prema meni se na prvom porodu dosta loše ponašalo i to od strane jedne babice. prvo kad sam ušla u rađaonu rekla mi je šta sam rekla liječniku da imam bolove kad se na ctg-u nevide. liječnik me uopće nije stavio zbog bolova na drip već zbog teškog osipa koji sam imala kao alergijsku reakciju po cijelom tijelu doslovno od glave do pete jer mi ništa nije pomoglo ni 4 injekcije ni krema koju sam trebala mazati 2 puta dnevno a ja je potrošila u jednom danu koliko me svrbjelo.kud sam imala svrbež po cijelom tijelu i morala sam ležati govorilo mi se kako to dođemo u rodilište nepripremljene, kao neznamo što nas čeka.pa kako da znamo kad dolazimo prvi puta puni straha od nepoznatog. morala sam stalno ležati na lijevom boku jer mi je grubo rečeno da se neću poroditi do 18 sati(a bilo je tek 12). iako mi je liječnik dopustio da ležim na leđima. kad god je ušla bila je ljutitog izraza lica. i na sve što sam rekla imala je neki podrugljivi komentar. uopće mi se nije olakšavalo porođajne boli.
toliko mi je to bilo loše iskustvo da se nikako nisam mogla odlučiti na drugo dijete,trebalo mi je punih pet godina i to uz nagovor supruga i njegovu ponudu da mi bude potpora na porodu. i taj drugi puta osoblje je bilo super,uvažavale su se moje želje naravno uz konzultaciju s liječnicom.stvarno smo lijepo komunicirali i sve je odmah bilo lakše i ostalo mi u lijepom sjećanju.
želim napomenuti da je i prvi puta bila jedna babica koja me je uzela za ruku i blagim smirenim glasom pričala sa mnom što mi je barem malo ublažilo loše iskustvo i bol na prvom porodu.
Ovako nisam mogla a da nešto ne napišem na ovu temu.Majka sam dvoje djece i prvi porod je bio bez mojih trudova sve na drip i bilo mi je teško ali prošlo je,međutim na drugom porodu kada sam u rađaonu došla sa svojim trudovima i otvorena pet prstiju mislila sam da je to super rodit ću bez odvratnog dripa i bolova,ali tek tada nastaju problemi,čitavu trudnoću moj ginekolog mi je govorio da je beba velika i išla sam na provjeru šećera (srećom nisam imala šećer samo je beba velika),kad me je mladi doktor pregledao prije poroda odlučio je da treba probušiti vodenjak,što je i učinio ali je onda bio u panici jer je tokom toga probio još nešto i ja sam krvarila,sestri je tiho rekao da nikome ne govori o njegovoj grešci a ja sam cvilila kao malo dijete jer me je neopisivo bolilo,kad sam pitala što je bilo rekao je ma ništa ali se tresao kao šiba,nakon toga su me stavili u rađaonicu i na ctg,dali mi dve kapi dripa u minuti i onda su svaki pola sata povećavali za dve kapi da bi nakon 5 sati bilo 36 kapi u minuti a ja sam umirala od bolova,svaki put bi me pitao kako sam kad bi rekla da me jako boli on bi se nasmiješio i rekao mi pa gospođo rađate,obavio je uzv i rekao mi da bebica neće imati ni 3 kg,što me je dodatno uplašilo,svaki njegov pogled na ctg je bio sa smješkom i riječima "nećete vi još dugo roditi",nakon agonije od 7 sati došao je u vizitu stariji doktor i kad je vidio kako izgledam i koliko me boli zbog dripa poludio je,uz to sve beba se popela visoko zbog bolova,a ja sam bila na izmaku snaga.Stariji doktor je odmah naredio sestri da me razreže i onda je svoje obadvije ruke gurnuo i povukao bebu dolje...bolilo je za neopisati ali sam nakon 10 minuta rodila živu i zdravu curicu..tešku 4260g,kada sam čula sve to i kada sam vidjela da u mnogočemu doktor nije bio u pravu skupila sam svu svoju snagu i šakom mlatnula mladog doktora,koji je nakon toga doslovno zbrisao,stariji doktor ga je pošpotao i zaprijetio mu otkazom i još mu je rekao da je šaka sitnica jer što će biti ako ih tužim a imala sam osnove,naravno nisam ih tužila ali taj doktor je nakon mene dobio otkaz.Želim reći da nasilje na porodu uvelike postoji kod nas ali to je zbog neukosti nekih doktora,ja sam i dandanas zahvalna starijem doktoru za to što je došao i što je napravio,jer da nije tko zna kako bi završilo.Dragim budućim majkama bi željela poručiti da je rođenje djeteta najljepša stvar na svijetu ali da se prije odlaska na porod informiraju o doktorima koji bi im mogli biti na porodu.
Moje iskustvo u Petrovoj nazalost je grozno,sam porod je trajao 16 sati,beba se nije spustala unatoc trudovima,5 sati sam dobivala drip pojacan na maksimum,nitko me nije ni pogledao tek kad sam mislila da cu izgubiti svijest onda su mi poceli skakat po trbuhu,nakraju su bebu izvlacili na vakum!! A sestre na odjelu katastrofa,edukacija o dojenju ravna nuli,ignoriranje na moju molbu da mi pokazu kako pravilno staviti na dojke je rezultiralo krvavim ragadama,i bolnim dojkama,a vikanje da sam losa mama i izrugivanje,da ne spominjem,tek kad sam zaprijetila tuzbom doticna se upristojila,prosalo je 7 mjeseci ali ja i dalje nisam zaboravila!!! I ja sam sestra po zanimanju i radim na teskom odjelu pa si nikad nisam dozvolila takvo ponasanje!!!
Imam grozno iskustvo u Merkuru, od neljubaznog osoblja na samom porodu do neprofesionalne psihijatrice kasnije. Ovako dosla sam sa jakim trudovima u 23 tj. trudnoce. Znala sam da moram roditi mrtvo i smjestili me u rađaonu dali mi nesto da kaplje u mene (mozda drip, neznam niko mi nije nista htjeo rec). Ostavili su me tako u rađaoni da lezim u bolovima, niko se nije predstavio, na moja pitanja sto cekam i dal mogu dobiti malo vode nisu odgovorili samo su izasli. Tu i tamo je samo prosla neka zena i rekla ne deri se dok si ja mislim rađaj ti mrtvo pa se nemoj derat samo sto ja imam postovanja (nazalost i prema onima koji to ne zasluzuju) pa sam nastavila plakat od tuge i bolova i dalje sama (muz-tad jos nismo bili u braku ali nebitno.. je bio u hodniku nisu ga htjeli pustit unutra). Puko je vodenjak ja ih opet pitam sta sad cekam al ni traga ni glasa opet svi nestali i doslo je vrijeme samog poroda nit su me usmjerili prije kako da prodisem trudove nit sad kako da tiskam samo su sutili dok sam se ja izvristala od bolova jer nisam znala sta treba. I preko sveg tog mogu preci al nemogu preko tog da niko nakraju nije rekao zao mi je nego su cak gledali tako da sam se osjecala kao da sam ja ubila to djete. Nakon sveg i dalje jos skoro sat vremena nisu pustili muza jer kao guzva je cekaj da se zavrse svi porodi. Jos dok su me smjestili u sobu sam malo vise od pola sata bila na krevetu u hodniku jer se nisu mogli dog. u koju ( hvala jedinoj normalnoj sestri koja nije dala da me smjeste sa mamama i bebama). Sljedeci dan dolazi psihijatrica sa kojom umjesto da razgovor bude ugodan bio je u grcu. Samo sam ja pricala i to je djelovalo kao da sam na ispitivanju radi nekog teskog kaznenog djela i da se moram opravdavat. Grozno, neznam dal sam dosla u krivu smjenu al nakon ovog u Merkur NIKAD vise! Za drugi porod hvala Riječkom rodilištu gdje su odg. na svako pitanje objasnjavali sta rade i to bez da ih pitam, predivno iskustvo i hvala Bogu u terminu.
Sortiraj odgovore
Najstariji