Djeca život započinju osjećajem. Osjetila tek razvijaju kako rastu. Koji li je najvažniji osjećaj koji im u tome dragocjenom, a opet ranjivom trenutku možemo ponuditi? Ljubav, sigurnost
Vraćam se samom početku. Vraćam se onome što se uvriježeno shvaća početkom ljudskog života, rođenju djeteta. Mudrost srca postoji već u tom posebnom trenutku, dok mudrost intelekta, iako je toliko više vrednujemo, tek kasnije u životu može koristiti riječi i pokušati opisati osjećaj. Doduše, za iskustveno ne trebamo riječi. Djeca život započinju osjećajem. Osjetila tek razvijaju kako rastu.
Koji li je najvažniji osjećaj koji im u tome dragocjenom, a opet ranjivom trenutku možemo ponuditi? Ljubav, sigurnost. Znanost, medicinska praksa, ponovno uviđa, ne i shvaća, važnost polaganja djeteta koje je netom rođeno na prsa majke. Vraćanje djeteta majci puno je više od uspostavljanja veze između majke i djeteta, kako se može iščitati u literaturi. Veza već postoji. Dijete koje je kročilo u nepoznato vraća se majci i sigurnosti i sluša otkucaje njena srca, zna da je sigurno i voljeno. Ljubav se sluša otkucajima srca, kako u posteljici, tako i van nje u velikom novom svijetu. Majka preuzima važnu ulogu da dijete uvede u novi svijet, novi život.
I kako se čini, naša je civilizacija sklona zaboravu. Iako se djeca i djetinjstvo sve više cijene, odrastanjem kao da smo prisiljeni zaboraviti mnoge iskonske vrijednosti. Među njima zaboravljamo i na svoje srce i na njegovu snagu.
Možda ste našli na pojam centriranje koji se povezuje s povratkom sebi, svojim osjećajima, svojem duhu kroz dah. Dah nas krijepi i jača i zapravo nas opet vraća srcu. Slušajte svoje srce, vratite se u svoj centar, znat ćete što je važno. Imate li nekoga s kime želite podijeliti svoje srce?
