Ljetne bebe 2019.

Boy♡

tratinčica_maslačak

Lavandice nadam se da je sve ok. Bas sam se bila zabrinula.. :(
Ksilofon i ja bi na tablicu, termin 16.6., jos ne znamo jel curica ili decko.

I ja sam se uplasila, moram priznati. Za sada je sve u redu. Citala sam o tome i onda mi je bilo jos samo gore. Nevezano za ove stresove vezane za trudnocu, prolazim jedno stresno razdoblje, trudim se ne nervirati, ali to je jace od mene, bas sam pod stresom. Strah me je da beba ne pati zbog toga. Jeste upoznate s tim? Znaci, nisu neke svakodnevne situacije, nego bas posebna situacija, koja mi tesko pada.. koliko beba to osjeti?

Bila sam u 8mj trudnoće kad mi je tata doživio infarkt, ujedno i hitnu operaciju žući...sjećam se da sam bila u DM-u i zove me doktorica da mi veli da otac hitno ide na operaciju i da mi mora reći da postoji rizik da se ne vrati, a me ne mogu čekati da dođem potpisati pristanak za operaciju jer je doslovno pitanje života i smrti. Ako sam to preživjela i rodila savršeno zdravo dijete, nikakvi drugi stresovi me ne mogu dotući. A gle, beba sigurno sve osjeti, ti se pokušaj smiriti, popij si kamilicu i razmišljaj koliko toliko pozitivno, makar je lako govoriti, a teško to primijeniti.

Meni su rekli da bebe osjete nervozu i sve ostalo ovisno o nama. Ne vjerujem da moze ista lose biti. Toliko zena prezive neke velike tragedije pa rode zdravu djecu bez problema. Ti svakako pokusaj razinu stresa smanjiti na najmanje iako ne znam o cemu je rijec i koliko je to moguce

Lavandice, 
Potpisujem što ti je Ofnica gore napisala. Od nekih stvari u životu ne možemo pobjeći, nevolja ne pita... Mjesec dana prije poroda svekar mi je umro, a mjesecima prije toga s njim smo prolazili sve i svašta, od bolnica, domova, hospicija, i to na relaciji dva grada..iz vlastitog iskustva mogu ti reći da koliko god bude teško nekako podsvjesno ipak se trudiš ne stresirati kao što bi to inače, jer moraš misliti na bebu. Naravno da beba osjeti ali neće joj ništa biti. Stres je sastavni dio života. Samo polako  ... 

Moj otac je bolovao od jednog od agresivnijih karcinoma,osteosarkom,3 godine sam gledala njegovu patnju.Zatrudnila,u 6 mjesecu trudnoce sam ga izgubila.Iskliznuo mi je kao pijesak iz ruku.Imao teske i duge operacije.svaki dan je bivao sve gore,a zivio je preko puta mene,koliko puta sam nocu ustala i gledala da li gori svjetlo,ako ne gori dobro je malo je zaspao,ako gori nema ni meni vise spavanja.I sad me sve to boli,i rodila sam zdravo dijete.Zivot je takav.

Joj cure, bas ste me rastuzile s vasim pricama. Zao mi je sto ste to prosle. :(  mislim da beba to sve osjeca, ali da su jako male sanse da im to naudi. Stres i patnja je nazalost sastavni dio zivota. 
Lavandice bitno da je sada sve ok. Bojim sw da ja ni ne bi znala prepoznati plodnu vodu..
Nisam vam se pohvalila, pocela sam osjecati bebu.. mislim da sam ju krenula osjecati prije nekih tjedan i pol, ali nisam kuzila. Sad vec lijepo lupka, migu tocno raspoznati, pogotovo jucer i danas. Tako sam sretna kad nesto osjetim i onda cekam kad ce ponovno lupkati. Cini mi se da se nekako najvise javlja poslije rucka i kave, nadam se da joj se svida sto jedem i da nije ljuta sto mama popije malo bijele kave... 

Pozdrav žene.. Ja bih postavila par pitanja koja ovdje još nisu bila pokrenuta, malo intimnija, ali vjerujem da mnoge to zanima i nema nam šta biti neugodno, dapače.. Zanima me sljedeće.. 
1. Dali se i dalje od kada ste ostale trudne aktivno sexate? 
2. Dali je sex sporiji nego inače od straha zbog naprezanja? 
3. Koristite neke druge, lakše poze?
4. Dali suprug/dečko i dalje svršava u vas? Ili se štitite radi potencijalne infekcije? 
5. Dali mastrubirate? Ako da, dali samo pomoću prstiju ili uz pomoć sexualnih igračaka? 
Tko ne želi ne mora odgovoriti, a tko želi bilo bi super, vjerujemo da će druga iskustva pomoći drugima ako postoji određeni strah.

Lavandice tako mi je zao sto moras prolaziti kroz stresne situacije bas sada.. Probaj si nekako pomoci tako da razmisljas o tom kako malo cudo raste u tebi kojem je potrebna sva tvoja paznja pa tako manje misliti na sve ostalo. Znam da je lakse reci nego uciniti..
Dagy, odg na 1. pitanje je ne jer moram mirovati pa na ostala nema smisla i da odgovaram
😛

Dagy1

Pozdrav žene.. Ja bih postavila par pitanja koja ovdje još nisu bila pokrenuta, malo intimnija, ali vjerujem da mnoge to zanima i nema nam šta biti neugodno, dapače.. Zanima me sljedeće..
1. Dali se i dalje od kada ste ostale trudne aktivno sexate?
2. Dali je sex sporiji nego inače od straha zbog naprezanja?
3. Koristite neke druge, lakše poze?
4. Dali suprug/dečko i dalje svršava u vas? Ili se štitite radi potencijalne infekcije?
15. Dali mastrubirate? Ako da, dali samo pomoću prstiju ili uz pomoć sexualnih igračaka?
Tko ne želi ne mora odgovoriti, a tko želi bilo bi super, vjerujemo da će druga iskustva pomoći drugima ako postoji određeni strah.

1.da. ali rijetko
2.bezveze mi je.al mi zao muza🙈 ja se ne mogu nikako opustit.
3.ja gore.to mi je ok. Jednom smo misionarski al imala sam osjecaj da ide preduboko. Odustali smo.
4.u mene
5.da. prstima.i bude mi malo koma jer mi se cijeli trbuh stisne..pa me malo strah. Ali hormoni.. 🙈

dagy, moj odgovor isto na 1. pitanje je ne jer nam je zabranjeno, makar smo dva puta malo prekršili tu zabranu i onda je to bilo sporije nego inače i uz užasno puno opreza! za mm-ov užitak postoje i druge stvari, a ja budem pričekala da bebica stigne, makar mi nekad baš jako fali!
dva sata sam se bavila s ovim 
razvrstavanje:

Mi i dalje prakticiramo seks jer nam doktorica nije nista zabranila s obzirom da je zasad sve bilo ok. Nastojimo malo usporiti, odnosno biti njezniji. Zasad je ok u svim pozama, ali mislim da ce kasnije biti moguce jedino da sam ja gore. Svrsava u meni. Mislim da mu to odg jer smo godinama zajedno i pazili cijelo to vrijeme, tako da sad koristi priliku.