Ljudi hvala Vam svima. nisam pisala jer sam pokupila stvari i - OTIŠLA …bili smo 2 tjedna kod mame i oni su plakali da se vratimo…sve će biti po mome i bla bla…došli smo doma prije 3 dana…nisu izdrzali…polako pocinju raditi stvari koje sam izricito zabranila. ..rekla sam sama sebi da se necu vise s njima raspravljati..to cu ostaviti suprugu…a i on je sam rekao ako se pocnu opet ponasati kao prije da cemo svi troje otici… 
…isto tako mogu reci iz iskustva da je suprug tu u jako teškoj poziciji…nije lako reci roditeljima neke stvari, iako je to zaista tako i ponasaju se kako zbilja ne bi trebali! npr. moja majka ne pravi nikakve ‘probleme’ ako dijete ne vidi i po dva tjedna a kod njegovih ( u istoj smo kuci) je problem ako ga ne vide jedan dan…ja ne znam kakva cu svekrva/baka danas sutra biti,ali ne daj Bože da si dijetetu priustim ono kroz sta smo mi prolazili od kad se dijete rodilo….od treceg dana dolaska doma sve je krenulo naopako, da bi nedavno zavrsili kod moje mame…i sad smo neko vrijeme doma, i nakon svih teskih riječi, a bilo je zbilja gadno, nekako se smirila situacija…mogu samo savjetovati da sto na umu to na drumu, neka te krivo gleda tko hoce i kako hoce, ali tvoje je pravo izreci svoj stav, jer na tebi je da to dijete odgojiš..ja sam rekla makar u nekim situacijama i krivo postupila, ali sama cu se i ispraviti! i od kad smo se vratili doma kome krivo kome pravo, kažem sto se smije a sto ne…ima iritantnih situacija i uvijek ce ih biti…zato tko može, čim dalje , tim bolje ;) i problem rijesen! :) raspisala se ja…. :P
Ne znam koliko je još aktuelna ova tema, ali tek sada sam pronašla ovaj forum i jako me je sve dodirnulo, podsjetilo na moje probleme sa bakom i djedom.
Geslo mog svekra i svekrve je bilo da baka i deda više vole unučad nego mama i tata. Kako sam i ja kao većina Vas fino odgojena pa nisam išla s njima u konflikt zbog toga samo sam u sebi rekla da je tako bake i djedovi bi rađali djecu a ne mame i tate.
Od tada je prošlo puno godina, moja djeca sada imaju svoju djecu, a ja sam došla na poziciju bake, no s vremenom sam pročitala mnogo različitih knjiga, prošla životnih i drugih škola i saznala kroz to da postoje mnoge nama u svakodnevnom životu nevidljive, nejasne i nepoznate stvari i sile. Da nas pokreću i upravljaju s nama i sa drugim osobama oko nas.
I ponekad nam se čini da te druge osobe rade protiv nas i nije nam jasno što im je, zašto nam to čine?
Ja sam odgovore na ta pitanje dobila kroz metodu OBITELJSKIH KONSTELACIJA.
Odgovori su najkraće rečeno složeni jer ima različitih dinamika koje se javljaju u iznesenom slučaju.
Ali ja ću pokušati najkraće moguće. Možda ćete odustati s čitanem nakon prvih rečenica a možda izdržite do kraja i uberete plodove Vašeg strpljenja.
Iznesena situacija o konfliktu između snahe i bake i djeda je sasvim površinska, ne površna. U biti se tu radi o sasvim nečemu drugom što baka i djed traže a snaha neda. To je poštovanje starijih, to je poštovanje svoga muža i njegove obitelji i prihvaćanje njih u svoje srce, jer jedino će tako i oni snahu moći prihvatiti u svoje srce i poštovati njena pravila i želje.
Kada se udajemo ili ženimo, i uzimamo svog partnera - partnericu, koga osim njih uzimamo u svoj život, s kim krećemo dalje u život? A uostalom, tko je on - ona?
On - ona, je tako lijep, idealan, upravo s njime, s njom, želimo imati djete, koje će biti kao on i ja u jednoj osobi.
On je kao i naše dijete roditelji u novoj osobi.
Dakle, moj suprug je pola njegova mama, pola njegov tata, baš kao što je naše dijete pola ja i pola suprug.
Do kuda nas je to dovelo?
Pomislite na to kad sljedeći put budete grlili i ljubili svog supruga. Koga grlite i ljubite ljubeći njega… Koga će grliti i ljubiti vaša snaha kad bude ljubila Vašeg sina…
Hoćete li se i Vi morati boriti za njenu ljubav preko unuka? Ili će Vas ona svojom mudrošću već imati u svom srcu.
Moji svekar i svekrva su to činili dok ja nisam shvatila, a trebalo mi je dugo vremena.
draga kod mene je vrlo slična, gotovo ista situacija … moji svekar i svekrva imaju stariju unuku koja je uglavnom s njima, svaki dan je kod njih i svugdje ide s njima … oni s njom obavljaju sve one radnje koje bi trebali njeni roditelji s njom imati 
… to ime je inače kćerino dijete … ja sam po struci odgojitelj koji u ove 4 god. koliko je mala stara nisam imala pojma što to znači odgajati i brinuti se za dijete jer “nisam rodila pa ne znam” … moram priznati da sam šutila koliko sam mogla … sve do svojeg djeteta koje danas ima 1 g. … ne moram reći da sam po porodu preko noći postala nesposobna, još veći neznalica koji sada, ne nezna odgajati djecu, već ne zna što je potrebno za odgajati vlastito dijete, naime odjednom znam odgajati samo tuđu djecu, a to nije isto … oni su rodili dvoje i znaju bolje … svekrva mi je dolazila i uzimala dijete kako je htjela, presvlačila, hranila i td … imala sam preddepresivnu fazu jer sam dobila mastitis i bila sam usporena od lijekova, ali sam se borila s emocijama i živcima jer nisam htjela leći u krevet i prepustiti dijete ikome … isplakala sam more suza … i pred suprugom i bez njega … kod svoje rodbine i tako dalje … i kada sam vidjela da više ne ide, da se ne namjeravaju odmaknuti i da nastavljaju sa svojim podcjenjivanjem i omalovažavanjem kako sina tako i mene … ja sam odličila podcrtati refu … mužu sam rekla … mene je ovo sve koštalo previše zdravih živaca i pameti, ja odgajam tuđu djecu i dobra sam u svojem poslu i neće meni jedna domaćica i gostioničar (to im je struka) koji nisu bili u stanju brinuti se za svoju djecu , slali su ih svekrvinim roditeljima i baka ih je učila svemu što su trebali oni, a ni ona se nije baš proslavila, roditelji čija kćer daje svoje dijete i ne pita za njega i to svaki dan, a mala je neodgojen i odgojno raspuštena i zanemarena … neće oni meni soliti pamet, ja ako s njima ne mogu ja ću se maknuti u svoj mir … i ja sam prestala odlaziti kod njih, prerezala sam kave, ručkove, svela sam sve na kulturno pozdravljanje i odzdravljanje, ako žele vidjeti dijete morali su doći kod nas i vidjeti ga pred nama, nema odnošenja u svoj dio kuće, na samo …
u konačnici smo imali i “razgovor” prije mjesec dana kada su oni dobili priliku “derati se” - ne reći, jer oblik odrasle i suvisle komunikacije njima nije poznat, sve se svodi na psovke i pogrdne riječi - nazvali su mene neodgojenom i sl. … ja sam rekla, ja sam mama a sin im je otac, ono što mi kažemo tako će biti, dok povjerenja nema nema ni čuvanja djece, ja neću ostavljati dijete nekome tko mene i moje odluke ne poštuje i ne prihvaća, ako žele pomoći slobodno, ali ako će odmagati onda ćemo se razdvojitisavtko u svoj kut … ja jako dobro znam što radim, samostalna sam i odgovorna te ne trebam niti svekrvu,a niti svoju mamu, koja me u konačnici i odgojila da budem takva kakva jesaM, niti da mi posprema kuću, niti da mi kuha, niti da mi brine za djecu dok ja lapim s nogama u zraku (ona inače svojoj kćeri pere veš i pegla, brine za dijete - ali ga ne odgaja jer je na kraju rekla, a i svekar isto, da oni to ne mogu i ne znaju!!!!!!pazi to!!nakon 4 g. laprdanja meni kako ja nemam pojma tako nešto izvaliti!!!a kćer lapi na fejsbuku cijeli dan) … isto tako, ja sam godinu dana na porodiljnom i to je vrijeme namijenjeno meni i mojem dijetetu, a ne njima, jer ja počinjem raditi i initko a ponajmanje oni mi mogu nadoknaditi vrijeme koje ja provodim s njim … dijte ide u jaslice, jer ja želim da ono usvoji sve ono što ja pružam drugoj djeci, a kod kuće s njima ono to dobiti neće, jer da ja njih smatram kompetentnima onda bih im i dopustila takvu vrstu odnosa s mojim djetetom … i ja sam ti sada iznad njihovih glava u svojem miru sa svojim djetetom u svojoj kući i čekam povratak na posao, a i polazak u jasklice … nije mi lako, svugdje idem s djetetomi učim ju da sluša mamu i tatu, da se poveže snjima onako kako treba, da trči nama u zagrljaj kada je neutješna a ne nekim starim prdonjama koji umjesto da uživaju u sreći koju imaju i sreći svoje djece, očajnički žele živjeti naše živote, a nisu niti svjesni koliko štete rade , ne nama, već djeci … a ona bi nam trebala biti najbitnija!!! rezultat njihove taštine je sljedeći, ne mogu uživati i bit s oboje unučadi istovremeno jer je starija posesivna i nesocijalizirana, i ne zna dijeliti pažnju a oni se ne znaju postaviti - a to narušava u korijenu odnos među djecom, ali “ja ti nisam stručnjak” pa ne znam … čuj sjest će svima to nakon nekog vremena, bitno ti je da ti odgojiš svoje dijete i da ga naučiš što je dobro a što loše, nemoj mu govoriti loše o njima, ali ga nauči da to što oni rade nije dobro i da to rastužuje mamu i tatu … neće niti jedno dijete manje voljeti roditelje koji mu pružaju ono što je njemu potrebni, nemoj pokazivati svoje frustracije, udahni i kulturno se ponašaj prema njima, to će ih zaboljeti više nego iti jedna svađa - oni zapravo jedva čekaju da se posvađaju s tobom jer ti ne mogu reći što osjećaju i misle - ovo im je ispuh - sreži im to!!! neka tvoje dijete vidi da ti njih poštuješ i da si dobra prema njima a oni će svojim ponašanjem učiniti sve ostalo - dijete će uvidjeti gdje mu je sigurno mjesto i gdje će pronaći stabilnost i neizmjernu ljubav bez cijene, jer ovo što oni rade je kupovanje ljubavi, ali sve to prođe kako djeca rastu - ti mu budi model i primjer zdravoga života i vrijednosti koje on mora usvojiti, i neće više odlaziti od tebe … a oni će shvatiti što si i tko si ti zapravo - mama - kad tad …
draga kod mene je vrlo slična, gotovo ista situacija … moji svekar i svekrva imaju stariju unuku koja je uglavnom s njima, svaki dan je kod njih i svugdje ide s njima … oni s njom obavljaju sve one radnje koje bi trebali njeni roditelji s njom imati
u konačnici smo imali i "razgovor" prije mjesec dana kada su oni dobili priliku "derati se" - ne reći, jer oblik odrasle i suvisle komunikacije njima nije poznat, sve se svodi na psovke i pogrdne riječi - nazvali su mene neodgojenom i sl. … ja sam rekla, ja sam mama a sin im je otac, ono što mi kažemo tako će biti, dok povjerenja nema nema ni čuvanja djece, ja neću ostavljati dijete nekome tko mene i moje odluke ne poštuje i ne prihvaća, ako žele pomoći slobodno, ali ako će odmagati onda ćemo se razdvojitisavtko u svoj kut … ja jako dobro znam što radim, samostalna sam i odgovorna te ne trebam niti svekrvu,a niti svoju mamu, koja me u konačnici i odgojila da budem takva kakva jesaM, niti da mi posprema kuću, niti da mi kuha, niti da mi brine za djecu dok ja lapim s nogama u zraku (ona inače svojoj kćeri pere veš i pegla, brine za dijete - ali ga ne odgaja jer je na kraju rekla, a i svekar isto, da oni to ne mogu i ne znaju!!!!!!pazi to!!nakon 4 g. laprdanja meni kako ja nemam pojma tako nešto izvaliti!!!a kćer lapi na fejsbuku cijeli dan) … isto tako, ja sam godinu dana na porodiljnom i to je vrijeme namijenjeno meni i mojem dijetetu, a ne njima, jer ja počinjem raditi i initko a ponajmanje oni mi mogu nadoknaditi vrijeme koje ja provodim s njim … dijte ide u jaslice, jer ja želim da ono usvoji sve ono što ja pružam drugoj djeci, a kod kuće s njima ono to dobiti neće, jer da ja njih smatram kompetentnima onda bih im i dopustila takvu vrstu odnosa s mojim djetetom … i ja sam ti sada iznad njihovih glava u svojem miru sa svojim djetetom u svojoj kući i čekam povratak na posao, a i polazak u jasklice … nije mi lako, svugdje idem s djetetomi učim ju da sluša mamu i tatu, da se poveže snjima onako kako treba, da trči nama u zagrljaj kada je neutješna a ne nekim starim prdonjama koji umjesto da uživaju u sreći koju imaju i sreći svoje djece, očajnički žele živjeti naše živote, a nisu niti svjesni koliko štete rade , ne nama, već djeci … a ona bi nam trebala biti najbitnija!!! rezultat njihove taštine je sljedeći, ne mogu uživati i bit s oboje unučadi istovremeno jer je starija posesivna i nesocijalizirana, i ne zna dijeliti pažnju a oni se ne znaju postaviti - a to narušava u korijenu odnos među djecom, ali "ja ti nisam stručnjak" pa ne znam … čuj sjest će svima to nakon nekog vremena, bitno ti je da ti odgojiš svoje dijete i da ga naučiš što je dobro a što loše, nemoj mu govoriti loše o njima, ali ga nauči da to što oni rade nije dobro i da to rastužuje mamu i tatu … neće niti jedno dijete manje voljeti roditelje koji mu pružaju ono što je njemu potrebni, nemoj pokazivati svoje frustracije, udahni i kulturno se ponašaj prema njima, to će ih zaboljeti više nego iti jedna svađa - oni zapravo jedva čekaju da se posvađaju s tobom jer ti ne mogu reći što osjećaju i misle - ovo im je ispuh - sreži im to!!! neka tvoje dijete vidi da ti njih poštuješ i da si dobra prema njima a oni će svojim ponašanjem učiniti sve ostalo - dijete će uvidjeti gdje mu je sigurno mjesto i gdje će pronaći stabilnost i neizmjernu ljubav bez cijene, jer ovo što oni rade je kupovanje ljubavi, ali sve to prođe kako djeca rastu - ti mu budi model i primjer zdravoga života i vrijednosti koje on mora usvojiti, i neće više odlaziti od tebe … a oni će shvatiti što si i tko si ti zapravo - mama - kad tad …
Na primjer, lše je tračati muževu obitelj na forumu
Sortiraj odgovore
Najstariji