Kako psihicki izgurati trudnocu nakon prve trudnoce koja je zavrsila smrti djeteta?

svaka čast na hrabrosti i stvarno koliko snage za to treba, nadam se da vam se ništa slično neće dogodit i da ćete samo uzivat

Volim kraj ove priče, sretan je i divan. Tvoja mala curka je pravi blagoslov i nagrada za sve što ste prošli. Ne želim nikome da osjeti slično i punnnnnnnnno se volite i uživajte!

Drage moje mame i one koje ce to tek postati hvala vam puno na podrsci. Nije bilo lako otvoriti dusu ali znam da nazalost ima puno takvih slucajeva i zato sam samo htjela poruciti da iako je tesko smoci snage za nastaviti dalje treba razmisljati pozitivno i na nacin koji ce vam dati osmjeh na lice koliko god se tesko cinilo.Znajte da vas vasi andjeli cuvaju i da ce sve uciniti da bude sve u redu. Iako mi je samo 26 godina i vecini nije jasno kako smo se odlucili na trudnocu nakon samo 6 mjeseci od gubitka nase prve kceri mogu samo reci da zelja da djecjim osmjehom na licu je prevladala sve nedace i prepreke. Zato drage moje budite hrabre i snazne jer stvarno sam se uvjerila da biti zena je nesto veliko i snazno a takve smo sve-bez izuzetaka. Još jednom vam od srca hvala na potpori. Sve vas lijepo pozdravljamo moja princeza i ja..

hrabra mama, svaka čast dušu sam isplakla, uživajte u vašoj maloj djevojćici... djeca su naše največe blago i snaga, kad god ti bude teško pogledaj svoju djevojčicu i čvrsto ju zagrli, ljubav može sve, koliko teško bilo zbog izgubljene bebe, mora se dalje hrabro

Hrabra ženo, drugo nisi ni zaslužila nego biti sretna sa svojom bebom. Svaka čast, skidam kapu! Pravi si dokaz da je majčinska ljubav nepobjediva i prelazi sve strahove! 

Ja ću ovu temu pročitati nakon što rodim, u ovom trenutku mi je ova tema prestresna. Shvatila sam iz naslova o čemu se radi, imam nekoliko bliskih prijatelja koji su izgubili prvu bebu, a sad imaju po 2,3 predivne, zdrave dječice... Drage mame koje ste ovo prošle i odlučile se na iduću trudnoću, divim vam se. Vi ste hrabre žene i primjer svima nama što sve majčinska ljubav može podnijeti. 

Hrabra mama,divim se vasoj hrabrosti.Hvala na iskrenoj prici koja može biti pouka za sve nas,pa i nas koje nismo imale takve nedace.Uzivajte u osmjehu na licu svoje curice :-)

Svaka čast na hrabrosti, volji i ustrajnosti!

Draga moja...ne znam  šta da ti kažem. Apsolutno znam kako ti je,jer i ja sam slično prošla. Naime,od 1.dana moja trudnoća je bila savršena,po knjigama. Uživala sam u svakom trenutku. I onda...u 25.tt mi se život okrene naopako. Hitan carski,beba u inkubatoru u stabilno lošem stanju. I tako vedri i oblači,bez ikakvih prognoza živimo iz sata u sat i ta agonija traje punih 25 dana. 25.dan borba prestaje...previše toga se zakompliciralo u tom malom nerazvijenom biću. Nekako smo to preživjeli. Puno potpore,utjehe i razgovora  je dosta pomoglo. Kad smo malo nadošli,na red su došle pretrage. Dakle,ukratko...2 strašna propusta ginekologa koji mi je vodio trudnoću (btw privatnik)...niti jednom u trudnoći mi nije napravio bris (a imala sam ureaplasmu koja mi je izazvala otvaranje) i napravio mi hematom pri pregledu dužine 7cm koji mi je izazvao krvarenje. Od poroda je prošlo 4 mj.i sad se već polako spremam za iduću trudnoću. Znam da ove komplikacije nisu neki poremećaji i nešto genetski...čisto nemar liječnika (i to vrlo uglednog primarijusa). Ali najgore mi slijedi. Bojim se i znam da ću u idućoj trudnoći biti pod stresom,u strahu i panici živjeti od jedne do druge kontrole. Ne znam kako ostati normalna. Razmišljam o odlasku psihologu...nisam pametna...