sunshine25

Gelice, dobila i ja M, baš se pratimo 😁 zašto moraš odmah javiti? Ne možeš u ponedjeljak?

Jer od 3 dana ciklusa krećem sa stimulacijom. Tako mi je rekao, javiti prvi dan menzisa i onda 3. se vidimo i počinjemo.

Gelica

sunshine25

Gelice, dobila i ja M, baš se pratimo 😁 zašto moraš odmah javiti? Ne možeš u ponedjeljak?

Jer od 3 dana ciklusa krećem sa stimulacijom. Tako mi je rekao, javiti prvi dan menzisa i onda 3. se vidimo i počinjemo.

Aha, sad sam pročitala Martin odgovor, nisam znala da moraš na pregled. Šalji onda poruku, nadam se da će se javiti

Gelica

sunshine25

Gelice, dobila i ja M, baš se pratimo 😁 zašto moraš odmah javiti? Ne možeš u ponedjeljak?

Jer od 3 dana ciklusa krećem sa stimulacijom. Tako mi je rekao, javiti prvi dan menzisa i onda 3. se vidimo i počinjemo.

Da, pratimo se :)  neka nam je svima sretno!

Marta...

Gelice, ja mislim da ćeš ti morati na pregled 3 dan tj u pon tako je barem meni rekla sestra. To me je baš zateklo jer tad još krvarim ali kao da je to praksa od dr.

Da, rekao mi javiti prvi dan i treći se vidimo, ali poslat će mi upute kada točno u mailu. Tako je bio dogovor. Sta baš te pregleda dok krvaris? 

Gelica

Marta...

Gelice, ja mislim da ćeš ti morati na pregled 3 dan tj u pon tako je barem meni rekla sestra. To me je baš zateklo jer tad još krvarim ali kao da je to praksa od dr.

Da, rekao mi javiti prvi dan i treći se vidimo, ali poslat će mi upute kada točno u mailu. Tako je bio dogovor. Sta baš te pregleda dok krvaris?

Da da ultrazvuk 🙈

Marta...

Gelica

Marta...

Gelice, ja mislim da ćeš ti morati na pregled 3 dan tj u pon tako je barem meni rekla sestra. To me je baš zateklo jer tad još krvarim ali kao da je to praksa od dr.

Da, rekao mi javiti prvi dan i treći se vidimo, ali poslat će mi upute kada točno u mailu. Tako je bio dogovor. Sta baš te pregleda dok krvaris?

Da da ultrazvuk 🙈

Ma kaaaj?! Pa zašto, šta se vidi onda?

Nikita znam taj osjecaj kad se pitas ciji ces ti biti kd dodjes star? Dugo sam se borila s tim mislim. Al ja cu ti rec samo jedan svijetli primjer prijatelji mojih roditelja stariji ljudi nekih 10 godina pd mojih. Nazalost nikad nisu imali vlastitu djecu, a svi u obitelji njihovoj su imali. Oni su igrom slucaja počeli se druziti s mojima jos prije mog rodjenja. I meni su danas ti ljudi doslovno drugi mama i tata, volim ih vise od svih teta. Volim ih ko da su moji rodjeni roditelji, uz mene i sestru su bili u svakom trenutku zivota od prvog dana vrtica, skole do diplome, tatinog pogreba, mog vjencanja, plakali su samnom kad sam rekla da sam trudna vise nego itko od moje obitelji. Dakle meni su doslovno dio srca i duse ti ljudi i sad znam da je nas red da seka i ka o njima vodim brigu. Ako zaista nikad ne budes bioloska majka ja ti od srca zelim da netko u tebi vidi ono sto ja vidim u njima i da na taj nacin doživiš srecu barem djelomično majcisnstva. Nije isto znam kad su to tudja djeca, al ja gledam kao to "zamjensko djete" koje u toj zeni vidi svoju mamu i zahvalna sam bogu sto me tako nagradio u zivotu da imam pored svojih super roditelja jos jedne jednako predivne. 

Nikitta

Grizli imam ja iskustvo upravo takvo. Mi, i moja obitelj (moji roditelji i mi djeca) smo se zadnjih 25 godina brinuli o jednom paru bez djece. Rat nas je spojio i ostali smo prijateljevati u Zagrebu nakon rata. On je umro prije 15 godina, bio je dosta stariji (kao moj muž od mene), a ona je ostala sama i imala je samo nas. Othranila je sestrinu djecu koja joj ove godine kad je umrla nisu ni na sprovod došli, jer žive u Australiji i zaboravili su da postoji. Mi smo organizirali pogreb, brinuli se o njoj do zadnjeg dana, i ja sam toliko plakala kad je umrla. Srce mi se slomilo. Umrijeti tako sa 99 godina, nakon godina samovanja, iako smo je mi voljeli i tretirala je nas kao unuke, znam da to nikad nije moglo nadomjestiti vlastito dijete, meni je to strašno tužno. Toliko sam bila potresena kad je umrla, da kao da sam vidjela sebe u budućnosti. Da se razumijemo, oko mene je puno djece koji mene vole, od bratovih kćerki, muževe djece, pa od sestrična i bratića djeca. Jako me svi vole, jer sam super s djecom, ali to nije to, oni imaju svoje roditelje. Sve ostalo su samo utješne nagrade. Za sad mi to nije uopće prihvatljivo i ne ispunjava me nadom niti ičime. Želim imat svoju obitelj. Svoju. Ne tuđu. Ne utješnu. Ne zamjensku. Ne povremenu. Svoju. Jasno mi je da je nikad neću imati, i smatram da je to okrutno i da život ima smisla živjeti samo radi osoba koje voliš, a ne karijere, putovanja ili novca. Obitelj je jedini razlog zašto itko želi doživjeti starost, jer život je prokleta kuja i nitko ne bi htio biti živ da nema voljenih ljudi zbog kojih želi živjeti. No, to je samo moj stav, i tako se sada osjećam. Ponavljam - s godinama će me rastući cinizam spasiti da otupim i kažem - jebe mi se, ionako je život kurac, bolje da sve umre sa mnom 😬😅

Ebem ti PMS....čitam i cmizdrim

Nikita Bozma nazalost ni djeca nisu garancija da necemo sami ostariti, neki se udaju, ozene, presele u drugu drzavu, neki slabije posjecuju roditelje opcenito...ali jasne su mi vase misli. To je bol koju ne mogu zaboraviti, zato cesce ulazim na ovu temu nego na trudnice. Ne znam koliko dugo pokusavate, vjerojatno vas ima s duzim stazem nego mi. Mi smo pokusavali 4 godine. Od prvih kozultacija do ivf nam je proslo 2 god jer se sve zakompliciralo. Mi smo donijeli odluku s obzirom da smo izgubili 4 god da cemo ici na donaciju nakon sto ispucamo sve preko hzzo ako ne bude uspjesno. Ja vise nisam imala strpljenja. Vjerujem da zivot bez djece moze biti smislen, ali ja sam rekla pod svaku cijenu. Meni je ta bol donijela to da sam pocela prezirati tude roditeljske vjestine, ne shvacam nemar, kolutam ocima na nekulturnu djecu, streljam pogledom novopecene majke koje se s kolicima provlace iza automobila koji se parkiraju, indiferentna sam prema djeci prijatelja, zgrozim se kada vidim djecu bez nadzora, neodgojenu itd. Otisla sam u neku krajnost valjda zbog svega sto nam se dogadalo i smatrala sam uzasnom nepravdom sto neki ljudi imaju djecu koji nisu bas najsposobniji odgojiti ih. Sad sam trudna i jos se ne mogu toga osloboditi. Jako me ljuti kad netko pokaze i najmanji oblik nemara. 

Uh Nikita, strecnulo me, gadno me strecnulo 😥
Marta to su im rekli u Ceskoj al na temelju cega ne znam, mozda su radili sto dodatno tamo, pitat cu ih kad se vidimo, ne zivimo vise blizu a oni ne mogu nikud jos od male bebe 😊
Yvette ima nesto u svemu sto si rekla, ja nakon puuuuno godina jos uvijek dođem ovdje zavirit, na trudnice nisam ni ulazila, tesko se oslobodit nekih okova..