Ribice žao mi je radi svega što se dogodilo. Tvoja sreća u nesreći jest što nisi morala proći kroz kiretažu. Drži se i kad budeš spremna, samo naprijed! Oporavi se koliko god ti treba! Nije lako. Treba tijelu, ali najviše psihi da se oporavi.

Ribice jako mi je žao što si to doživjela, znam da nema riječi koje bi ti rekla da ti bude lakše.. Ja sam prošle godine imala spontani u 12 tjednu trudnoće,cijelu trudnoću sam po malo krvarila i kad sam ušla u 12 tj jedno jutro sam se digla i sva plodna voda mi je iscurila, morala sam nažalost na kiretažu ☹️ jako jako bolno iskustvo,stalno sam se pitala zašto baš ja.. 3 mjeseca nakon kiretaže sam opet ostala trudna i prije 7 mjeseci sam rodila carskim rezom mog bebača živog i zdravog 🙂 trudnoća je prošla uredno i vjerujem da će i tvoja iduća bit školska!!!! 🙂 Treba imat vjere i nade i bit će sve u redu

Evo i mene na ovoj temi...na zalost 🙁
Prije 2 dana sam saznala u 9+3tt da je mojoj bebi u 7+5tt prestalo kicati srce, tj. od onda se prestala razvijati... 
Doktori predlazu razne mogucnosti "dovrsavanja" trudnoce, a najvise se zalazu za to da pricekam tjedan-dva da pobacaj sam krene...par dana osjecam grceve kao da bi trebala dobiti (s tim da od 16.dana zadnje M uzimam utrogestane 2x2)...nadam se da ce krenuti samo jer nisam spremna za odlazak u bolnicu, mislim da bi mi taj najcin bio puno bolniji za psihu nego ovaj...
Je li imala koja od vas slicna iskustva? Je li pobacaj krenuo sam ili vas je ipak docekala bolnica? Bas sam tuzna zbog gubitka jer mi je ovo prva trudnoca,ali se iznenadujuce dobro drzim, inace sam jako osjetljiva osoba, ali ovo sam prihvatila da tako mora biti...

Draga sanja, zao mi je sto to prolazis ☹
Evo moje iskustvo, sa 9+5 sam dosla na redovan pregled, bez ikakvih bolova, trunke krvarenja, icega da bi na kraju bio missed ab. Imala sam neki los predosjecaj, jer nisam imala nikakvih simptoma i to me brinulo. Nakon prvotnog soka i suza, otisla sam za svaki slucaj privatno po jos jedno misljenje i samo su mi potvrdili isto. Receno mi je da mogu sacekati da krvarenje krene i da ce to najvjerojatnije otici samo od sebe, ali sam znala da bi me to cekanje jos vise ubijalo tako da sam dogovorila da mi naprave kiretazu i da zavrsim s tim, jednostavno mi je tako bilo lakse. Srecom, nisam imala klasicnu kiretazu nego vakumsku aspiraciju, bilo je tesko psihicki i uzasno za prozivjeti, ali je trajalo kratko i nije me bolilo. Oporavak vrlo kratak i bez ikakvih posljedica. U glavi sam bila dosta jaka i spremna na svaki scenarij tako da sam nekako brzo nadosla, poslozila sam si to da se jako cesto dogadja i da ce drugi put biti kako treba. To je bilo prosle godine tocno oko danasnjeg datuma, sad sam u 30. tjednu trudnoce i zasad je hvala Bogu sve u redu. 
Sama odluci sto mislis da je najbolje za tebe i za tvoje psihicko zdravlje. I sretno 💕

Doktorica mi je rekla da dodem kod nje za tjedan dana ukoliko se ne predomislim (rekla sam joj da cu probati pricekati buduci da je to najbolje za mene). Rekla je ako se predomislim da samo odem u bolnicu na hitnu i da ce sve obaviti tamo...s tim da mi je rekla da je vidjela neki hematom i da misli da bi kod mene to moglo krenuti uskoro, pa mi to daje nekakvu nadu. 
Cestitam na bebici i drzim fige da do kraja bude sve ok 😘

Sanjabanana, kod mene je sve prestalo sa 9+6, a išla na pregled 12+1. Doktor mi dao uputnicu za bolnicu i išla sam i tamo na pregled i to mi sve potvrdili. Rekli su da možemo pričekati par dana da samo krene. To je bilo u petak. Dogovorena je kiretaža bila u ponedjeljak. Nije krenulo samo od sebe. Ja se uglavnom s time ne bih zezala. Da sam barem bila pametnija i odmah dogovorila za isti dan kiretažu ili slijedeći. Fizički oporavak je kratki, ali psihički nije. Evo sutra će biti 3mj od kiretaže s time da sam ja kiretirana i 10ak dana nakon jer me nisu dobro očistili. Rekli su da se to zna desiti kod većih trudnoća. Ja bih ti ipak savjetovala da odeš na kiretažu jer nije za zezati se s time evo ja sam u petak poslije podne doznala da je sve stalo, a u ponedjeljak kiretirana i mogu reći da su mi to bili najgori dani. Znala sam da je sve gotovo, a nikako da krene samo.

Drage cure, 
Mislila sam da se nikada necu naci na ovoj temi... Savrsena prva trudnoca, neizmjerno veselje i iscekivanje. Napokon je proslo "kriticnih" 12 tjedana,  opusteno cekamo pregled, presretni jer cemo nasu malu tajnu moci podijeliti sa svima. Od tog trenutka je sve krenulo nizbrdo,  beba je tesko bolesna,  srce prestaje kucati,  induciraju porod u 13. tjednu... 20 sati trudova,  sve injekciie,  krvarenje od mjesec i pol dana nakon toga,  sve smo muz i ja prezivjeli... Tek sad dva mjeseca nakon osjecam neopisivu tugu,  ne mogu spavati, a zbog toga ni normalno funkcionirati. Imam osjecaj kao da bol nikada nece prestati :(

Evo da se javim i da podijelim s vama zavrsetak moje situacije. 
Cekala sam da pobacaj krene 5 dana (nakon prestanka uzimanja utrogestana). Pocelo je smedim iscjetkom koji se pojacavao i nakon 6 dana presao je u krvarenje. Tada su poceli jaki bolovi u trbuhu i krizima (svako malo me tjeralo na wc i ispadali su sitni ugrusci). Nakon 2-3h bolova krenulo je jace krvarenje koje je trajalo mozda 2h (nije bilo jakih izljeva, ulozak je izdrzao), mislila sam da je to okej buduci da su mi menstruacije inace dosta slabe. Krvarenje je sljedeca 3 dana bilo slabije. Sljedecu noc se ponovno pojacalo zajedno sa bolovima, no izdrzala sam buduci da mi je doktorica rekla da ce boljet i da se pripremim na to. Jutro nakon te noci sam se otusirala i nakon toga mi je na ulozak ispao krvavi ugrusak cca 2cm. Tu sam pomislila da je to to, da je gotovo. Nakon toga bolova vise nije bilo, a krvarenje je ponovno proslo u smedi iscjedak koji je trajao 5-6dana. Ali osjecaj da nije sve otislo je svakim danom bio sve jaci 😔. U pon 19.11.sam otisla na kontrolu svojoj gin koja mi je odmah nakon price o krvarenju rekla da joj se cini da sam premalo krvarila da bi otislo sve sto je trebalo (trebao je biti bas pljusak,kojeg ja nisam imala). Na uzv je utvrdila da skoro nista nije otislo...sve je jos bilo tu, i plod i GV. Nekon tih rijeci ponovno se vratio onaj osjecaj kojeg sam dozivjela 25.10.kada mi je receno da vise nema srcane akcije 😔🙁...Doktorica je bila tako obazriva da je na licu mjest zvala doktora na sv.duhu i molila da me primi sljedeci dan na pregled. 

Dosla sam doma, ponovno sa velikom tugom u srcu. Sljedeci dan sam se pojavila u bolnici i nakon razgovora s doktorom odlucila sam obaviti tu kiretazu sljedeci dan, pod uvjetom da bude opca anestezija. 
U srijedu 21.11.sam ujutro dosla u bolnicu i cekala sam cca 2h na zahvat. Ekipa je bila super raspolozena i bilo mi je malo lakse, nasmijavali su me i medusobno bacali fore. Cak su mi dozvolili da obucem svoju vestu za vrijeme zahvata jer mi je bilo hladno ☺😁...dali su mi neki lijek da me malo osamuti - nis nisam osjetila. Razgovaram o tome kak se ne osjecam cudno s anesteziologinjom i odjednom me nema i pocnem sanjati. Po budenju im pricam kaj sam sanjala i pitam ih kolko je sati 😂😂. Znala sam kad sam otisla iz sobe. Nije proslo ni pola sata od odlaska iz sobe. Oblace me i pomazu mi da dodem do sobe. Legnem u krevet i pocinju jaki grcevi i tjera me na wc (kao kad mi je pocelo spontano krvarenje) to je trajalo nekih sat i pol i od onda blagi grcevi. Krvarenje je taj dan bilo jace,a danas- 2 dana nakon kiretaze skoro nista. Ni bolova ni krvarenja. Da sam znala da ce biti tako, ne bi cekala spontano krvarenje, al tko bi ga znao...sad drzim fige da je sve zavrsilo i da mogu ispocetka...psihicki sam nakon kiretaze dosta dobro...
Nana, zao mi je zbog toga sto ti se dogodilo...tebi je bilo sigurno 100% gore jer si morala proci porod, ali bit ce bolje...mora biti...ja sam si svoj dogadaj poslozila da je tako moralo biti i da ja nisam kriva zbog toga sto se dogodilo...pozitivno razmisljanje pomaze ☺☺☺ ne daj crnim mislima unutra, tvoj andeo postoji, samo nije kraj tebe 😘❤ samo hrabro... 

**isprike na ovak dugom postu, al mlzda nekome pomogne 

Sanjabanana

Dosla sam doma, ponovno sa velikom tugom u srcu. Sljedeci dan sam se pojavila u bolnici i nakon razgovora s doktorom odlucila sam obaviti tu kiretazu sljedeci dan, pod uvjetom da bude opca anestezija.
U srijedu 21.11.sam ujutro dosla u bolnicu i cekala sam cca 2h na zahvat. Ekipa je bila super raspolozena i bilo mi je malo lakse, nasmijavali su me i medusobno bacali fore. Cak su mi dozvolili da obucem svoju vestu za vrijeme zahvata jer mi je bilo hladno ☺😁…dali su mi neki lijek da me malo osamuti - nis nisam osjetila. Razgovaram o tome kak se ne osjecam cudno s anesteziologinjom i odjednom me nema i pocnem sanjati. Po budenju im pricam kaj sam sanjala i pitam ih kolko je sati 😂😂. Znala sam kad sam otisla iz sobe. Nije proslo ni pola sata od odlaska iz sobe. Oblace me i pomazu mi da dodem do sobe. Legnem u krevet i pocinju jaki grcevi i tjera me na wc (kao kad mi je pocelo spontano krvarenje) to je trajalo nekih sat i pol i od onda blagi grcevi. Krvarenje je taj dan bilo jace,a danas- 2 dana nakon kiretaze skoro nista. Ni bolova ni krvarenja. Da sam znala da ce biti tako, ne bi cekala spontano krvarenje, al tko bi ga znao…sad drzim fige da je sve zavrsilo i da mogu ispocetka…psihicki sam nakon kiretaze dosta dobro…
Nana,zao mi je zbog toga sto ti se dogodilo…tebi je bilo sigurno 100% gore jer si morala proci porod, ali bit ce bolje…mora biti…ja sam si svoj dogadaj poslozila da je tako moralo biti i da ja nisam kriva zbog toga sto se dogodilo…pozitivno razmisljanje pomaze ☺☺☺ ne daj crnim mislima unutra, tvoj andeo postoji, samo nije kraj tebe 😘❤ samo hrabro…

**isprike na ovak dugom postu, al mlzda nekome pomogne

Hvala ti,  svaka topla rijec pomaze. Uspijem si i ja poslozit sve u glavi,  znam da cemo zauvijek imati malog andela koji ce nas cuvati s neba, ali ima dana kada ne mogu nista drugo nego plakat.