Ljetne bebe 2021.💛

Malo mjenjam trenutnu raspravu 🤷‍♀️
Nego, vi koje osjetite svoje bebice i sigurne ste da je to to (ja još uvijek nisam 100% sigurna, posteljica mi je sprijeda pa vjerojatno ublažava), imate li osjećaj nelagode dolje nisko u trbuhu, odnosno imam dojam da mi taj bebini pokret/udarac baš i nije ugodan. Netko je već sponenuo, kao da me zagrebe po nekom mom organu.
U četvrtak imam pregled i baš ću pitat doktora, do tada molim vaša iskustva. 

Orhideja, meni sprijeda posteljica i prvo sam osjetila te neke titraje, pa kao grebanje i onda mic po mic lagane udarce skroz dole lijevo... Ali ništa neugodno ni u jednom trenu. Sad osjetim bebu već oko pupka...
. 
Prijavljujem dlakav trbuh, možda prije nisam obraćala pažnju, al puuuun je sitnih bijelih dlačica. A po sisama vene, baš izraženije...
.
Upravo sam popila prvu crnu kavu nakon 4 i pol mjeseca i dobra je, sjela 😋
. 
Ne veli se zabadava "Život nije instagram". I nadam se da će trudnički tečaj isto poslužiti da nešto naučimo/saznamo. 

tweetyca

Ali opet - imam i prijateljicu koja me s 3im djetetom pogledala ko da sam luda kad sam joj rekla da mu triba pridrzavat vrat jer mu jos nisi bili misici razvijeni (2mj). Tako da mozda ni ne zna svatko, a ja samo pretpostavljam 😅

Istina sta kazes da su doktori i pedagoti promijenili sta i jakk treba s bebama i djecom u ovih 35 godina. Evo, bas pricala sa svojom mamom koha jate da sz njih ucili da beba spava na trbuhu i da kad ju se uzima treba pridrzavati glavicu jer nema razvijene misice. Danas se uci da beba spava na leđima, i ima tocno postupak babyhandelinga, mozete videice pogledati, kako se bebu lakano polijeze na recimo prematalicu od nogu, preko kuka pa da sama svojim misicima drzi glavicu  da se razvijaju misici... Eto, mozda tvoja prijateljica koja ima sada djecu nije znala za pridrzavsnne glavice jer nas sada uce drugacije, kako njezno aktivirati misice djeteta. Isto tako prije smo svi bili u hodalicama koje jako lose utjecu na razvoj kicme i danas se nikako ne preporucuju, treba pustiti dijete da samo se pomalk podize sjediti i hodati koliko moze, a ne siliti taj postupak... 

Kiflica

Instinkt nam je bitan za psiholoski razvoj djeteta, odzvati se na sve djetetove potrebe s ljubavlju, razumjeti svoje dijete i prema tome prilagođavati metode odgoja…no instinkt ne bi trebao biti vodilja oko nekih tehnickih aspekata hendlanja s djecom, vec znanje koje dobijemo od strucnjaka, lijecnika. Sto beba smije jesti, kako joj drzati glavu i tijelo, to ne bi trebala prepustiti instinktu jer ga za to ni nemas… nije instiknt reci moje dijete ne zeli jesti voce i povrce nego samo cokolino i nutelu na kruhu pa ja slusam svoje dijete i time ga hranim… opce je znanje da djetetu trebaju nutrijenti…a tvoj instinkt moze nastupiti u sitnim lukavstvima kako ces djetetu prezentirati i pripremiti tu zdravu hranu da ga naucis i naviknes na zdrave navike… Eto, to je moje misljenje o razlici instinkta i znanja kod majcinstva, sorite ba monologu, bas sam se raspisala😊

Naravno, tu si skroz u pravu, ali budimo realni mislim da svaka "normalna" mama nebi dijete ucila da jede samo cokolino i nutelu 🤣 Mislim da smo sve u skoli ucile o zdravoj i ne zdravoj hrani i svaka ce mama ucit to i svoje dijete i trudit se da pojede sto vise zdravog. Ja sam se recimo susrela s mamom koja je jedino za fruteke znala, a pripremiti vlastitu kasicu pojma nije imala, pa sam si mislila Boze moj nismo sve iste 🤷 I mslm da smo sve s prvim bebama opreznije ali postoje one koje su opustenije i one koje rade sve po spagi i nije za zamjeriti niti jednoj niti drugoj skupini jer na kraju sve radimo po majcinskom instiktu 😁

To sto netko daje čokolino i fruteke ne mora značiti da je los roditelj i da ne želi da njegovo dijete jede zdravo. Neka djeca jednostavno neće i ne možeš ništa, ili to ili neće ništa pojesti cijeli dan, pa naravno da ćeš popustiti. 
Danas je nama puno teze jer smo same, kako Kiflica kaže, moja mama je imala baku koja joj je pomagala oko svega, tako da treba svakako citati i istraživati, neke stvari nam ne dođu prirodno, ja ne znam kako dijete treba spavati, koliko često treba jesti itd i neću saznati ako nigdje ne pročitam ili nekoga ne pitam. Evo kad pomislim na prvo kupanje tako male, krhke bebe, ne znam kako ću, a na dečka ne mogu računati, tek on nema pojma 😂

Osobmo sam stava da se mama rodi zajedno s djetetom i zajedno s djetetom raste. Dakle kad to malo čudo dođe ono je u šoku i vi ste u šoku. I najnačitanijoj mami je tada osjećaj a što sad. Apsolutno podržavam čitanje i istraživanje jer to nam daje i znanja i vještine da maksimalno prilagodimo sebe i okruženje bebi, zapravo daje sigurnost sa se bolje snalazimo. E sad čitanje nije zaštita od straha prirodnog, strah od novog/nepoznatog, misao da trebam biti super mama je zaštita od sranja, od zanemarivanja i čisto prirodna reakcija. Poanta je da ne trebamo dozvolit da nas strah paralizira niti da nas čitanje optereti. U čitanju ćemo se susresti s različitim dijametralno suprotnim preporukama. Prva od tih je spavanje, jel to bok ili leđa, jedni tvrde jedno drugi drugo, slažu se samo da na trbuhu treba bit pod nadzorom. Prematanje s boka ba bok ima svoju svrhu jačanja i poticanja razvoja ali razvit će se i dijete klasičnim podizanjem nogu u zrak dok leži na leđima. Što znači svaka od nas će raditi što misli da treba. Neke bebe koje budu distone one će morati a one bebe koje ne budu radit će po maminom izboru.
Moj najiskreniji savjet je čitajte, ali nadite svoj stil. Dobro je znati. Čak i nekada stručnjaci daju informacije koje su zastarjele.

Klooo

Bok cure. Mi smo danas obavili svoj već sad četvrti pregled. Danas sam 13+2, a beba je 14+2.Hvala na info kad ste počele osjetiti svoje mrve. Jedva čekam to razdoblje.
Vezano za iscjedak i ja imam većinom mliječni ili nekad svijetlo žuti, ali bez mirisa.
Još ne sanjam bebu. Čak dugo nisam ni sanjala ništa. Ni nemam osjećaj za spol. Danas smo probali vidjeti, ali su nogice bile čvrsto skupljene.
Da li je koja od Vas išla natest senzibilizacije u Petrovu? To samo dođem tamo di se vadi i krv za krvnu grupu? Jel ima ko od vas da je Rh negativan? Malo mi je čudno što idem sad u 14tt.

Heej. Ja sam ti rh negativ

Mallla

Osobmo sam stava da se mama rodi zajedno s djetetom i zajedno s djetetom raste. Dakle kad to malo čudo dođe ono je u šoku i vi ste u šoku. I najnačitanijoj mami je tada osjećaj a što sad. Apsolutno podržavam čitanje i istraživanje jer to nam daje i znanja i vještine da maksimalno prilagodimo sebe i okruženje bebi, zapravo daje sigurnost sa se bolje snalazimo. E sad čitanje nije zaštita od straha prirodnog, strah od novog/nepoznatog, misao da trebam biti super mama je zaštita od sranja, od zanemarivanja i čisto prirodna reakcija. Poanta je da ne trebamo dozvolit da nas strah paralizira niti da nas čitanje optereti. U čitanju ćemo se susresti s različitim dijametralno suprotnim preporukama. Prva od tih je spavanje, jel to bok ili leđa, jedni tvrde jedno drugi drugo, slažu se samo da na trbuhu treba bit pod nadzorom. Prematanje s boka ba bok ima svoju svrhu jačanja i poticanja razvoja ali razvit će se i dijete klasičnim podizanjem nogu u zrak dok leži na leđima. Što znači svaka od nas će raditi što misli da treba. Neke bebe koje budu distone one će morati a one bebe koje ne budu radit će po maminom izboru.
Moj najiskreniji savjet je čitajte, ali nadite svoj stil. Dobro je znati. Čak i nekada stručnjaci daju informacije koje su zastarjele.

Mallla potpisujem sve. Ja kad sam izašla iz porodilišta i došla kući sa bebom bilo mi je ono, šta sad? Sad je ona stalno tu? 😱😱😱😱
Koliko god se spremala i htjela sve to bio mi je blagi šok i osjećala sam se kao da više nemam svoj život, zatrpano i čudno. 
Trebalo mi je mjesec dana sigurno da se naviknem na bebu, na novi ritam, na sve što ide. 
Takve stvari nigdje nećete pročitati, da majka nije presrećna kad vidi bebu i da se konstantno osjeća kao da negdje griješi. Pri tome ne mislim da nisam voljela svoje dijete, daleko od toga, ali to je takav šok i promjena o kojem niko ne govori i niko vas na to ne priprema.
Budite spremne na lude hormone i nakon poroda i da navikavanje na novi život traje. Dajte sebi vremena i odmarajte, jer srećna mama je srećna beba 😊

Tako je često se priča o prvim danima kao  o romantičnom filmskom razdoblju. U mom slučaju daleko od romantike. Ne želim plašiti nikoga al je ok bit spreman na buru emocija.
Druge mame su mi rekle da malo drugačije bude drugi ili treći put (pa mame ako ste tu pišite). Dakle ja sam jako želila trudnoću, bila spremna ali kad sam rodila osjećala sam vrtlog. Rqdila sam sve kako treba al neizmjerna ljubav je s vremenom došla. Nije bilo nanprvi pogled.

Htjela sam reći da se o tome jako malo piše i jako malo priča pa žene u tim prvim danima misle da nisu normalne jer se ne osjećaju prema očekivanjima. Ali istina je da je tada sve normalno.
Pa čak i priča o dojenju koje stvarno boli. To mi je bilo otkriće da boli i da si svojoj bebi jedan veliki spremnik mlijeka....ok bildaš se pozitivnim mislima i svjestan si benefita al teško je to razdoblje.
Kad je beba napunila 6mj ja sam se ponovno oshećala kao ja, slobodno i nesputano....do tada sam bila na autooilotu koji je sve radio i sve je teklo kako treba i maženje i rađala se ljubav...ma sve je bilo kako treba do mjere da kad sam kasnije bliskim osobama pričala o tome su rekle ali to se nikada nije vidjelo na tebi....nije se vidjelo al ja sam osjećala....evo dakle i to je normalno!