Najčešći savjeti za roditelje

Citala sam malo forum i naisla kako se culi savjet od patronazne sestre da se noktici prvih mjesec dana ne rezu. “Moj savjet” je bio da se prvih 6mj grickaju (ZUBIMA!!!!!)
Da mi je samo upoznat koji to pametnjakovic moze reci… Trs! :)

Savjet moje svekr(i)ve ;)

Nemoj ga presvlaciti u noci(mjenjati pelenu),naviknut ce ti se,pa ce ti se stalno budit i trazit da se mjenja.

Budi se kad mu je puna,a sta bi ja trebala ga pustit da mu pelena procuri i spava mokar ili sta vec,ne kuzim,samo da mi se ne bi budio nocu zbog pelene. 
Pa makar se budila sto puta,vazno mi je da je on sretan i zadovoljan..a ne jos da se razboli ili sto ja znam..

Eh ti savjeti,zato imamo dva uha. Da na jedno ude,a na drugo izade… 

Pozdrav svima! Evo mi imamo bebicu od 3,5 mj. i najviše slušamo savjete tipa:
“Ne puno nosati ili uspavljivati na rukama, naviknut će se i razmaziti;
Nek malo plače - tako jača pluća; 
Što se dojenja tiče: kada je vruće, obavezno dati prokuhane vode i/ili navečer, kada je od umora smanjena laktacija, dati adaptiranu hranu…”

Ma svakakvih je savjeta još bilo, tko bi ih sve i pamtio ;). U svakom slučaju, nas, novopečene roditelje, ti savjeti u nekoj mjeri malo zbunjuju i kolebaju, no ipak nekako na kraju napravimo po svome.. Po svom osjećaju, a naravno i informiramo se oz više izvora, pa odaberemo neku “zlatnu sredinu”, koja nam je trenutno najprihvatljivija. E sad, griješimo li u nekim stvarima, tek ćemo vidjeti… Nitko nije savršen, ali svi se trudimo biti najbolji roditelji što možemo…

Zašto mu ne daješ slatkiše, on ti je velik?(13mj-ogranicavamo slatko, samo prirodni seceri iz voca). Ali najžešći savjet koji smo čuli nakon ponovljenih osipa na piletinu, nakon sto smo ju ukinuli na par mj  u prehrani bilo je:“A da mu daš piletinu svaki dan, možda bi mu se tijelo naviknulo i ne bi bio više alergičan”.

Jedan od prvih savjeta koji mi se urezao u sjećanje bio je savjet patronažne sestre, koja mi je savjetovala da izbjegavam nošenje bebe jer da ću ju naviknuti na ruke i kasnije požaliti.Rekla je da ako ju nosim dok je sasvim mala da ću ju naviknuti na nošenje te da ću je zato morati nositi i kad bude  imala 12 kg.Pa mi je “mudro” savjetovala da budem pametna, da dijete što manje nosim i držim na rukama i da mislim na svoja leđa!!!Naravno nisam poslušala taj savjet, moja djevojčica sad ima 18 mjeseci i najviše na svijetu voli mamin topli zagrljaj i kad padne,uplaši se ili jednostavno se zaželi zna da će ju mama uvijek primiti u ruke i nositi pružajući joj tako sigurnost i povezanost koju sigurno nebi imala da sam poslušala savjet patronažne sestre.

“Daj mu vode, prije će početi pričati”. Kao što je već netko napisao, ne znam bih li se smijala ili plakala.
“Kao da on zna jel žedan/gladan, samo ti njemu daj”.

A najjači od svih:“Neka ga izgrizu komarci, ojačat će imunitet”.

Ponekad se pravim da ne čujem, ali često me izbace iz takta pa se onda izvičem na njih. Onda je mir neko vrijeme, pa opet po starom.

Nebrojeno puta sam čula da svaki roditelj poznaje svoje dijete bolje od ikoga drugog. 
Naravno da je prirodno da roditelj izvrsno poznaje osobnost i promjene raspolozenja svog djeteta, medutim neovisno o tome, roditelji znaju biti i vrlo subjektivni. Pa sam tako vrlo cesto svjedok nekih sukoba izmedu roditelja i odgojiteljica u vrtiću, gdje roditelji ne prihvaćaju drugačiju perspektivu o djetetu, bez obzira na činjenicu da su “tete” ipak stalno okružene djecom i mogu objektivnije prosuditi neke situacije. Većina se ipak drži one stare- ja najbolje poznajem svoje dijete i odbijaju prihvatiti dobronamjerne savjete.

Mislim čak da ovo što sam najviše puta čula i nije baš neki savjet, iako sam ponekad i tražila savjet.
Prvi put postaneš mama, potpuno izgubljena u vremenu i prostoru i osjećaš se totalno bespomoćno pred tim malenim djetetom, i onda ti netko tko je sve to već prošao kaže: Ti si mama, ti ćeš najbolje znati što da napraviš!

E da dok sam dojila stalno sam slušala nemoj jesti ovo nemoj piti ono. Tupili su mi ne jedi grašak, blitvu, naranče, rajčicu..  A ja lijepo papala sve što mi je pasalo i pratila svoju bebicu i nikad grčeva niti problema. Najveća podrška mi je bio moj mužić koji je te savjete uljudno odbijao.

Joooj, najgore je slušat savjete tipa: daj mu vode, dijete je žedno…kaj vi mlade mame znate, slušajte malo nas starije.  Neki dan je mali bio nemiran (bez plača, da se razumijemo) pa su padali kojekakvi savjeti: žedan je, daj mu vode, daj mu čaja, daj mu barem gazicu namoči u vodi da dobije malo tekućine. Kaj doktori znaju, imali smo i mi djecu.. JOOOOJ, nekad odgovorim, nekad ignoriram ali ne odustaju kaj god da napravim. Fascinantno! :P