Saznajte kako bi se trebao odvijati razvoj govora i jezika kod djece, kada je vrijeme za prve riječi, rečenice pa i potpuno razumijevanje jezika, te kako taj razvoj roditelji mogu podržati, a kako ugroziti
Djetetov razvoj od samih početaka čini niz složenih procesa koji su pod utjecajem okoline. Prve tri godine djetetova života kritičan je period zbog fizičkog i mentalnog sazrijevanja. Kroz taj kritični period vrlo bitnu ulogu imaju roditelji. Njihova uloga je upoznati svoje novorođeno dijete i ostvariti blisku vezu s njim kako bi mu pomogli da se osjeća sigurno u okolini u kojoj raste.
Ništa od toga se ne bi dogodilo da nema izmjene informacija ili poruka između okoline, djeteta i roditelja, odnosno da nema komunikacije. Razvoj govora, jezika i komunikacije započinje od samog rođenja, ali na neki način i prije nego što se dijete rodi. Komunikacija majke i djeteta počinje još u intrauterinoj fazi. Dijete osluškuje svaki mamin pokret, otkucaje srce, disanje i prilagođava se njenom ritmu života, dok majka u isto to vrijeme osjeća svaki djetetov pokret, razgovara s njim i emocionalno se veže za njega.
Komunicirajte s bebom, to je temelj psihološkog razvoja
Kad se dijete rodi prvi i najbitniji signal kojim dijete odašilje signale roditeljima i okolini je plač. Razni stručnjaci plač dijele na nekoliko kategorija: normalan plač, prekomjerni plač s organskim uzrokom, prekomjerni plač bez poznatog uzroka ili ga dijele na bolan plač, gladan plač, plač nelagode, količan plač, plač dosade i bučan plač.
Razvoj govora u prvoj godini
Za uredan govorno-jezični razvoj djeteta potrebno je zadovoljiti određene uvjete kao što su biološki, psihološki i sociološki procesi sazrijevanja. Prvo moramo utvrditi kakav je djetetov slušni status i jesu li svi organi potrebni za govor razvijeni. Dijete od samih početaka osluškuje govor oko sebe. Vrlo bitno je da roditelj od rođenja djeteta ostvari svakodnevnu i učestalu komunikaciju sa svojim djetetom, te da mu bude uzoran model jer dijete govor usvaja slušajući i oponašajući ga.
Video: Naučite znakovni jezik za bebe!
Prema obrascima urednog razvoja govora dijete od rođenja do trećeg mjeseca plače za različite potrebe, glasa se (tzv. vegetativni zvukovi) kad mu se obraćate i uznemiri se na glasne zvukove. Između trećeg i petog mjeseca javlja se razdoblje vokalne igre gdje dijete počinje igru sa svojim govornim organima te se javlja vokalizacija i brbljanje; proizvodi dulje i kraće glasove. Dijete počinje reagirati na svoju okolinu.
Nakon nekog vremena dijete ulazi u fazu predkanoničkog brbljanja (dijete spontano stvara slogovne kombinacije “ba”, “na”, “ma”, “de”). Do ovog razdoblja glasanje djece je univerzalno neovisno o govorno-jezičnom području u kojem dijete odrasta. Zanimljiv je i podatak da djeca oštećena sluha isto tako do te faze zvuče jednako kao i uredno čujuća djeca. Ono što je bitno za naglasiti je to da djeca u vokalnoj fazi usvajaju ritam i intonaciju govora osluškujući govor odraslih.
Između šestog i desetog mjeseca javlja se faza kanoničkog brbljanja i dijete ponavlja iste slogove više puta ma-ma, ba-ba, ta-ta. Upravo ti slogovi imaju fonološki oblik riječi (slično zvuče) te upravo zato okolina na njega reagira kao na riječi sa značenjem iako to još nisu prave prve riječi. Na taj način se stvaraju povoljni uvjeti za daljnji razvoj djetetovog jezika i govora. Kašnjenje kanoničkog sloga je jedan od mogućih prediktora za kašnjenje jezičnog razvoja.
S 10 mjeseci dijete puno brblja, kombinira različite slogove te na taj način “riječi” slaže u “rečenice” te okolina ima dojam da dijete govori nekim svojim jezikom. Tu fazu nazivamo faza žargona koja dijete uvodi u pravi odrasli govor.
Vrijeme za prvu riječ sa značenjem
Između devetog i petnaestog mjeseca javljaja se prva riječ sa značenjem te počinje govorno razdoblje u kojem se dijete počinje aktivno služiti govorom i jezikom.
Između osamnaestog i dvadesetog mjeseca dijete počinje slagati prve rečenice te naglo proširivati rječnik i to oko 50 novih riječi mjesečno pa ih u dobi od dvije i pol godine poznaje oko 1000.
Kada je krajnje vrijeme za prve prave riječi?
Dijete bi do treće godine života trebalo usvojiti bazu materinskog jezika što se smatra bazičnim za daljnji razvoj govorno-jezičnih procesa. Pravilan izgovor svih glasova trebao bi imati do pet i pol godina. U dobi od tri do četiri godine godine dijete bi se trebalo služiti višečlanim rečenicama koje bi trebale biti pretežno gramatički točne. Važno je obratiti pažnju i na to koliko dijete razumije. Tako bi u toj dobi dijete trebalo razumijeti zapovijedi koje uključuju više od dva pojma, upotrebu negacije, osnovne prijedloge, iskaze o prošlim i budućim radnjama.
Do sedme godine života djetetov govor bi trebao biti sadržajno raznolik, izgovor svih glasova korektan te bi trebalo imati usvojene predvještine čitanja i pisanja što mu omogućuje da bude spremno za daljnje usvajanje, učenje i primjenu novih sadržaja te da što bolje savlada školsko gradivo.
Kako roditelji mogu potaknuti jezično-govorni razvoj?
Tempo razvoja govora ovisi jednim dijelom o genetici, temperamentu djeteta, ali i o okolini u kojoj dijete živi te poticajima kojima je dijete svakodnevno izloženo. Od samog rođenja bitno je komunicirati s djetetom, pričati mu dok ga kupate, hranite i presvlačite. Svaki korak i plan koji roditelj ima treba djetetu verbalizirati, ukazati mu na ono što se događa oko njega i na taj način će dijete najbolje doživjeti i upoznati svijet oko sebe. Dijete treba osjetiti da je uključeno u vaše razgovore kada je u vašem prisustvu. Odgovarajte mu na njegova glasanja iako i ne razumijete što je reklo.
Važno je uzeti u obzir i poštivati djetetovu želju za odmorom i tišinom ukoliko od vas to traži. Pratite što je određenim trenucima djetetov interes, ne namećite mu nešto ako vidite da ga to nimalo ne interesira. Oponašajte svoje dijete, njegov smijeh i izraze lica. Što više vremena provodite u igri.
Zašto je bolje ne ostavljati dijete pred televizorom?
Znamo da je današnji način i tempo života ubrzan i da smo zaokupljeni s puno obaveza koje ne možemo odgoditi i često se događa da roditelji svoju djecu ostave pred televizorom i tako ukradu malo vremena za sebe. Djetetovom mozgu je potrebno više vremena da obradi neku poruku te stavljajući dijete pred televizor izlažemo ga prevelikoj količini informacija koje se mijenjaju velikom brzinom, a to štetno djeluje na dijete.
Takav način funkcioniranja rezultira time da djeca sve manje vremena provode sa svojim vršnjacima, a znamo da je druženje i igra s vršnjacima poticajna za spontani razvoj govora. Provodeći vrijeme pred televizorom dijete na neki način usvaja “iskrivljen“ način govora. Sve to ne znači da bi djetetu trebalo ukinuti vrijeme koje će provoditi pred televizorom ili računalom već pripaziti na to da to ne postane dominantan način provođenja vremena.
Bitno je naglasiti da je svako dijete individua za sebe i razvija se individualnim tempom. I zato je zadaća roditelja, stručnjaka i društva općenito da zajedno pomognu djetetu da na što jednostavniji način razvije vještine i stekne znanja koja će mu jednog dana osigurati samostalno funcioniranje i bolji život.
