I nisam rekla da je prirodni porod lakši nego carski rez, nego da je u većini slučajeva, a poznajem mnogo žena koje su rodile prirodnim putem, oporavak puno brži i mislim da je ipak bolji izbor za ženu, zato se i zove prirodan porod. Možda je nekome carski bio lakši, možda nekome teži. Za mene je ispao težak. Cilj ovog članka nije bio nikoga uplašiti, uzrujati ili bilo što slično. Samo sam htjela podijeliti svoju priču sa ostatkom svijeta, ali nisam mislila da ću naići na ružne komentare, što nažalost jesam, a to se može vidjeti i u komentarima na facebook-u. To je vjerojatno zato jer nisam uljepšala niti jedan detalj svog iskustva. Možda sam trebala izmisliti neku lijepu priču pa bi valjda bili neki sretniji. Možda sam trebala napisati da mi je baš super što su mi rezali maternicu. Ja sam naravno sretna što imam svoju malu djevojčicu kraj sebe, to je najjbitnije. Nisam htjela raditi žrtvu od sebe u članku. Samo sam htjela prikazati da ponekad stvari ne idu onako kako bismo mi htjeli. A sad ispada da sam neka luđakinja jer sam htjela prirodan porod.
Nana, evo ja vas podrzavam. Slazem se s Vama da je carski operacija, i to prilicno riskantna za ginekologe, to sam cak cula iz njihovih usiju, no slazem se i s nekim tko je komentirao da je to vrsta poroda,sto je istina, jer na kraju novi zivot stigne na svijet ovako ili onako. Nemam djece, iako sam u srednjim 30 i ne osjecam se ocajno zbog toga sto nemam, vjerujem da kad je sudeno i ako je sudeno da ce biti, ali se divim svim mamama. No, ja bih, kao i vi isto birala prirodan porod, a carski samo u krajnjoj nuzdi. Nekako mi iz vaseg posta se cini da su vas previse izmucili na tom carskom i da vam se poklopila i ta upala tako da je sve sto ste osjecali se nakupilo jedno na drugo i na kraju vam je carski ostao u takvom sjecanju, ali vjerujem da oporavk od carskog nije ugodan.
Alex
Draga, Alex! Zahvaljujem na podršci. Da, carski mi je bio pravo mučenje. Em sam dva puta tokom carskog povraćala, cijelo vrijeme mi se tijelo treslo (to je posljedica spinalne anestezije), a trajalo je sve skupa sat i pol. Naravno, moglo je biti i gore (hvala Bogu pa nije bilo). U pravu ste, sve se ružno poklopilo u malo vremena i za mene je to bilo katastrofalno
Nana, na ruzne komentare covjek uvijek naide. Kroz jedno uho unutra, kroz drugo vani. Svaki covjek je jedinka sama za sebe, razlicita organizma, te je takoder svaki porod individualan. Nikad ne mozemo znati sto nas ceka I kakvo je nesto dok sami to ne iskusimo. Meni je osobno oporavak nakon indukcije trajao dobrih mjesec dana dok se nisam mogla normalno ustat niti sjesti na stolicu. U bolnici sam bila koma, sto od anemije, sto od savova, sto od reza, natecenih nogu od konstantnog ustajanja I uzimanja bebe u ruke, nespavanja, slozila bi se s tvojom recenicom kako je uvijek dobro imati neku pomoc. Kad sam dosla iz bolnice mama mi je bila od ogromne pomoci u tih mjesec dana. Drago mi je da si napisala iskreno I bez uljepsavanja svoje iskustvo, a za zlonamjerne komentare nebrini, po njia se poznaje dobar clanak. Ljubomorni zlo komentiraju :)
14.06.2014. L ♥
Nana, nema na cemu :) Pomoc u tim prvim danima je jako bitna I mislim da je samo pitanje zdravog razuma ukoliko se pruza prilika za pomoci da je covjek prihvati, nema svatko priliku da moze od nekog traziti pomoc, mene
je spasilo sto sam ju imala I to nije nikakva sramota. Sretno draga sa ptekrasnom bebicom, sad mozes nadoknaditi sve one pocetne muke I opustiti se u majcinstvu. :)))
14.06.2014. L ♥
Svaka ima svoje iskustvo, a najvažnije je da su mama i beba dobro.
Završila sam na hitnom carskom pod općom anestezijom. Čim sam došla k sebi nakon operacije, dali su mi bebu i na prsa. Dojenje je odmah skužila i s tim nismo imali problema. Bol, ma kakva bol... Mene je prao adrenalin i bila sam toliko uzbuđena i sretna (godinu dana je trebalo da zatrudnim), da sam jedva dočekala da maknu kateter i da stanem na noge. Nakon 24 sata sa intenzivne su nas premjestili u sobu i ja sam odmah lagano šetala i brinula o bebi. Naravno, pomogle su injekcija protiv bolova, ali sve u svemu nisam imala nekih problema da sam bila nemoćna, slaba, da me jako bolilo i slično. Samu sebe sam iznenadila kako sam se brzo oporavila 
ova priča kao da je moja... kao da sam to ja.... potpuno te razumim .... i moja izjava bi bila svim budućim majkama, ako vam je trudnoća uredna, i početak poroda uredan, neka vam nikada ne bude prvi izbor carski rez, jer ne možete bol podnijeti, samo liječnik nek tako odlući ako je u pitanju vaš i vašeg djeteta život.... posljedice carskog reza ja osjećam i nakon 4. godine, kožu oko reza ne osjećam, a unutarnji punti bole na svaku promjenu vremena. znam da nije svakoj mami tako ... ali sad znam da nisam ni ja sama .....
Meni je carski prošao super, prvi dan sam bila na nogama i šetala , dva tjedna poslje sam kuhala, spremala i nogom ljuljala djete u kolicima. Bilo mi je malo teže prvi tjedan no drugi sam došla k sebi a nisam imala ničiju pomoć, ni mame ni bake ni tetke niti muža niti ikoga.sad nakon 5 - 6 tjedana već vježbam doma i super sam.
Možda sam se brže oporavila jer sam znala da bebač ovisi samo o meni.
Iskreno ova priča mi je malo čudna , očigledno je tolerancija na bol ovdje presudila ili stres ili je gospođa iskrvarila puno tokom operacije . Kužim da boli ali baš toliko da tjednima ne možeš držati djete mi nije jasno, očigledno je tu neki psihički blokator ili je problem u fizičkom smislu koji je trebalo lječiti.
Meni je drago da nisam rodila prirodno da se nisam mučila trudovima i da mi nisu šivali i rezali pi..u jer tu bol bi puno gore podnjela nego ovu operaciju. Super je podjeliti priču s narodom ali treba naglasiti da to baš i nije česta pojava da poslje carskog reza trebaš njegu i pomoć 0 -24 sata, tjednima .
Možete me sada napasti da sam zločesta ali meni je ova priča... pičkasta, oprostite na izrazu ali da nije gospođa imala nikakvu pomoć puno prije bi se ošamarila , popila voltaren i odjednom imala snage da primi to djete u ruke i zaboravi kako je rodila, nego bi joj bilo bitno da je rodila zdravo djete i smogla bi snage i načina da se pobrine oko njega.
Sortiraj odgovore
Najstariji