Nije lako i nije dobro odrastati uz roditelje koji su prekomjerno kritični i perfekcionisti. No stručnjaci kažu da to ima svojih prednosti.
Svi mi roditelji želimo svoju djecu "opremiti" najboljim mogućim alatima, usaditi im najvažnije i najkorisnije osobine, da bismo mogli u miru otpraviti ih u svijet. No, roditelji koji pretjeruju sa zahtjevima, koji su pretjerano kritični i perfekcionisti, nekad na svoju djecu vrše prevelik pritisak, što nije dobro, naravno. Djeca se u takvim obiteljima mogu osjećati tjeskobno i usamljeno, što ne želimo, ali možda ima neke prednosti – ako ih tako i možemo nazvati.
Takva djeca, naime, traže neke svoje putove i rješenja, što može dovesti do osobina koje će im koristiti. Perfekcionizam uz koji djeca rastu u obitelji može poprilično loše utjecati na djecu, a mogu ga isto tako i usvojiti. Ipak, to također može pomoći djetetu da izgradi snažan osjećaj predanosti i motivacije.
Evo koje pozitivne osobine razviju ljudi s izrazito kritičnim roditeljima.
1. Izražena radna etika
Izražena radna etika je česta "nuspojava" pretjerano kritičnih roditelja perfekcionista. Naime, ako roditelji hvale samo djetetove uspjehe, onda se dijete više trudi postići nešto za što će dobiti pohvalu. Ova djeca rad često izjednačuju s ljubavlju. Perfekcionizam često zahtijeva visoke standarde, održavanje strogog reda, opsjednutost detaljima...
2. Izuzetna motivacija
Djeca koja žive s roditeljima perfekcionistima uvijek moraju bolje, uvijek više, uvijek jače. Kad je tako, onda konačna nagrada stvara izrazitu motivaciju. Motivacija je vrlo važna u poslovnom svijetu, tako da je ovo važan "plus" u poslu. Jedna je studija pokazala da izrazitu kritičnost roditelja pojedinci mogu iskoristiti za razvijanje posla ili projekta koji će preusmjeriti sram koji su osjećali zbog hiperkritičnog roditeljstva.
3. Izrazita funkcionalnost i snalažljivost
Izrazito kritični roditelji stvaraju – iako to nije prva pomisao – visoko funkcionalne osobe. Iako su odrasla uz perfekcionizam i velika je mogućnost da će i sami pokazati ovu osobinu, sposobnost kontroliranja fokusa može smanjiti taj učinak, pa osoba postaje prilagodljivija i lakše ostvaruje ciljeve.
Odrastanje uz stalne kritike nije lako i može ostaviti trajne tragove. Ali za mnoge ljude, to također postaje početna točka za izgradnju dublje otpornosti i snalažljivosti. Uz malo namjere, ove snage mogu postati temelj za bolje samopouzdanje i suosjećanje.
