Kad postanemo mame, čini nam se da jednostavno moramo biti najbolje u svemu. I onda smo sklone „škicati“ druge mame na igralištima, na Instagram profilima ili na prolazu na cesti i provjeriti kako one sve to uspijevaju, kako one izlaze na kraj s tim majčinstvom. I lako upadnemo u zamku uspoređivanja s njima! Pitali smo uvijek simpatičnu Anju Alavanju Viljevac kako ona gleda na to.
Kad smo nedavno pisali o tome kako je uspoređivanje u majčinstvu uistinu beskorisna aktivnost, jednostavno smo se svi složili oko tog. Pri zdravoj pameti svaka će mama reći da koristi od tog nema. No, realnost kaže da ipak svi barem nekad upadnemo u zamku uspoređivanja kad je roditeljstvo u pitanju.
No, što je s mamama koje su izloženije oku javnosti i koje pratimo, odnosno onima s kojima se najčešće i uspoređujemo? Padnu li one nekad u tu zamku? Anja Alavanja Viljevac nije se previše zamarala takvim stvarima, ali nije baš uvijek i bez iznimke bila potpuno imuna na to. Za Anju vrijedi da joj majčinstvo „leži“ baš onako kako nam to i djeluje, a evo što nam je rekla o sebi kao mami.
Otkako si postala mama, jesi li ikada upala u zamku uspoređivanja s drugim mamama?
Pa čak i nisam. Nekako sam otpočetka imala visoko samopouzdanje što se tiče majčinstva. Prošla sam program Prirodnog roditeljstva, a i nisam rodila premlada, tako da nisam padala u te zamke.
Baš nikad? Ili je ipak bilo nekih situacija koje su ti zapele za oko?
Možda bi sa zavišću gledala druge mame koje pakiraju zdrave obroke u plastičnim posudicama, ali meni je nekako najvrjednija valuta vrijeme koje provodim s djecom, a to sam sam si uistinu priuštila. Sa svakim djetetom sam, više-manje, bila doma do njihove treće godine (uz honorarni posao koji nije iziskivao njihov odlazak u vrtić).
Što misliš, je li lakše upasti u tu „zamku“ s prvim djetetom i koliko si sad, kao mama troje djece, čvršća i sigurnija po tom pitanju?
Kao što sam rekla, i s prvim sam nekako bila sigurna u svoje "majčinstvo", no olakotna okolnost je sigurno bila što tada nije bilo Instagrama, ili barem još nije bio popularan. Danas sam već premazana svim mastima, kako se kaže, lakše „izmanipuliram“ dijete da izbjegnem situacije gdje se baca po parku i plače jer ne želi ići doma.
Usprkos iskustvu i troje djece, je li lako pomisliti za sebe da, na primjer, nisi dobra mama?
Naravno, dogodi se ponekad. Ja sam veliki perfekcionist i mene najčešće zapeče savjest ako određeni dan zaključim da nisam s njima provela kvalitetno vrijeme. Nekad znam suprugu navečer reći: ajme, pa ja danas nisam pošteno razgovarala s, primjerice, Ivorom. Onda me on utješi tako da mi kaže da ne poznaje mamu koja je više posvećena djeci i da ne fantaziram. Muški znaju reći prave riječi u pravo vrijeme.
I s tobom se, sigurno, mnoge druge mame uspoređuju, dok te prate, na primjer, na Instagramu. Imaš li kakvu „utješnu“ riječ za njih – ima li smisla uspoređivati se s onim što o tebi vide na Instagramu?
Nemam tendenciju objavljivanja samo idiličnih slika. Djeca su naporna, djeca troše, umaraju, rade nered i to treba nekada priznati. nije mi problem objaviti nered koji su napravili ili njihovo skakanje po mojoj glavi. I baš suprotno, nekako imam osjećaj da je više takvih slika u bespućima Instagrama, da žene imaju sve veću potrebu reći da je majčinstvo zahtjevno i da je normalno da nam nekada bude teško. I to je to prokletstvo majčinstva, ne možemo bez njih, a naporno je s njima *haha*.
