novo istraživanje
Da krenem pričati od rođenja svog djeteta pa do danas na ovu temu bi mogla napisati jedan kvalitetan roman, bolje da šutim, ako me netko shvaća, jer bojim se da bi popunila sve nadolazeće stranice i ne bi vam bilo ništa mjesta za komentirati!!
meni je u ovoj cjeloj priči najzanimljivije to što su naši roditelji isto isto prolazili sa svojim roditeljima, pa kako se toga ne sjete ili ne kuže šta rade.
ja mislim da neću imat takvih problema jer moj svekvar nije baš osoba koja se voli petljat gdje mu nije mjesto, a nisu niti moji roditelji, dok se ja kao dijete sjećam doslovno strahota koje je moja mama prozivljavala sa svojom svekrvom, mislim da bi prije iznajmila doslovno jednu sobicu nego živjela pod takvim pritiskom i svakodnevnim živciranjem i plakanjem, kažem još iz djetinjstva imam traume koje je moja mama prozivljavala a zanimljivo nikad nije ništa nama (djeci) govorila protiv svekrve, i da se ne nađu uvrijeđeni ali mislim da muževi jako slabo "pomažu" zenama u tim sitvacijama, ja uvijek gledam da ja svojim roditeljima kažem što mi ne paše, a muž svom ocu jer ipak je svakom lakše rješit nešto sa svojim roditeljima.
Postanu bolja djeca, osim kod djedova i baka koji im prepričavaju i često izmišljaju tlapnje o partizanima i ustašama, četnicima i domobranima. Bake i djedovi (ako su normalni ljudi) su pravo blago svakom djetetu. Ukoliko još žive negdje na selu, eto ti avantura i zdravog razvoja djeteta koliko hoćeš.
Autoritet roditelja se ne smije nikako narušavati. Očekuje se od baka i djedova da to znaju.
tanja
Sortiraj odgovore
Najstariji