Djetetova ljutnja zbog tableta i nevježbanje poslušnosti izazovi su modernog roditeljstva. Stručnjaci daju savjete kako riješiti obje situacije bez drame i krivnje.
Roditeljstvo nikada nije bilo lako, ali danas je nekako glasnije, brže i stalno pod povećalom. Mame i tate odgajaju djecu u svijetu punom notifikacija, društvenih očekivanja i pritiska da se sve optimizira od rasporeda spavanja do odabira užina.
Ako se prisjetiš roditelja iz ‘80-ih i ‘90-ih, oni su se snalazili s puno manje drame i javnog nadzora. Mentalni teret koji danas roditelji dolazi od pritiska s kojim prethodne generacije nisu morale nositi niti o njemu razmišljati u realnom vremenu.
Stručnjaci ističu dva izazova modernog roditeljstva koja su roditelji iz ‘80-ih i ‘90-ih rijetko spominjali:
1. “Moje dijete se ljuti kad mu oduzmem iPad ili tablet.”
Prema Vicy Wilkinson, certificiranoj life coachici, ekrani stimuliraju dječji mozak gotovo kao ovisničke supstance jer direktno aktiviraju centar nagrade u mozgu. Kada dijete pokazuje frustraciju ili bijes prilikom ograničavanja vremena na ekranima, to su zapravo simptomi odvikavanja.
Kako bi to olakšali, Wilkinson savjetuje drastično smanjiti vrijeme pred ekranom i povećati aktivnosti koje uključuju i tijelo i um. Primjeri: boravak u prirodi, bicikliranje, šetnje, igre na otvorenom, sportovi ili kreativne igre poput presvlačenja i glume. Možeš se igrati učiteljice, pirata, olimpijskog sportaša - sve što uključuje puno pokreta i mašte.
Još jedan trik: smanji vlastito vrijeme pred ekranom i više vremena provedi u izravnoj igri s djecom, slušanju, pričanju ili jednostavno ludeći s njima. Pravilo “majmun vidi, majmun radi” ovdje vrijedi više nego ikad.
Ključ je pronaći aktivnosti koje donose radost i tebi i djeci, a koje uključuju tri bitna elementa: boravak u prirodi, puno kretanja i punu prisutnost uma, tijela i riječi.
2. “Zašto moje dijete radi upravo ono što sam mu rekla da ne smije?”
Jody Johnston Pawel, socijalna radnica, objašnjava da se ovakve situacije događaju jer djeci opisuješ što ne žele da rade i stavljaš pred to “ne”, “stop” ili “prestani”.
Stručnjakinja kaže da dječji um radi u slikama, ne u riječima. Dakle, kada im pokažeš “što ne”, mozak to često doživljava kao upute za akciju.
Rješenje? Umjesto da im govoriš što ne smiju raditi, pokaži im što želiš da rade. Ako ne znaju, nauči ih kako. Primjer: umjesto “Ne trči!”, reci “Hodaj pažljivo” ili “Pazi gdje hodaš”. Tako djeca dobivaju jasnu vizualnu sliku ponašanja koje očekuješ i puno češće će to i napraviti, prenosi Yourtango.
