Tu riječ moja mlađa kći izrekla je prvi put s nepunih 15 mjeseci. Ležeći na krevetu, nakon vježbi motorike, voljela je da ju mazim kružnim pokretima po trbuhu i tada bi mi uputila taj pogled i rekla MAMINO. Kao da obilježava taj svoj prostor, kao da mene vezuje nekim posebnim nitima za sebe, kao da mi daje do znanja da i teške vježbe možemo zajedno izgurati
Moja velika vrlo često traži savjet, pomoć ili nešto pita. Najčešće su to razgovori kada mlađa zaspi. Ako je hitno, tada se ti razgovori, polemike, a ponekad i svađe dogode i pred njom.
Zanimljivo je kako mlađa onda odabire strane.
Seka, nikada, nikada nije kriva. Seka ne smije plakati. Na seku se ne smije vikati, ali… isto tako mama je nedodirljiva, mama je ona koja mazi, pazi, ljubi mjesto gdje se lupila i zato je njoj teško odlučiti na koju stranu da se okrene.
Tada naša mala mudrica započinje svoju igru. Službeno je na sekinoj strani, ljuti se na mene, a onda pričeka minutu dvije da se utišamo da bi dojurila meni u zagrljaj i mazno me upitala: A voliš mene i seku i dalje, jel' tako? Mi smo tvoje, a ti si naše MAMINO…
Zajedno možemo sve
Tu riječ izrekla je prvi put s nepunih 15 mjeseci. Ležeći na krevetu, nakon vježbi motorike, voljela je da ju mazim kružnim pokretima po trbuhu i tada bi mi uputila taj pogled i rekla MAMINO. Kao da obilježava taj svoj prostor, kao da mene vezuje nekim posebnim nitima za sebe, kao da mi daje do znanja da i teške vježbe možemo zajedno izgurati.
Velika tu riječ MAMINO koristi ponekad i danas. Najčešće kad traži neku utjehu ili kad jednostavno za daljnje borbe treba snage pa se uvuče u krevet kad nas nema, samo da osjeti naš miris i da zna da je na sigurnom.
Jesam li ih previše vezala za sebe? Ne znam, ali način na koji velika polako gazi kroz život daje mi dobar signal da je naš roditeljski dio dobro obavljen i da ne griješimo puno, tako da će i mlađa biti slično odgajana.
Mlađa voli ponekad iskušavati svoje granice, karakterno je različita od velike, ali kad ih gledam, tu mimiku i geste, vidim zapravo sebe i znam da je život u našoj maloj zajednici zauvijek ostavio pečat u njima.
Moje djevojčice su posvojene, to kažem onako usput, jer nama ta činjenica ne znači mnogo.
Imena mojih kćeri
Velika je dobila ime po mojoj baki. Vrijednoj ženi, Čehinji, koja je brinula o meni i uspavljivala me pjevajući mi češke pjesmice. Pamtim da sam i ja njoj ulazila u krevet i spavala pokrivena najvećim poplunom mekanim kao oblak. Bilo je jednostavno i predvidljivo da moje dijete nosi ime žene koja me odgojila. A ime velike je neobično. Mnogi misle da nosi ime po poznatoj glumici, piše se na jedan način, a na drugi izgovara, kako moderno.
Manjoj smo dali ime zajednički. Seka je htjela jedno, ja drugo, a tata je bio zadovoljan da daje svoje prezime. Naravno u kompletu je ispalo dvo-ime i prezime sve zajedno 9 slova (3+3+3), opet drugačije od mnoštva imenjakinja razlikuje se jer ima dva imena i svi je zovu s oba, a ja ju zovem Emko.
I na kraju, naša mala četveročana obitelj spojena možda na drugačiji način, možda određena zvijezdama, sudbinom ili nečim trećim povezana je riječju MAMINO čvršće nego sve niti ovog svijeta, zatvorena i voljena.
