Roditelji Kolumne roditelja 02. rujna 2015.

Mame dojilje imaju super moći

mama, beba, umor
Foto: Thinkstock
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Ljubomorno promatram majke koje bezbrižno vade cice i hrane svoje mališane u restoranima, dućanima ili hodajući ulicom. Ako netko može istovremeno hodati, kupovati povrće, voditi konstruktivan razgovor i dojiti dijete, stvarno jest super-heroina)

Dojenje sam oduvijek doživljavala kao epitom majčinstva - blaženo sjedinjenje mame i njezine bebe; čin koji zrači čistom ljubavlju, nježnošću i mirom. Sanjarila sam o danu kada ću svoju malenu štručicu staviti na prsa i doživjeti taj fantastičan osjećaj duboke povezanosti i zadovoljstva. Štreberica u duši, nisam ništa htjela prepustiti slučaju, te sam nekoliko tjedana prije poroda otišla na tečaj za dojenje. Medicinska sestra nas je još jednom uvjerila da je dojenje savršeno prirodan, gotovo intuitivan čin koji ne može biti bolan radi li se pravilno. Nakon što sam dobila i stručnu potvrdu o dojenju kao ugodnom, gotovo orgazmičkom iskustvu, veselo sam odahnula. Sve one priče o bolnim bradavicama i prolivenim suzama očito su laži i obmane; globalna urota proizvođača adaptiranog mlijeka. Nešto evolucijski nužno ne može biti bolno (seks je, na primjer, poprilično fora stvar)?

Informirana i naivna, prvi sam put stavila svoju bebicu na prsa. Jao!!! Očito nešto ne radim dobro jer ovo stvarno vraški boli, pomislila sam!!! Gledam nju, gledam sisu - školski primjer savršenog podoja - mala superiška je širom razjapila usta, siše kao da joj život o tome ovisi; a ja ronim gorke suze i potiho psujem onu medicinsku sestru s početka priče.

Osjećam se kao kravica mljekarica

Tako kreće beskrajan niz pokušaja dojenja i izdajanja. Osjećam se kao kravica mljekarica - ili sam prikopčana na pumpu ili imam sisopriljepka na prsima. Moj svijet se vrti oko dojenja - oboružana jastucima, gazama, bočicama, žličicama, kremicama i oblozima, borim se da ne odustanem. Suprug i mama me hrabre, a ja cvilim i obećajem samoj sebi da ću ustrajati dva mjeseca, pa kud puklo da puklo. Ne bi li ga učinila podnošljivijim, dojenje pretvaram u pravi mali ritual - jedan jastuk iza leđa, jedan ispod nogu, čaša vode pored kauča (za svaki slučaj), mobitel pri ruci (za odbrojavanje minuta - potpuno kontraproduktivno ako se mene pita), gazica za brisanje, dekica za držanje. Nakon nekoliko tjedana polako se počinjemo uhodavati, no svjesna sam da je najveći izazov tek pred nama - dojenje u javnosti (bez priručnih pomagala).

Što mame kažu o dojenju u javnosti

Ljubomorno promatram majke koje bezbrižno vade cice i hrane svoje mališane u restoranima, dućanima ili hodajući ulicom. Uvjerena sam da imaju super moći (što i nije daleko od istine; ako netko može istovremeno hodati, kupovati povrće, voditi konstruktivan razgovor i dojiti dijete, stvarno jest super-heroina). Maštam o našem prvom dojenju vani - o zabačenoj klupici, krasnom zelenom parku i cvrkutu ptičica. Kao i obično, stvarnost je puno drugačija.

Naše prvo dojenje nespretno odrađujemo u vrlo neromantičnoj i dupkom punoj čekaonici bostonskog ureda za izdavanje putovnica; okružene znatiželjnicima kojima smo beskrajno zanimljive. Leona, potaknuta pažnjom, odlučuje da joj je dosta pasivnog hranjenja i napada sise silinom bijesne vjeverice. Skače s cice na cicu, negoduje, puše, podriguje, prducka - pravi show program. Pokrivam nas gazom misleći da će je to smiriti i fokusirati na zadatak, no učinak je potpuno suprotan. Ljudi oko nas se čude u nevjerici: “Pa što se to zbiva, ta žena očito ne zna kako pravilno podojiti dijete! U čemu je problem? Treba joj samo dati cicu, pa nije to neka naučna fantastika”. Ah, kad bi samo znali..

  • Analena

    Sisopriljepak..hahaha..bas si me nasmijala :) moj je isto bio na cici noc i dan. Ne brini, s vremenom ce sve to biti lakse. Super tekst!

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.