Mislim da boje imaju veze sa onime što dijete od rođenja učimo o stereotipima. Za djevojčice rozo, dječake plavo. Kad se rodi djevojčica svi trče i mahnito kupuju sve rozo što mogu pronači. Normalno da onda ta boja ostaje u podsvijesti svake djevojčice pa je i samo dijete prihvati kao nešto što poznaje. Moja djevojčica je isto imala fazu sve pinki do neke druge godine, kada je sama već znala reći što joj se sviđa. I sama sam ostala iznenađena kada su joj omiljene boje postala žuta, narančasta i ljubičasta….. Što više nije više htjela ništa u pinki boji. Od malena je pokazivala što joj se sviđa a što ne. Čak smo i dude usklađivali sa bojom majice ili onoga što ima na sebi……
Ja uvijek nosim tamne boje, pa sam i moju Teu počela oblačiti u tamnije boje (najčešće je to bila tamno plava). Živciralo me što su neki ljudi ženskom djetetu kupovali rozo, a muškom isključivo plavo. Pošto sam uvijek bila malo posebna i otkačenija, svoje dijete sam oblačila drugačije. I tako je bilo do njezine pete godine kada mi je jedno jutro isfrustrirano rekla da bi htjela konačno nositi nešto što nose barbike. Taj dan sam je odvela u trgovinu i kupile smo odjeću roze i ljubičaste boje sa puno šljokica i slikica. Moja Tea je bila zadovoljna jedno vrijeme i onda jednog dana kada je krenula u školu rekla mi je da više ne želi biti barbi. Slušala sam njezine želje i kupovala joj odjeću kakvu je ona htjela. Pratila sam njezine “promjene stylinga” i nikada nisam imala problema, jer Tea nikada nije pretjerivala i uvijek ima neki samo njen stil.
Nisam sigurna da moja curka uopće ima neku omiljenu boju jer ju nikad nismo forsirali s nekom bojom više, tako da voli sve boje podjednako. Više se veže na neke igračke ili odjevne predmete zbog neke slike ili nekog lika, nevezano koje je boje. više manje sama bira odjevne kombinacije i nikad se ne obuče isključivo u rozu, nekad se obuče jednobojno, al to onda bude siva :D Ili slaže uzorke pa bude sva u cvjetićima ili prugicama/točkicama :D Nekako ne volim stereotipe, al nebih ni imala ništa protiv da voli rozu.
Moja princeza ima 3 godine i vec naravno dobro poznaje boje i počela je općenito sve birat po bojama čak i slatkiše,tako ponekad braci od godinu dana daje ružičasto,a ona sebi bira plavo ili zeleno.Naravno da joj je ružičasta omiljena,ali ne forsiram da sve bude u toj boji.Mi volimo sve vesele boje iako je po mom mišljenju curica u rozoj boji najslađa.
Evo upravo sam je pitala,i ona kaže Volim???? OBOŽAVAM!!! Zaista je tako :) Voli ona i druge boje,ali ružičasta joj je ipak najomiljenija. Kako nedavno nismo mogli naći dječju sobu u toj boji,a i ima brata za cimera,obećala sam joj ružičastu posteljinu,jastuke,piđame…Šta da vam kažem? Osim stolarije sve drugo je pink :)
Da, i moja prvoškolka najviše voli ružičastu boju. Moram priznati da time baš i nisam oduševljena jer imam dojam da je zapravo ponesena kolektivnom euforijom i ovisnošću o ružičastoj boji koja je obuzela djevojčice njenog uzrasta. Tomu se teško oduprijeti jer se sa svih strana djevojčicama šalje poruka da je samo ružičasta “njihova” boja. Odjeća, igračke, školski pribor, oprema za djecu… Za djevojčice - ružičasto! Nije da ne volim tu boju, ali kakva šteta svih drugih toliko lijepih, a zanemarenih boja! Svijet je lijep upravo zato što je šaren. Pogotovo bi dječji svijet trebalo ispuniti bojama. No, moja je djevojčica kreativna i svakako bi bila oduševljena “Pinkabela” slikovnicama, a svaki njen osmjeh za mene je prepun boja.
Sudeći po stvarima u sobi, odmah se na prvu da zaključiti da obožava ružičasto. Odjeća, igračke, dijelovi namještaja u sobici, moram priznati da ružičasto dominira. Zna si ona to i fino kombinirati kad je odjeća u pitanju ali ipak, ružičasta je glavna boja u kombinaciji sa još nekim svijetlim bojicama. A reakcije na nešto ružičasto što vidimo u prolazu ili kod odlaska u kupnju je “Vidi kako je ovo slatko :-) ”
Sortiraj odgovore
Najstariji