Prilagodba na vrtić

Pod utjecajem trenutne faze u nasim zivotima, a to je prilagodba na vrtic, otvaram novu temu.
Evo pisite kako je kod vas tekao proces prilagodbe, koliko je trajao, jel bilo suza, tko je vise plakao mama ili dijete???

Sama prilagodba trajala je neka dva tjedna, najgore zapravo kreće kad oni počinju ostajati cijeli dan. Ovo od početka je njima zabavno i interesantno, nove igračke, puno djece, novi sadržaji…A kad im to kroz par dana dosadi e, onda počinje.Uglavnom ja bih te savjetovala ovako, moraš biti odlučna što se vrtiča tiče, on ide tamo, ostaje, neko vrijeme i piči kući, ako ćeš mu ići na ruku, pa jedan dan ga ostaviti, ili ga poslije ručka pokupiti, ne odmah ali kroz par puta će to početi koristiti i onda će zahtjevati da više ne ide. Kažem, ne mora biti u tvom slučaju, ali u većini je. Kada ga ostavljaš ujutro, moraš biti hladne glave, ako imalo vidi neodlučnosti u tvojim očima znaš i sama što će se desiti, počet će se bacati po podu, grliti tvoju nogu, da nećeš moći ni korak napraviti, znači vrlo odlučno, ideš u sobu, mama da pusu, i predaš ga teti, ako će plakati, ne brini, još nećeš otići van već će ga teta smiriti i zaigrati. U principu više mame plaču nego klinci, a i tate spuste koju suzu. Ja klopu ti neću pisati jer svako djete je individualno i papa po svome. Ovo sad sve izgleda ružno, ali vjeruj mi tamo do Božića nećeš vjerovati kako se brzo prilagodio i kako je pun toga naučio, djelovat će ti kao da već ide godinu dana. Brzo se oni prilagode, treba puno pričati s njima kada dođu doma i uvijek lijepo govoriti o vrtiću, igrati se vrtića…Sretno draga!

Hvala Renata na ovim motivirajucim rijecima!
Evo ja cu se osvrnuti na protekli tjedan… Dakle proces ce trajati ukupno 2 tjedna, a sada je prvi iza nas. Kod nas u vrticu je sistem takav da gotovo cijeli prvi tjedan roditelj ostaje s djetetom, tek u petak (sto je bilo danas) je prvo odvajanje na 15 - 20 minuta. Ova prva 4 dana prosla su super, svaki dan sam je ulazio u sobu, nisam ga morala ni nositi ni nista. Cim bi usao ne bi me vise dozivljavao, a ja sam se vise igrala s drugom djecom nego s njim. :-) Mislim da nam je u tome uvelike pomoglo sto sam doista u to sve usla hladne glave i jako se trudim biti cool, pa mislim da i on to osjeca. Danas je prvi puta ostao malo sam. Znaci usla sam s njim, cekala da se malo zaigra i onda izasla van. Tete su rekle ako place, da izdrzim bar 15 minuta, a ako vidim da je ok, moze ostat solo i 20 minuta. Trebalo mu je 5 minuta da skuzi da sam uopce izasla, onda je dosao do tete i nesto joj se malo pozalio na svom “baby jeziku” nazicao jabuku i otisao se igrati dalje. :-) Kad sam se nakon 20 minuta vratila samo mi je u prolazu rekao Bo! (fali nam slovo k na kraju) :-D i nastavio dalje.
Od sljedeceg tjedna slijedi nam pozdravljanje na vratima, pa cemo vidjeti kako ce to proci!
Imam jako pozitivan stav prema tome svemu, jer doista smatram da ce u jaslicama jako puno nauciti, socijalizirati se s drugom djecom i sl. Eto to je moje dosadasnje iskustvo…

ProudMomy

Hvala Renata na ovim motivirajucim rijecima!
Evo ja cu se osvrnuti na protekli tjedan… Dakle proces ce trajati ukupno 2 tjedna, a sada je prvi iza nas. Kod nas u vrticu je sistem takav da gotovo cijeli prvi tjedan roditelj ostaje s djetetom, tek u petak (sto je bilo danas) je prvo odvajanje na 15 - 20 minuta. Ova prva 4 dana prosla su super, svaki dan sam je ulazio u sobu, nisam ga morala ni nositi ni nista. Cim bi usao ne bi me vise dozivljavao, a ja sam se vise igrala s drugom djecom nego s njim. :-) Mislim da nam je u tome uvelike pomoglo sto sam doista u to sve usla hladne glave i jako se trudim biti cool, pa mislim da i on to osjeca. Danas je prvi puta ostao malo sam. Znaci usla sam s njim, cekala da se malo zaigra i onda izasla van. Tete su rekle ako place, da izdrzim bar 15 minuta, a ako vidim da je ok, moze ostat solo i 20 minuta. Trebalo mu je 5 minuta da skuzi da sam uopce izasla, onda je dosao do tete i nesto joj se malo pozalio na svom "baby jeziku" nazicao jabuku i otisao se igrati dalje. :-) Kad sam se nakon 20 minuta vratila samo mi je u prolazu rekao Bo! (fali nam slovo k na kraju) :-D i nastavio dalje.
Od sljedeceg tjedna slijedi nam pozdravljanje na vratima, pa cemo vidjeti kako ce to proci!
Imam jako pozitivan stav prema tome svemu, jer doista smatram da ce u jaslicama jako puno nauciti, socijalizirati se s drugom djecom i sl. Eto to je moje dosadasnje iskustvo…

meni je tako krivo da nismo dobili mjesto, evo baš zbog te socijalizacije i druženja.. kada iz parka treba ići doma on se na da, ja mu velim mama ide ajde bok, on mahne da pusu i veli bok, a dalje trči okolo za haharima i sl tako da sam sigurna da nam ne bi trebao tjedan ni dva za prilagodbu, mi bi to u prvom danu obavili bez suza.. grrr sad kad pišem baš sam ljuta jer mi ga je žao doma samnom po cijele dane, makar na pola radnog vremena da je sa svojim vršnjacima… 

Mmama a u neku igraonicu da  ga upises? Pogotovo sto ce sad zahladiti pa nece moc ni u parkic bas puno ko prek ljeta. Ak imas neku u blizini to bi vam bilo super!

Mi na sreću/žalost nismo dobili vrtić pa je ta faza malo odgođena al svakako sam stava da je najbitnjie kako se mama pripremi na to i kako se postavi. Mi ćemo malo probat s nekom igraonicom povremeno da vidim kako će reagirati jer nadam se poslu uskoro pa će morati u vrtić nabrzinu ;) Sretno mame i vrtićanci!!!

ProudMomy

Mmama a u neku igraonicu da  ga upises? Pogotovo sto ce sad zahladiti pa nece moc ni u parkic bas puno ko prek ljeta. Ak imas neku u blizini to bi vam bilo super!

To smo svakako mislili ali u igraonici ima djece različitog uzrasta i nije atmosfera kao u vrtiću, znaš neki red i ono klopa, spavanac pa da se tetu sluša i sl, već udri svaki po svom.. preko zime svakako budemo u igraonicu a možda nekaj i za vrtić smislimo, velim pa i na pol r vremena

Moj je prva dva dana bio samnom, tj. ja sam ostajala u sobi 20 min s njim i onda smo išli doma. Treći dan sam ga odmah ostavila i bilo je sve super. Četvrti dan je već ostao do ručka nije ni skužio da me nema i peti dan je već ostao na spavanju, tu je malo teta imala problema jer nije htio sam zaspati pa ga je morala nositi. Ja sva sretna kak je moje dijete super i kak ne plače, ali mi je odmah teta rekla da se ne veselim jer da će vjerovatno slijedeći tjedan početi problemčići. Tako je i bilo, u ponedjeljak kad smo došli sve je bilo super dok nismo došli do vrata u sobu tu je počeo plakati, primio se za mene i zubima i rukama i nije htio unutra. I tako tjedan dana, s tim da mi je teta rekla da je svaki dan prestao plakati i prije nego što sam ja izašla iz vrtića, i da svakako izdržim i budem hrabra i da se nikako ne vraćam nazad jer onda nećemo nikad napredovati. Bilo mi je grozno, prvi dan sam ja plakala skupa s njim ali nekako me prošlo kad sam došla po njega i vidjela ga nasmijanog i zaigranog i što je najbitnije uopće mu se nije žurilo doma. Eto plakanje je prošlo za tjedan dana i otada je moj picek obožavao vrtić i bez problema ostajao. Krenuo je sa točno godinu dana. Jedino što mu se nikad nije sviđalo, i kad je bio stariji kad su bile tete na zamjenama, ne voli promjene nikakve u životu tako da mu je i to teško padalo pa smo te dane imali još malo problema sa plakanjem. Sve u svemu on je sad školarac, a ja sam sretna što je išao u vrtić od početja jer stvarno se tamo svemu naučio, i u svemu brže napredovao. 

Evo mi smo sada drugi tjedan bili u vrtiću, i mogu reći da je katastrofa, na rubu sam živaca  i ozbiljno i suprug i ja razmišljamo da sina ispišemo iz vrtića. Prvi dan sam bila s njime pola sata i bilo mu je super, drugi dan je ostao sam 15 min i to je proslo odlično, treći dan je bio pola sata sam i tu je počelo, kad sam se vratila u sobu sjedio je sam ispod prozora i držao je igračku u rukama, počeo je plakati kad me vidio. Četvrti dan je bio na ručku, rekla nam je teta da je cijelo vrijeme bio dobar i par puta pitao za mamu, no kad me vidio suze, urlanje. Peti dan nije išao u vrtić, jer se razbolio, krenuo je u utorak (4dana kasnije), vozim ga ujutro, on plače, urla, suze lije cijelim putem do vrtića i viče ne tamo. Dodemo u vrtić, drži mi se za nogu, uspijevam ga nekako presvući, teta ga uzima u sobu, dolazim poslije ručka po njega on plače, viče ne tu doma. Sljedeči dan ga ostavljam ranije i to je prvi puta da ostaje na spavanju, no ista putem do vrtića. Teta kazu da je bio super, odmah je zaspao, lijepo je jeo, igrao se… no kada me vidio plač suze… i tako iz dana u dan. no to bi se još dalo preživjet, ali postao je agresivan, želi biti samo doma, počeo nas je tući, vrišti, ne sluša nas… 

Pea , možda da ipak još pričekaš koji tjedan, možda se situacija smiri. Pogotovo ako teta kaže da mu je tamo dobro i ako nije u vrtiću ni tužan ni agresivan, znači da mu se tamo ipak sviđa. A doma s vama ipak pokušava promijeniti stvari jer naravno da koliko god mu je tamo lijepo s vama mu je doma ljepše i mora probati. Moj Luka je imao u grupi dečkića kojije doslovno plakao od jutra kad ga je mama ostavila do popodne kad je došla po njega, ali izdržala je i nakon par tjedana se malo po malo smirilo.