Iako se perfekcionizam često doživljava kao „pozitivna mana“, njegovi učinci na djecu mogu biti dugotrajni i bolni. Stručnjaci upozoravaju da odrastanje uz roditelje koji traže savršenstvo može ostaviti duboke emocionalne posljedice koje djeca nerijetko nose i desetljećima kasnije
Perfekcionizam zvuči kao poželjna osobina, pogotovo u školi ili na poslu. No, kad postane način života, često donosi više štete nego koristi. I ne ostavlja trag samo na onima koji ga njeguju, nego i na onima koji su uz takve osobe odrasli.
Djeca perfekcionističkih roditelja često i u odrasloj dobi osjećaju posljedice strogih očekivanja, kritike i emocionalne distance. Iako to na prvi pogled ne mora biti vidljivo, mnogi se u tišini bore s ovim izazovima:
1. Teško prihvaćaju sebe
Kritike koje su slušali tijekom djetinjstva često postanu njihov unutarnji glas. Umjesto samopouzdanja – sumnja. Umjesto ljubavi prema sebi – stalno preispitivanje.
2. Ne znaju što s komplimentima
Kad odrasteš s uvjerenjem da nikad ništa nije dovoljno dobro, pohvale ti mogu zvučati neiskreno. Često im je teško povjerovati da su stvarno zaslužene.
3. I sami postaju perfekcionisti
Odrastanje uz perfekcioniste često vodi tome da i sami postanemo isti. Ali umjesto da budemo strogi prema drugima, najstroži smo – prema sebi.
4. Često dožive burnout
U stalnoj težnji za savršenstvom, zaborave stati. Umor se gomila, pauza se ne dopušta – sve dok tijelo i um jednostavno ne kažu: dosta.
5. Boje se neuspjeha
Kad neuspjeh kod kuće nije bio opcija, u odrasloj dobi on postaje izvor ogromnog stresa. Strah od pogreške može zakočiti osobni i profesionalni razvoj.
6. Potiskuju ljutnju i nelagodu
Dobra djeca ne viču, ne proturječe, ne izražavaju nezadovoljstvo. Tako ih se često učilo. Rezultat? Odrasle osobe koje teško komuniciraju vlastite potrebe i osjećaje.
7. Ugađaju drugima po svaku cijenu
Ljubav i pohvale bile su uvjetovane „dobrim ponašanjem“. S vremenom se razvije potreba da stalno udovoljavaju – iako ih to emocionalno iscrpljuje.
8. Teško grade zdrave odnose
Istraživanja pokazuju da djeca perfekcionista u odrasloj dobi češće ulaze u odnose temeljene na potrebi za potvrdom – umjesto na ravnoteži, podršci i uzajamnom poštovanju.
9. Ne traže pomoć ni kad im stvarno treba
Naviknuti da „sve moraju sami“, teško priznaju da ne mogu ili ne znaju. Za njih je traženje pomoći gotovo jednako neuspjehu.
10. Ne znaju postaviti granice
Granice su često bile ignorirane ili narušavane, pa kasnije u životu ni sami ne znaju gdje ih i kako postaviti. Ili osjećaju krivnju kad pokušaju, piše Yourtango.
