Osjećala je kao da joj je netko zabio nož direktno u srce. Uzeli su joj dijete i ostavili je samu u njenoj boli, zbunjenosti, tuzi. Neutješno je plakala i plakala. Jedini osjećaj koji je dopirao do nje je bio osjećaj praznine
Dozvolite mi da vam ispričam priču o jednoj ženi u njenim kasnim tridesetim godinama. Nakon što je rodila prvo dijete odlučila je da ne želi više djece. Mislila je da ima sve i da je ostvarila sve svoje ciljeve. Međutim, sudbina joj je pokazala drugačije.
Dvije godine nakon što je imala rutinski kirurški zahvat i pregledana od strane ginekologa nekoliko puta saznala je da je trudna. Bila je šokirana i neugodno iznenađena (kao i njena ginekologinja) jer kao što sam rekla na početku priče žena nije željela imati više djece. Nije bila sretna s novonastalom situacijom, ali nakon puno razmišljanja i savjetovanja sa mužem i prijateljima odlučila je da će ipak zadržati dijete.
Misao da je trudna i sve što ide uz tu “dijagnozu” je nije uopće privlačila. Vrijeme je prolazilo, glava je analizirala, a u srcu se počela rađati ljubav prema tom malenom iznenađenju. Počela si je u glavi stvarati slike kako će curica izgledati. Da, curica. Osjećala je da je curica. Vidjela je njenu dugu, lepršavu svijetlo smeđu kosu, prekrasan osmjeh, osebujan karakter. “Ona će vladati svijetom!”odlučila je žena. “Ona će biti moja bolja verzija.”
Svijete, pripremi se. Laura je stigla
Tako nakon nekog vremena priče iz glave su postajale sve vjerodostojnije i realnije kao da je djevojčica već rođena. Mogla ih je osjetiti, mogla ih je opisati. Djevojčica iz njene mašte je bila izrazito inteligentna, oštroumna, vesela, ljubazna, uporna, karizmatična, britkog jezika, davala je i primala ljubav, širila pozitivu oko sebe, ali istovremeno je točno znala što želi i kako pronaći način da dobije to što želi. Bila je mamina trendseterica i influenserica. Bila je IT djevojka!!!
Žena joj je dala ime Laura. Ime koje je uvijek željela dati kćeri ako je ikad bude imala. Laura je stigla na svijet tri tjedna ranije, ali bez ikakvih komplikacija. Mirno i ponosno kao prava diva. Žena ju je uzela u ruke i upijala trenutak. Sina je rodila na carski rez, pa nije znala što to znači primiti dijete u ruke odmah nakon poroda i osjetiti tu povezanost. Počela je plakati i pomislila: “Evo je. To je to. To je moja bolja verzija. Svijete, pripremi se. Laura je stigla.”
Riječi liječnika - nož u srce. Praznina u duši
Nakon nekoliko minuta došao je doktor i uništio taj trenutak zauvijek. Rekao je ženi da je djevojčica sa sobom dovela prijatelja s imenom Down. Nije mogla disati, suze su samo krenule kliziti po izmorenim obrazima na ozareno lice malene princeze. Život se na trenutak zaustavio. Sve je bilo kao usporeni film. Osjećala je kao da joj je netko zabio nož direktno u srce. Toliko je zaboljelo da je ostala bez daha. Uzeli su joj dijete i ostavili je samu u njenoj boli, zbunjenosti, tuzi. Neutješno je plakala i plakala. Jedini osjećaj koji je dopirao do nje je bio osjećaj praznine.
Sljedeći dan je došla vidjeti Lauru. Ležala je u svom krevetiću mirna i spokojna. Malena, nevina djevojčica strpljivo je čekala mamu da je zagrli i pruži dugo iščekivanu ljubav, ali žena nije mogla pronaći tu ljubav. Samo praznina. Praznina u srcu, praznina u duši, praznina.
Očajno je pokušavala pronaći djevojčicu iz svoje mašte. Nije ju mogla pronaći. Laurin prijatelj Down se uporno želio pokazati tako da je mogla vidjeti samo njega. Suze su i dalje tekle i tekle. Potoci suza koji kao da nikada neće presušiti. Žena nije bila dobro i znala je da to tako ne može dalje.
Gdje li se sakrila ta IT djevojčica iz mamine mašte?
Otišla je u svoju sobu, sjela na bolnički krevet i počela sa suzama na licu kopati po svojoj glavi. Tražila je iza svakog ugla gdje li se sakrila ta malena IT djevojčica. Morala ju je pronaći. Duguje to sebi, ali i njoj. Tražila je i tražila i odjedanput ju je ugledala. Stajala je sa svojom dugom smeđom kosicom s najslađim osmjehom na svijetu i pružala ruke u zagrljaj. Pronašla ju je iako sa malenim razlikama, ali bila je tu ljepša nego što je uopće mogla i zamisliti. Čekala je svoju mamu jer je znala da će doći po nju. To je bio trenutak nastanka one neraskidive veze zvane majka i kćer. Veza koja je promijenila ženu u najboljem mogućem smislu. Ljubav je rođena. Zauvijek.
Trčala je kroz hodnike jer nije mogla dočekati da primi djevojčicu u ruke. Uzela ju je u naručje i konačno osjetila LJUBAV koju je toliko željela, ali je nije mogla odmah pronaći. Djevojčica ju je značajno pogledala, zatvorila oči i konačno zaspala u maminom naručju.
Do ovog trenutka njihova veza je jača i jača. Njihova ljubav je veća i veća. Žena je sada svjesna da je dobila ljepšu, veseliju i ljupkiju djevojčicu nego što je ikad mogla i zamisliti da postoji.
Danas nakon tri godine svojoj, sada već djevojčici, žena poručuje: "Ostani zauvijek naš anđeo i nemoj prestati širiti ljubav i nevinost. Skupa ćemo rušiti predrasude. Skupa ćemo slijediti tvoje snove i mama će biti uz tebe cijelim putem kako ih budeš ostvarivala. Volim te više nego što sam ikad mogla pomisliti da se dijete može voljeti. Ti si moja SNAGA. Ti si moja MOTIVACIJA. Ti si moja INSPIRACIJA." VOLIM TE uvijek i zauvijek.
Lauru prati i na Facebooku: A day in the Lauras life with Down/Dan u Laurinom životu sa Downom
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.