
Losa, imam blisku osobu koja takodjer muci anksioznost, i ponekad prisutni napadaji panike. Takodjer sve radi najbolje sto moze - vjezbanje, dobra prehrana, razgovori sa psihologom kada se ukaze potreba...ali eto, ponekad se desi da to nakratko prevlada. Cesto i zbog samog straha od 'iscekivanja' anksioznosti. Sto puta smo prevrtili sve ukrug i najvise joj je uvijek pomoglo kad bi se prisjetili da je to stanje koje ce je pratiti vjerojatno kroz cijeli zivot i da ga treba prihvatiti, ne iznenaditi se ako se dogodi epizoda (za neke izrazito stresne situacije mozda i smisliti plan 'sto ako') i nastaviti dalje. Nista nije pomoglo kao stalno prevrtanje istog razgovora kada bude potrebe. I to je super, onom ko te voli nikad nece biti dosadno 1001 put te umiriti s istim rijecima, tako da razgovor, razgovor i razgovor :) Toj osobi se stanje zbilja popravilo unazad par godina, ali i dalje se dogode epizode kao sto se tebi sada dogodilo. Nazalost, danas zivimo takvim brzim zivotom i anksioznost je vec nekako sveprisutna i prihvacena kao nuzno zlo. Jako ti zelim da se oraspolozis.
Petra, ma nisi stara. Imas doma dve bebe, halo:) Al da je bilo emotivno vjerujem...
Red, pa prvi koraci😊
Ja sutra moram do posla obavit neke stvari. Home office steka, iskaznica istekla...i mene od samo tog glupog odlaska steze oko srca. A bas sam uvijek bila flegma i nisam obicno pod stresom. Uvidjam da mi je sve blize kraj porodiljnog i bas me to diraMeni je stvarno lijepo bilo ove godine...
I jedna fun fact. Otvorio se Tedi kod Crnomerca u Gradiscanskoj ulici. Dosta je velik. Pa vi na zapadu sad imate jedan blizu:)
Losa zao mi je, to je ono od cega svi strahujemo...
Anksioznost...ja bih preporucila svima koji misle da ih ona muci da lijepo odu kod strucne osobe na razgovor. Ona ce procijeniti sto je najbolje.
To je iskljucivo preventivno, jer nazalost znam po iskustvu bliske osobe, da zakasnjela reakcija zna biti kasnije jako neugodna i teska.
Pogotovo vi koje ste navele da imate napadaje panike i slicno...
Ne zelim vas plasiti nego vam dobronamjerno govorim da na vrijeme zastitite sebe, svoje zdravlje ali i mir vasih bliznjih👌
Hvala Ti živote, srce mi se smije😊
Krenula pisati tri puta od sinoć ali ja i izražavanje u teškim situacijama pa me strah da ne napišem neku glupost 🙄
LoSa drži se, nažalost prošle godine sam prošla isto s jako bliskom osobom, teško je i mislim da pojava anksioznosti uz to ide po defaultu + tvoj trenutni stres oko posla (btw, čestitam profesorice 💪) + cijela ova grozna situacija oko nas. Slažem se s malom, ja nikako da se odvažim na taj korak jer nije konstantno i ima dana kad sam užas, pa se zaredaju tjedni kad sam super i onda mislim da ne treba, a u biti duboko u sebi znam da treba i da je bitno poraditi na tome.
Ja sam npr. ful nestabilna (kako to glupo zvuči 🙃) i na mene utječe sve, tipa lijepo vrijeme - ja super volje, kiša par dana - odmah neki blues koji vodi u anksioznost i dublje. (Mikio šaljem sunce, i danas ga je baš puno ☀️☀️☀️)
Ili tipa glupi primjer ovo s težinom-prehranom, dok su dobri rezultati sve 5, čim ih nema ili ja mislim da su premali počinje razmišljanje o odustajanju, ono, prva zapreka, ja već na putu prema dolje. Bezveze.
.
Sretan dan svima, da bebe budu dobre i da proviri sunce i kod vas. I doslovno i figurativno 😁💪😘☀️
[/url
Btw, Damnarexx ne ispada da je tebi najteže i slobodno se požali bez opravdavanja pobogu, vjerujem da je jako iscrpljujuće svima koje su same s bebom čak i većinu dana. Mene spasi mama svaki dan, pa čak i da je samo pol sata, pol sata, puno znači.
[/url
Losa, imam blisku osobu koja takodjer muci anksioznost, i ponekad prisutni napadaji panike. Takodjer sve radi najbolje sto moze - vjezbanje, dobra prehrana, razgovori sa psihologom kada se ukaze potreba…ali eto, ponekad se desi da to nakratko prevlada. Cesto i zbog samog straha od 'iscekivanja' anksioznosti. Sto puta smo prevrtili sve ukrug i najvise joj je uvijek pomoglo kad bi se prisjetili da je to stanje koje ce je pratiti vjerojatno kroz cijeli zivot i da ga treba prihvatiti, ne iznenaditi se ako se dogodi epizoda (za neke izrazito stresne situacije mozda i smisliti plan 'sto ako') i nastaviti dalje. Nista nije pomoglo kao stalno prevrtanje istog razgovora kada bude potrebe. I to je super, onom ko te voli nikad nece biti dosadno 1001 put te umiriti s istim rijecima, tako da razgovor, razgovor i razgovor :) Toj osobi se stanje zbilja popravilo unazad par godina, ali i dalje se dogode epizode kao sto se tebi sada dogodilo. Nazalost, danas zivimo takvim brzim zivotom i anksioznost je vec nekako sveprisutna i prihvacena kao nuzno zlo. Jako ti zelim da se oraspolozis.Petra, ma nisi stara. Imas doma dve bebe, halo:) Al da je bilo emotivno vjerujem…
Red, pa prvi koraci😊
Ja sutra moram do posla obavit neke stvari. Home office steka, iskaznica istekla…i mene od samo tog glupog odlaska steze oko srca. A bas sam uvijek bila flegma i nisam obicno pod stresom. Uvidjam da mi je sve blize kraj porodiljnog i bas me to diraMeni je stvarno lijepo bilo ove godine…
Ovo pomaže definitivno.
Skužila sam da nekako uvijek tvoj komentar preskočim, ne ignoriram te namjerno majke mi 😅😂😂
[/url
Red bravo za korake 🥳🥳
Losa vjerujem da ti je grozno. Kaj se bolesti i smrti tice fakat mi je zao, fakat ne zelim brijat na crnjake al ja sam bas jako puno ljudi izgubila iz blize familije i svakakvih crnjaka imala da me ne sokiraju vise lose vijesti, fakat je zivot sjeban i kako kome padne grah 🙄 za anksioznost su cure sve rekle, nisam imala iskustva.
Zarice ajme posao. Kuzim te. Ja raspisala go i 24.1 se vracam. Vec mi se place 😫
E da, losa i cestitam na poslu. 🥳🥳 fakat velika odluka i bravo!! Ne volim generalizirat al opcenito😂 su firme nezahvalne, tak ja kad sam dala na proslom poslu otkaz su oni bili odvratni prema meni, svodilo se na to da kolko su ulozili u mene a ja odlazim. A tipa 9 mj sam volontirala, 1 god radila za onih 1600, pa na jos neke poticaje 🙄. Stoput pitala da mi povecaju placu jer se tak nemre zivjet i nisu mi htjeli. Jedino kaj su ulozili u mene je znanje i vrijeme. Ne osporavam da je i to vazno, al nije cudo da je “siromasan radnik” i nezadovoljan. I onda cudenje.
Damnarex slobodno se pozali uvijek, zato imamo forum 😉 (sori beba 😂). Potpuno je razumljivo kad si puno sama da ti je tesko. Pogotovo kad ne spavas. Ja te razumijem, nama je “regresija” trajala 2 mj, ja sam bila na rubu 😖😂
Losa ne bi ja rekla da se radi o anksioznosti odmah tu. Nego jednostavno je sve tako ti se poslozilo i scakom razumnom dodje puno previše toga... Razmisli samo sto si sve prosla u godinu dana. Mislim da nam nekad pukne film, potrefibse losa vijest i lose vrijeme i evo ti situacija za najcrnije misli. Mozda nije usporedivo al najlosije u zivotu sam se osjecala kad sam izasla iz ordinacije dr koji mi je rekao da tata ce ziviti jos mjesec dana u najboljoj varijanti. Meni se svijet srusio jer sam za njega bila vezana. Trebalo mi je 3 dana da se skockam, onda sam shvatila da imam toliko toga sto zelim da on vidi jos od mene i mog zivota, da si toliko toga kazemo, napravimo skupa, al znala sam da nemamo vise vremena i da okrenem plocu i trudim se svaki dan naprvaiti nesto sto ce meni ostat uspomena na njega. Tata je na čuđenje svih zivio jos 3 i pol mjeseca i bilo je uzasno tesko ne samo zbog saznanja da ga vise nece biti nego i sto je sve vise trebao nasu pomoc, sve vise je trpio bol, ali meni je ostala hrpa uspomena na te zadnje dane koja mi je puno puta kasnije davala snagu. Nakon tate razboli se sestra, kojoj se bolest vracala svake godine i dalje se bori, onda moji spontani... imala osam osjecaj da je sve samo crno oko mene. Toliko sam zabrijala na negativu da sam bila uvjerena da je neto bacio urok na mene. Znaci situacija ciao pameti. Potrazila sam pomoć strucnu i ta osoba me naucila da svaku svoju tugu i bol imenujem izgovorim na glas, a nakon toga jednu stvar koja ne veseli. Meni je zadnjih godinu dana ta jedna vesela stvar je M i meni pomaze da se izborim za zdrav razum jer me podsjeti da moram zbog nje ostat zdrava, stabilna i razumna, da me ona treba i da zelim vidjet nju kako odrasta, njenu promociju, zaposlenje, vjencanje, djecu, sve ono sto moj tata nije bio uz mene. Tesko je, malo koga bas zivot pomazi full, i ja bi rekla da svaki covjek ako se u tekaim situacijama osjeca lose na rubu zivaca je zapravo dokaz da je covjek od krvi i mesa, da ima emocije i srce i samo da treba nekoga ili nesto za utjehu jer i najvece tuge se prebole ako nađemo smisao zivota. Oprosti ako sam oduzila al nekako sam se sjetila sebe i svoje situacije i znam da je meni netko onda rekao da je to normalno da bi se lakse nosila s time a ne mislila da nesto nije ok samnom.
Damnarexx, pa isto je. Znači, same ste dok je na poslu.. Drži se, razmišljaj samo pozitivno, sad će E opet početi lijepo spavati, pa ćeš biti odmorniji, a samim time i sretnija... Strpi se još malo🥰🥰
Losa, čestitke na novom poslu ❤️, a baš te briga za njih, kako njih nije briga što ti sad imaš dijete i logično je da ne možeš raditi kao prije.. Ne zamaraj se nicime osim svojim slatkisem🥰🥰btw. pojedi čokolade, mene ona uvijek opusti i usreći 🤭, zato i jesam bagerčić😄
Grizli,, pretuzno, dva puta sam htjela prestati citati😔😔žao mi je.. Nadam se da si naučila živjeti s time i da vjeruješ da ti je tata na nekom boljem mjestu sada❤️
Super što sada imaš M, pa vjerujem da zagrljaj nje pomogne u svakoj tuzi🥰drži se❤️
Mrki, ne budi zlocesta😔😔😔😔
Krivo ste neke shvatile ono što sam napisala.
Samo sam bila preemotivna zbog Hani i svega što joj se dogadja, a mi u krug vrtile spavanje i hranjenje.
Nisam rekla ništa protiv foruma niti žaljenja jednih drugima, jer i ja ovdje pišem i čitam, zar ne?
Sortiraj odgovore
Najstariji