nekako u mozgu pogubno djeluje i na osnovnu ljudsku empatiju. strašno i nevjerojatno mi je čitati da netko nema obzira prema bolesnoj bebi svojih bliskih prijatelja. tu nema drugog objašnjenja nego da su toksini jači od socijalnih i emocionalnih veza.

Kao i svaka druga ovisnost.