Opraštam si što nisam bila savršena mama kravica

Prvo čestitke mladoj mami i naravno tati a malenome sva sreća u veselom mu svijetu.I što se tiće komentara da se o njoj i bebu puno piše-javna je ličnost i nije ništa čudno.Ja ne bi htjela da o meni bruje a njoj je to kao i posao pa ne budite zavidni!A sad tema.Što se tiće dojeenja tu sam na svom terenu.TRI CURICE I 6 GODINA DOJENJA,MISLIM SASVIM DOVOLJNO I DA RAZJASNIM ODMAH NE POPUJEM,ŽELIM POMOĆI!!!Ovako-prva cura,dojenje od prvog trena je krenulo ali bilo je mastitisa i bolnih bradavica.Upornost,melem i podrška okoline.Za bebu sam potrpila i poslije mjesec dana to je bio najdraži dio mog dana i noći…Druga cura,početnićkii problemi sa krvavim bradavicama i poslije pune tri godine dojenja.I ONDA broj.3-moja sreća ali i tuga,jer nakon 5 mjeseci sa puno posla oko druge dvije,pospremanjem,kuhanjem i tako to i bolesti koja je ušla u kuču-mlijeko se povuklo i prvi put u majčinskom stažu u rukama sam imala prašak i bocu,koja je prije bila samo za čajeve…I MOJ SVIJET SE SRUŠIO…Kako sad to!?!Ali preživjela sam i to,cura je spavala od tada pa dalje od 8-8 a mama se napokon odmorila.NEMOJTE se gristi mame,nismo sve za dojenje.Okolina zna osuditi pogotovo mame,babe tetke.TO JE VAŠE MALO SUNCE i nemojte pustiti nikoga u taj svijet tko vas ne podržava u svemu što učite i radite!Biti mama se ne rodi,to se nauči a mali osmjeh vam sve govori.I kao što moja draga Mira kaže—klincima nije važno koliko ste ih hranili ili kupali nego koliko ste ih ljubili!!!I da,sve tri su zdrave-dojene ili ne!!!Malo sam produžila ali nadam se nekome pomogla.UŽIVAJTE U MALIM ANĐELIMA,RAZGOVARAJTE S NJIMA TAKO RASTU,NEMOJTE IH TUĆI-TAKO SE SMANJUJU!!!!pusa od jedne sretne mame

Draga Doris,
svaka čast što si podijelila svoje iskustvo tako iskreno,a ne ušminkano kako to poznate osobe znaju .Porođajnih i dojilačkih muka nisu pošteđene ni javne osobe,niti ‘obične smrtnice’ .
Dojenje je predivno,ali za njega se itekako treba pomučiti,a kad ta muka bude prevelika i za dijete i za mamu,naravno,tu je flašica kojom su se odigle generacije djece kojoj ništa ne fali…
Ja imam tu sreću da sam još u rodilištu imala odličnu podršku sestara,kod kuće podršku partnera (jer i najuži članovi obitelji su mi znali reći,daj mu flašicu,spavat će ti bolje,nemoj se mučiti,joj slabo ti je mlijeko…iako je miš bio zadovoljan i lijepo napredovao) i da,bilo je teško,taj početak smo pregrmili,sada imamo 7 mjeseci i dalje dojim…I nemam namjeru ikoga osuđivati,kritizirati i mislim da bi sve ostale dojilje trebale tako razmišljati,ne znam otkud ta fama oko dojenja,zašto su mame koje doje savršene,a one druge nisu…Odgajanje i ‘oddajanje’ su dva različita pojma …

Kao i uvijek, i ovaj puta cu biti brutalno iskrena, pa cu reci da mi ipak malo smeta naslov ove kolumne. Uspjesno sam dojila 13 mjeseci. Nikada nisam sudila nikome tko nije uspio u tome, jer jako dobro znam da to se nije lako. Ali ne bih zato rekla da sam savrsena mama kravica?!? Ne znam sto bi to trebalo znaciti. Sve ostalo napisano u tekstu je skroz u redu, iskreno…pa si onda i ja uzimam za pravo da iskreno kazem da me naslov pika u oko. :-)

Osobno, meni je ona naporna, ponasa se kao da je jedina koja je ikad bila trudna i rodila, sve sto je napravila, napravila je radi publiciteta sto meni jako smeta jer mnogo je drugih zena koje su rodile i odgajale djecu bez da su trazile da im se cijeli svijet radi toga klanja. Ne smeta meni sto ona zeli nekome ispricati svoje iskustvo poroda, dapace i ja volim to podijeliti s nekim tko mi je blizak, ali konstantno naglabanje iskljucivo o tome ide na zivce. Osim toga, nije ni prva ni jedina koja je imala mastitis pa da o tome pisu svi casopisi koji ni nemaju veze s trudnocom i djecom.

…mislim da žena piše kolumnu zato što je plaćena za to….trenutno je u toj fazi života i piše o svom iskustvo…možda nekom uspije pomoći…ima još puno mladih mama koje tek trebaju roditi…

Prvorotka sam i itekako sam se pronašla u ovom članku. Nitko mi nije nikada rekao da je dojenje teško, samo da je prekrasan osjećaj i koliko je važno za dijete. Zato sam se vrlo dugo osjećala loše kada sam svojoj curici morala dati ad. Uskoro će tri mjeseca, na ad-u je mjesec i pol uz dojenje. No, čini mi se da se dojenju bliži kraj, što povećava moju napetost, tugu i osjećaj bespomoćnosti. Pokušavala sam svašta, ali kako dojim, pa tek onda dajem dohranu, curica je valjda shvatila da se  ne mora puno mučiti, jer će dobiti uskoro na laki način.

Hvala, Doris!

Nebitno je što joj je zanimanje i koliko djece ima. Jednostavno je i iskreno ispričala realnu životnu situaciju. Kada bismo mi žene više to činile, umjesto da se ponašamo servilno i anđeoski kako se od nas i smatra primjernim.

Kada bismo jedne drugima bile saveznice, a ne komentatorice i kritičarke sa suludo blesavim očekivanjima u pogledu majčinstva, braka, izgleda, kućanstva i slično. I da ne zaboravim najbolje što “prava” žena zna, a to je patnja u tišini. Jer patnja za “pravu” ženu i nije patnja, ona je prirodno stanje ljubavi i brige za druge, KOJU ONI NIKADA NE SMIJU ZABORAVITI-ali ona to NIKADA ne spominje. Jer, “sigurno” nije stvar u tome da je netko možda nerealiziran na nabrojanim životnim područjima pa to “kompenzira” suludim zahtjevima prema sebi i drugim ženama na područjima gdje može nešto realizirati.

Radi lijenosti prenosim svoj post o ovoj temi sa sličnog članka:

"Ova priča s dojenjem mi je već stvarno naporna.
Da, dojenje je dobro.
No, mnoga djeca odrasla na AM su savršeno zdrava.
Pustit dijete da tjedan dana plače da bi se nešto dokazalo je suludo. Ja znam, probala sam i to. 
Postoji granica isplativosti takvog ponašanja.
Također je običnim mamama nemoguće pustiti dijete da tjedan dana bude 24 sata na cici obzirom su možda tjedan dana 24 sata na dan same s djetetom.
Iz svog primjera mogu reći kako sam mjesecima isključivo dojila. Onda je moja curica počela dan i noć plakati.
I tako 5 (24x5) dana i noći. A ja sama… potpuno… Muž na terenu, rodbina bolesna…
No, svi mi na telefon govore kako je sigurno teško, no neka samo dojim.
I tako ja dojim, a ona vrišti dan i noć-5 dana. I dođu i muž i rodbina i zaključe kako sa djetetom sigurno nešto neurološki nije u redu jer ona vrišti tako ludo (gle čuda!!!), a oni više nisu na telefonu već su kraj nje!!!
E, sad je meni dosta i dam djetetu AM-i gle čuda, moja curka se napapa, pomazi i ZASPE! 
I dalje je i sisala i papala AM.
Druga curka je sisala dugo i uvijek je bila sita.
Sva ova predavanja o “prirodnom” kao najboljem mi već stvarno idu na živce.
Forsira se prirodnost samo u stvarima koje su na uštrb žena.
Najbolje da nemamo carski rez. Žena samo mora imati volju-ako ne može roditi prirodno to je stvar njezine needuciranosti i razmaženosti.
Obzirom sam ja oba puta rodila prirodno, ja sam “prava” mama, a ne ove koje su imale carski.
Treba riskirati život majke i djeteta do kraja, a ne nekakve moderne izmišljotine uvoditi.
Moja curka će uskoro 7 godina i jednom je popila antibiotik. Iako, možda joj ni tada nismo trebali dati te neprirodne preparate već pustiti da se tijelo bori, a ako ima trajne posljedice sve je to PRIRODA.
Iako, priroda je i poplava i potres i virus i bakterija. Predlažem da ne poduzimamo bilo kakve “neprirodne” mjere protiv njih!"

Ista stvar znala sam sve o trudnoći i bebama ali na žalost o dojenju ništa.Kad je mlijeko došlo nije izlazila ni kap na kraju sam dobila antibiotik i bromergon i nisam ni sekunde dojila jer se sve upalilo,moja cura je zdrava i živahna i odlično napreduje unatoč činjenici da ne dojim.A osude sam se nagledala na sve strane počevši od rodilišta pa na dalje

svaka čast na svemu napisanome:) Bravo!