
Drage moje...naslov Vam sve govori....kako riješiti taj problem...i da li ga je uopće moguće riješiti dok smo pod istim krovom jer ja ću poludjeti. Svaki dan se svađamo i neda mi se to više,ne mogu više psihički izdržati te stresove svaki dan. Npr. jučer se siničić igrao sa dedom vani i ja sam došla po njega da ide spavati....no tu se naravno odmah deda umješao i rekao da će ići spavati kad on to kaže???? Šta da vam dalje pričam...normalno da sam poludjela i posvađali smo se... i to se ponavlja iz dana u dan...imam osjećaj da me oni smatraju samo osobom koja ga je rodila i to je to....bili bi najsretniji kad me nebi bilo .Nisu bili sa svojom dijecom i sad to žele nadoknaditi,ali pretjeruju...opsjednuti su njime. Htijeli bi da stalno spava kod njih ,da je stalno s njima,da ide kuda i oni.....stalno mu govore da su mama i tata zločesti i svašta još.....nisu normalni...kako mogu djetetu od dvije godine puniti glavu s lažima??? padaju toliko nisko samo da bi bio s njima...ne želi doći k meni nekada...a sve je to posljedica "pumpanja" njegove glavice....šta on zna .... molim Vas pomoć
Nova sam na forumu,pa se sa svim poistovjećujem,sve bih nabrzinu komentirala,i sve mi se sviđa-gora san od malog diteta ...Stara,šta da ti napišem osim da sam bila u istoj situaciji,osim dijela u vezi dide-tu su ga mijenjali rodbina,naravno sa svekrvom u duetu... naravno,odgojena sam na takav način da poštujem ljude,ali i da prešutim većinu toga-kako takav karakter nisam,film mi je puknija nedugo zatim,i shvatila sam da od govorancije mužu kako popriča s njima,svakodnevnog plakanja i nemirne bebe-nema ništa! UZELA STVARI U SVOJE RUKE,I POSTAVILA SE KAO BOG I BATINA ;) ... DITE TI JE SVE,ZBOG NJEGA BI SE BORILA I SA VRAGOM AKO TRIBA...TAKO DA SAM IH ZA ČAS STAVILA TAMO DI PRIPADAJU,SADA KADA MI SE SAMO ŽELE OBRATIT,PRVO POGLEDAJU JESAM OD VOLJE... a što se odgoja tiče-ja sam mama.jedina,jedna,nemože me zaminit niko,i nikome to neću ni dozvolit....
draga kod mene je vrlo slična, gotovo ista situacija ... moji svekar i svekrva imaju stariju unuku koja je uglavnom s njima, svaki dan je kod njih i svugdje ide s njima ... oni s njom obavljaju sve one radnje koje bi trebali njeni roditelji s njom imati ... to ime je inače kćerino dijete ... ja sam po struci odgojitelj koji u ove 4 god. koliko je mala stara nisam imala pojma što to znači odgajati i brinuti se za dijete jer "nisam rodila pa ne znam" ... moram priznati da sam šutila koliko sam mogla ... sve do svojeg djeteta koje danas ima 1 g. ... ne moram reći da sam po porodu preko noći postala nesposobna, još veći neznalica koji sada, ne nezna odgajati djecu, već ne zna što je potrebno za odgajati vlastito dijete, naime odjednom znam odgajati samo tuđu djecu, a to nije isto ... oni su rodili dvoje i znaju bolje ... svekrva mi je dolazila i uzimala dijete kako je htjela, presvlačila, hranila i td ... imala sam preddepresivnu fazu jer sam dobila mastitis i bila sam usporena od lijekova, ali sam se borila s emocijama i živcima jer nisam htjela leći u krevet i prepustiti dijete ikome ... isplakala sam more suza ... i pred suprugom i bez njega ... kod svoje rodbine i tako dalje ... i kada sam vidjela da više ne ide, da se ne namjeravaju odmaknuti i da nastavljaju sa svojim podcjenjivanjem i omalovažavanjem kako sina tako i mene ... ja sam odličila podcrtati refu ... mužu sam rekla ... mene je ovo sve koštalo previše zdravih živaca i pameti, ja odgajam tuđu djecu i dobra sam u svojem poslu i neće meni jedna domaćica i gostioničar (to im je struka) koji nisu bili u stanju brinuti se za svoju djecu , slali su ih svekrvinim roditeljima i baka ih je učila svemu što su trebali oni, a ni ona se nije baš proslavila, roditelji čija kćer daje svoje dijete i ne pita za njega i to svaki dan, a mala je neodgojen i odgojno raspuštena i zanemarena ... neće oni meni soliti pamet, ja ako s njima ne mogu ja ću se maknuti u svoj mir ... i ja sam prestala odlaziti kod njih, prerezala sam kave, ručkove, svela sam sve na kulturno pozdravljanje i odzdravljanje, ako žele vidjeti dijete morali su doći kod nas i vidjeti ga pred nama, nema odnošenja u svoj dio kuće, na samo ...
u konačnici smo imali i "razgovor" prije mjesec dana kada su oni dobili priliku "derati se" - ne reći, jer oblik odrasle i suvisle komunikacije njima nije poznat, sve se svodi na psovke i pogrdne riječi - nazvali su mene neodgojenom i sl. ... ja sam rekla, ja sam mama a sin im je otac, ono što mi kažemo tako će biti, dok povjerenja nema nema ni čuvanja djece, ja neću ostavljati dijete nekome tko mene i moje odluke ne poštuje i ne prihvaća, ako žele pomoći slobodno, ali ako će odmagati onda ćemo se razdvojitisavtko u svoj kut ... ja jako dobro znam što radim, samostalna sam i odgovorna te ne trebam niti svekrvu,a niti svoju mamu, koja me u konačnici i odgojila da budem takva kakva jesaM, niti da mi posprema kuću, niti da mi kuha, niti da mi brine za djecu dok ja lapim s nogama u zraku (ona inače svojoj kćeri pere veš i pegla, brine za dijete - ali ga ne odgaja jer je na kraju rekla, a i svekar isto, da oni to ne mogu i ne znaju!!!!!!pazi to!!nakon 4 g. laprdanja meni kako ja nemam pojma tako nešto izvaliti!!!a kćer lapi na fejsbuku cijeli dan) ... isto tako, ja sam godinu dana na porodiljnom i to je vrijeme namijenjeno meni i mojem dijetetu, a ne njima, jer ja počinjem raditi i initko a ponajmanje oni mi mogu nadoknaditi vrijeme koje ja provodim s njim ... dijte ide u jaslice, jer ja želim da ono usvoji sve ono što ja pružam drugoj djeci, a kod kuće s njima ono to dobiti neće, jer da ja njih smatram kompetentnima onda bih im i dopustila takvu vrstu odnosa s mojim djetetom ... i ja sam ti sada iznad njihovih glava u svojem miru sa svojim djetetom u svojoj kući i čekam povratak na posao, a i polazak u jasklice ... nije mi lako, svugdje idem s djetetomi učim ju da sluša mamu i tatu, da se poveže snjima onako kako treba, da trči nama u zagrljaj kada je neutješna a ne nekim starim prdonjama koji umjesto da uživaju u sreći koju imaju i sreći svoje djece, očajnički žele živjeti naše živote, a nisu niti svjesni koliko štete rade , ne nama, već djeci ... a ona bi nam trebala biti najbitnija!!! rezultat njihove taštine je sljedeći, ne mogu uživati i bit s oboje unučadi istovremeno jer je starija posesivna i nesocijalizirana, i ne zna dijeliti pažnju a oni se ne znaju postaviti - a to narušava u korijenu odnos među djecom, ali "ja ti nisam stručnjak" pa ne znam ... čuj sjest će svima to nakon nekog vremena, bitno ti je da ti odgojiš svoje dijete i da ga naučiš što je dobro a što loše, nemoj mu govoriti loše o njima, ali ga nauči da to što oni rade nije dobro i da to rastužuje mamu i tatu ... neće niti jedno dijete manje voljeti roditelje koji mu pružaju ono što je njemu potrebni, nemoj pokazivati svoje frustracije, udahni i kulturno se ponašaj prema njima, to će ih zaboljeti više nego iti jedna svađa - oni zapravo jedva čekaju da se posvađaju s tobom jer ti ne mogu reći što osjećaju i misle - ovo im je ispuh - sreži im to!!! neka tvoje dijete vidi da ti njih poštuješ i da si dobra prema njima a oni će svojim ponašanjem učiniti sve ostalo - dijete će uvidjeti gdje mu je sigurno mjesto i gdje će pronaći stabilnost i neizmjernu ljubav bez cijene, jer ovo što oni rade je kupovanje ljubavi, ali sve to prođe kako djeca rastu - ti mu budi model i primjer zdravoga života i vrijednosti koje on mora usvojiti, i neće više odlaziti od tebe ... a oni će shvatiti što si i tko si ti zapravo - mama - kad tad ...
Isto kao u mene!
Baka se stalno miješa, ponaša se kao da ona zna bolje od mene kada mali treba jesti, kada piti, presvući itd.
A ja sve presutim jer nemam "snage i srca" vikati na nju, jer kad joj kažem normalno ,kao da i nisam. A da me spominjem kad bebi dava hranu nju još ne smije ni primirisati, pod izgovorom da je ona svojoj dijeci davala sve i preživjeli su 😡. Ili kad ga legne u svoj krevet u kojem spava sa psom, kako da joj kažem da to ne želim a da je ne uvrijedim. Isto mi dođe da poludim, ali sutim i šutim da je ne rastuzim.
Pozitívna Mama
Ma stavi to na svoje mjesto.Postavi se iznad njih jer ti to i jesi.Ti si mu majka.Jedna i jedina i ono što ti kažeš ima biti tako.Imala sam i ja problema sa svojom svekrvom.Prekipjelo mi je i stavila sam ju na svoje mjesto.Rekla joj neka mi se ne mješa u odgoj jer je ona svoju priliku imala sa svojim sinovima i da moga sina ne treba ona odgajati .Neko vrijeme nismo pričale…sad je relativno ok.Ak nešto i krene da će reći, odgovorim joj da sam ga ja rodila.To joj je dosta.
Zaista vam nije lako. Što vaš suprug kaže na to?Bez suprugove podrške ja si uopće ne mogu zamisliti raspravu sa njegovim roditeljima. Pohvalno je to što baka i djed žele provesti puno vremena sa svojim unučićem no svakako im treba pokazati gdje su granice. Mislim da se trebate prvo dogovoriti sa suprugom što ćete dalje, e onda, te vaše zajedničke stavove i odluke, oboje, jasno i glasno reći baki i djedu, pod zajedničke odluke smatram i eventualnu mogućnost selidbe.
Suprug me podržava u potpunosti. Priča s njima i objašnjava im,ali ne vrijedi. Oni imaju svoje stavove i uvijek rade kako oni žele bez obzira ako sam ja prije 5 min. rekla da dijete ne smije raditi neku određenu stvar oni mu daju i još ga potiču da to radi....i koliko god se svađali...pričali..objašnjavali...ništa ne pomaže...oni su najpametniji u uvijek su u pravu,a ni svoju djecu nisu odgojili nego su ih sa nekoliko mjeseci ostavili baki i dedi na čuvanje i otišli u Njemačku...izgleda da je to neki njemački sindrom....
S obzirom da nisu bili uz svoju djecu dok su bila jako mala vjerojatno na taj način rješavaju neke svoje komplekse što opet nije opravdanje da rade po svom. Čudno mi je da ne reagiraju na sina, možda treba promijeniti taktiku.
Mislim da se ne trebaš bojati jer vjerujem da na dijete ipak najviše utječu roditelji bez obzira na to sa kime se još živi u kući i da je, ono što baka i djeda govore tvom djetetu, u njegovoj glavici samo privremeno.
Ma da, meni se isto ne čini toliko zabrinjavajući utjecaj svega toga ne dijete, ali bi mi stvarno bio problem kako bi to utjecalo na mene!!! I podržavam ovu lupanje šakom o stol iako ima sigurno i finijih načina samoobrane. jednostavno se trebaš zaštiti kad te tlače
ma postavi se samo,ti si im majka,i kako ti kažeš tako treba bit a oni se mogu postavit na glavu ako hoće,nisu oni roditelji,tako je moja mama rekla meni ako sam ja rekla da ne može onda ne može a i njima je to isto rekla i u pravu je a bome smo je i mi slušali
Obriši komentar
Jeste li sigurni da želite obrisati komentar?
Sortiraj odgovore
Najstariji