Koliko ustvari bebe uče od najranije dobi?

E, ovdje bih voljela da mi se jave stručnjaci. Tko je pročitao onu moju "Mama usprkos tjelesnom nedostatku " možda će naslutiti zašto se ovo pitam. A evo moga iskustva. U biti je samo nastavak one priče.

Dakle, kad sam trebala biti hospitalizirana pred porod, uhvatila me panika.
"Ja to neću moći", "Zašto sam uopće mislila da mogu", "Kako ću se brinuti o njoj, pa ne ću je moći niti podignuti"... I tako dalje. Da me smiri, muž mi je rekao da možemo naći nekoga (za koga sam ja očekivala da će stalno biti kod mene) da mi pomogne. Nisam znala da se priroda pobrine. Ili možda nisam vjerovala.

Nisam ju se usuđivala ni uzeti. Čak sam jednu ženu u drugom gradu zamolila da mi nađe sling. Čitav grad je obišla da bi našla jednu jedinu ženu koja ih pravi. I platila ju lijepih novaca.

S vremenom, kad mi je izašlo 40 dana a ja se oporavila, morala sam početi raditi na stvarima koje majkama inače ne predstavljaju problem.

A kako je vrijeme prolazilo, vidjela sam promjene. Nije stvar u tome što sam se ja opustila ili oslobodila. Moja ljepotica kao da je shvatila da ja fizički ne mogu. Počela se sama nogama odgurivati i kočiti kad sam ju podizala, odizati kičmu od podloge da zavučem ruku, i takve stvari. Muž mi nije vjerovao kad sam mu pričala, ali se uvjerio. I nije mogao doći sebi. Sling ne koristimo. Ne treba nam. Nas dvije jedna drugu učimo što i kako treba.