Pitala sam se kako će izgledati putovanje i odmor s dvoje djece. Hoće li to uopće biti odmor ili samo nakuhavanje, spremanje i čišćenje? Ali to je bio odmor za dušu. Prvi put sam dojila na plaži, na šetnici, u kafiću... Ma nema gdje nisam, ali izbora nije bilo. Bilo je ili to ili ne ići nikamo.
Pitala sam se kako će izgledati putovanje i odmor s dvoje djece. Hoće li to uopće biti odmor ili samo nakuhavanje, spremanje i čišćenje? Ali to je bio odmor za dušu. Tijelo je naviklo na svakodnevni rad i ritam djece, zanemarimo to. Napokon nešto što sam dugo željela. Izvrsna prilika. Odmor u kampu, u mobilnim kućicama. Tik do mora. Dobro, plaža baš i nije savršena, ali u svibnju ni ne očekujete kupanje pa nije važno.
Pakiranje - prvi korak do puta. Huh, pakiranje za bebu, dijete i sebe? Bez popisa bih ostavila pola stvari. Spremam, križam, dodajem, vraćam. Pa priprema hrane za put. Ajme, umorila me sama priprema. A pri pomisli da tamo otpakiravam, na povratku ponovno pakiram, te kod kuće ponovo raspakiravam... A da ipak ne idemo? Kad je idealan tajming za kretanje na dugačak put? Kad nahranite djecu, a vrijeme im je za jutarnje spavanje, barem bebi.
Dojenje u javnosti
Nedugo nakon izlaska iz grada samo je zavladala tišina u autu. Put je protekao bez problema. Tunel Sv. Rok odradio je kasniju smjenu spavanja. Hvala tunelu. Koja milina doći na mjesto koje je u sezoni prepuno ljudi, a sada mirno, tiho, opušteno. Baš mi je to trebalo. Promjena. Obitelj na okupu. I priroda oko nas.
Bilo je nekoliko odlazaka na plažu jer se čak i temperatura popela na ugodnih 30. S obzirom na to da imamo kolica, ona su odlično poslužila za prijevoz stvari. Samo se u jednom trenu nešto preokrenulo - stariji sin u kolicima, a beba na rukama. Ali nije sjedio besposlen. Morao je držati napuhani bazenčić, dok je ostatak kolica bio okićen kao božićno drvce.
Inače nismo osobe od plažiranja, više volimo razgledavanje, šetnje, kavice uz obalu, ali to se sad promijenilo. Po prvi puta sam dojila na plaži, na šetnici, u kafiću... Ma nema gdje nisam, ali izbora nije bilo. Bilo je ili to ili ne ići nikamo. S obzirom na to da dojim vrlo diskretno, nisam se osjećala nelagodno. Uostalom, moja beba je gladna. Što bi trebalo biti važnije od tog?
Wellness s pogledom na more
Imali smo i dobar jogging jednu večer. Naime, dok smo sjedili na terasi kafića, odjednom, nepozvani crni oblaci nadvili su se iznad nas i lagano je počelo grmjeti. Izgledalo je kao da će se svaki tren nebo otvoriti i sasuti strijelu munja. Nisam znala da još imam u sebi brzinu i da trčim kao munja. Barem sam tako mislila jer sam uskoro shvatila da su tatić i Adrian skoro nestali s vidika. Na kraju priče, oluje nije ni bilo. Otpuhao ju vjetar.
Majke će me razumjeti. Pola sata wellnessa s pogledom na more, u tišini, bez ikoga. Meni dovoljno za duži period. Jednom davno mi je jedna prijateljica sva potresena pričala kako je stresno ići na odmor s djetetom i da je bolje uopće ne ići. U tom slučaju, bila bih nezahvalna kad bih rekla da je bilo problema. Nika je, naravno, prespavala odlaske na plažu, večere, putovanja, a Adrian je bio neopisivo sretan što je na moru.
Toliko sretan da je, sav oduševljen što se kampisti pozdravljaju, pozdravljao sve od reda. Slovence, Nijemce, Norvežane i ostale. Stao bi uz cestu pa mahao kućicama, prikolicama, automobilima, biciklistima koji su prolazili. Iako se još nije ohrabrio za plivanje. Svakako ćemo uskoro ponoviti putovanje, bliže ili dalje. Za mene kao majku, bitan je odmor cijele obitelji, a moj odmor su oni. Zato sam ja na odmoru tijekom cijele godine (osim onih nekoliko dana, razumjet ćete me).
