Self-soothing (ali mame, ne bebe)

Izvan raspona! Odustani

Sortiraj odgovore

Najstariji
  • Najnoviji
  • Najstariji
  • Avatar LuKi5

    LuKi5

    Broj poruka: 2550

    Prijavi adminu

    DarijaZ


    MarijaŠ


    Nova sam u ulozi majke, nije jos prošlo ni mjesec dana, pa mozda nisam dovoljno kompetentna da uopće pričam o težini majčinstva i frustraciji, ali evo… Nema mi goreg od osjećaja bespomocnosti kada mi mali miš place a ja ne znam kako mu pomoći i utješiti ga, jer sve metode koje su jučer palile danas vise ne vrijede. Kad mi je tako tesko, kazem si da ce sve to proći, i da ce biti lakše. To mi pomaze. Niti inače nisam neki živčani tip, pa me tesko sto bas izbaci iz takta, ali mogu reci vec sada da nije lako biti mama. Zato pokušavam sto vise biti smirena, i uživati, pa i u tim borbama svaki dan, jer to je također dio onoga čega cu se sjećati i prepričati svome sinu jednoga dana.
    Upravo to! Nema mi goreg osjecaja bespomocnosti kada place jer ga boli busa, a ja ne znam vise sta da napravim da se smiri…
    I onda mi jos dodje sestra jucer, primi ga, mali zaspi u roku sekunde, a ja ko' posrani  golub udri u suze jer svi drugi mogu smiriti moje dijete, a ja ne mogu..

    Isto tako mi je bilo kad me prao onaj baby blues. Imala sam osjecaj da sve krivo radim. Da je mirniji kod drugih nego sto je kad ga ja nosim I onda bi se sjetila trenutka kad se rodio. Kad je poceo plakati I iste sekunde prestao kako su ga spustili meni u ruke. U pocetku sam bila tako uplasena. Svaka promjena me plasila. Imam I sad trenutke kada pozelim bar pola sata opustiti se, pustiti mozak na pasu. Koliko mi god lose raspolozenje bilo kad me pogledaju ta dva mala oka sve u trenu prode I odmah se bolje osjecam, kao neka terapija. :)

    14.06.2014. L ♥

    [lilypie.com]

  • Avatar MarijaŠ

    MarijaŠ

    Broj poruka: 1925

    Prijavi adminu

    DarijaZ


    MarijaŠ


    Nova sam u ulozi majke, nije jos prošlo ni mjesec dana, pa mozda nisam dovoljno kompetentna da uopće pričam o težini majčinstva i frustraciji, ali evo… Nema mi goreg od osjećaja bespomocnosti kada mi mali miš place a ja ne znam kako mu pomoći i utješiti ga, jer sve metode koje su jučer palile danas vise ne vrijede. Kad mi je tako tesko, kazem si da ce sve to proći, i da ce biti lakše. To mi pomaze. Niti inače nisam neki živčani tip, pa me tesko sto bas izbaci iz takta, ali mogu reci vec sada da nije lako biti mama. Zato pokušavam sto vise biti smirena, i uživati, pa i u tim borbama svaki dan, jer to je također dio onoga čega cu se sjećati i prepričati svome sinu jednoga dana.
    Upravo to! Nema mi goreg osjecaja bespomocnosti kada place jer ga boli busa, a ja ne znam vise sta da napravim da se smiri…
    I onda mi jos dodje sestra jucer, primi ga, mali zaspi u roku sekunde, a ja ko' posrani  golub udri u suze jer svi drugi mogu smiriti moje dijete, a ja ne mogu..

    Meni se to točno dogodilo, samo je u pitanju bila moja mama. Došla žena i uzela malog i on istog trena prestane plakati i jos bolje, zaspao za par minuta ženi na rukama. Tako da točno znam taj osjecaj.

    Krešimir 19.08.2014. <3

  • Deleted user

    Broj poruka: 5449

    Prijavi adminu

    Curke to se i meni x puta desilo, ja se mucim satima i onda dodje netko sa strane i malo se onesvijesti u sekundi. Nad svladaju emocije, umor ili sto vec, djeca to osjete i jos se vise unervoze. A onda dodje netko tko se nije borio s bebom satima i to je to. Sve je to normalno i da, sve to pridje ;-)!

    http://proudmomy.blog.hr/ [proudmomy.blog.hr]

    10.03.2013. Maksim 💙 [lilypie.com]
    04.06.2018. Aleksandar 💙
    [lilypie.com]

  • Avatar mmama2

    mmama2

    Broj poruka: 3306

    Prijavi adminu

    ja odgovorno iz svog iskustva tvrdim da sve što prolazimo sa malima prolaze i oni sa nama, budete vidjele kada malo budu veći pa bude dan za k, a dođe dijete i osjeti pa da mami pusu.. uffff najj, najjj… makar treba imati na pameti da i oni mogu imati loš dan, pa dok su mali skroz ne znaju to drugačije nego plačem, vriskom, kada porastu imali budu žute minute kao moj P kada ne zna sam sa sobom kaj će pa šizi, eto jer mu je takav dan, drugi dan je super.. sve je to normalno i za male i za velike i sve prođe..

    url=https://lilypie.com [lilypie.com]]
    [lilypie.com]
    [lilypie.com]

  • mela

    Broj poruka: 36

    Prijavi adminu

    Ja vise ne znam sta me drzi ,na rubu zivaca ..ne znam gdje da se istresem,muz kad dodje sa posla pocnem po malo na njeg da se istresam …zna po sat vremena da place ,vristi ..nekad ga stavim u krevetac jer vidim da je uzalud ma sta ja radila…nek nam je bog na pomoci :))

  • Avatar DarijaZ

    DarijaZ

    Broj poruka: 1432

    Prijavi adminu

    Nisam u depri, i nemam pojma dal me lovi taj famozni ‘ baby blues’, ali da…stalno si mislim kak nekaj krivo radim…
    A onda se,kako Luki kaze, sjetim kad se rodio, i kad su mi ga stavili na prsa…sjetim se njegove topline u tom trenutku, mala dva oka koja me gledaju i toga kako se umirio iste sekunde kad sam ga primila…pa mi bude nekak lakse….

  • paris

    Broj poruka: 398

    Prijavi adminu

    Izgleda da je to “mislim da nekaj krivo radim” normalno - ja sam se isto stalno s tim opterećivala u prva 2 mjeseca. Ma i nakon toga ali ipak sam nekak opuštenija 

  • Avatar MarijaŠ

    MarijaŠ

    Broj poruka: 1925

    Prijavi adminu

    Ne da mislim da nesto krivo radim, nego sam počela preispitivati sve sto radim. Non-stop mi je mobitel u rukama i samo googlam sve-od dojenja, skokova u razvoju, higijene male bebe, ma ne znam vise… Srećom mi je muz miran pa me malo dovede u red. Inače bi ispalila. A da ne pričam koliko mi nekad dižu tlak komentari sa strane.

    Krešimir 19.08.2014. <3

  • paris

    Broj poruka: 398

    Prijavi adminu

    Marija, točno znam kako je! I znaš što - kad sam sve to otkantala i počela svoj instinkt slijediti sve je došlo na mjesto i više nisam bila tako luda! Sama sam sebi ponavljala kako su žene rađale i prije interneta i knjiga i svega i da, treba se savjetovati, ali na kraju slušati sebe! Istina, trebalo je neko vrijeme da se skuliram  Vjeruj u sebe! 

  • Avatar bjap

    bjap

    Broj poruka: 1100

    Prijavi adminu

    Uh, vec sam pisala o tome pod temom Mame nakon poroda…nakon prvih 6-7 tjedana postalo je lakse. Sjecam se da sam jedno jutro vristala skupa sa svojom bebom, plakao je cijelu noc, ja sam bila preumorna i umirala od bolova od epiziotomije, a tu noc kao i mnoge prije i poslije ustala valjda 20 puta, jednostavno nisam vise mogla…a mm izasao jer eto vise voli biti u prizemlju sa svojima.

    Cure, ja sam prvi puta zaplakala kad me svekrva pitala jel volim svoje dijete, da eto kako se to voli, kako cu sada svoju mamu vise cijeniti…bla bla…em sam se osjecala ko da mi to nabija na nos, ali ovo jel volim svoje dijete…zbog tog sam se rasplakala jer nisam dozivjela ovu povezanost kad su mi ga stavili na prsa, i sad kad gledam, jos mi se dugo bilo tesko povezati, dok god bolovi i umor nisu popustili. Poslije toga sam jos koji dan plakala bez razloga.

    Skrenula sam s teme…uglavnom, kad sam nervozna vicem na muza ako ga uopce vidim, u medjuvremenu se iskalim na jadnu svekrvu ili tko god mi se nadje na putu. Jedino vise ne zelim pres djetetom jecati jer takav mali nije nista kriv. Ne znam kako izdrzavam, najteze mi se nositi s komentarima i pametnim savjetima, no eto…nekako.

Izvan raspona! Odustani

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.