Nikada ne prebolis, samo naucis zivjeti s time. Ostaje osjecaj duboke praznine, tuge, ljutnje, cak i nekog cudnog srama u pocetku, hodas pognute glave, ne zelis da te ljudi gledaju, osjecas krivnju kad se zbog necega nasmijes, mrzis kad ti drugi govore “bit ce jos djece” jer to je dijete nezamjenjivo, osjecas zavist prema drugim trudnicama i kad vidis roditelje s malom djecom… Kazu sve je to normalno. Suze i vrijeme tek malo pomognu… :( suosjecam
Zao mi je sto nas ima toliko puno. Dok nam se nesto tako ne dogodi i dok ne krenes citati ni ne znas koliko nas je. I ja sam mama andela. Prije 16 dana morala sam prekinuti trudnocu u 20 tjednu. Sve je super bilo i onda ti jedan pregled srusi svijet. A i ovaj put dosao si cuti samo dobre vijesti i vidjeti Zivot svoj kako ti mase. Prvo pitanje u glavi koje si postavi vjerujem svatko u svojoj tragediji bilo je Bože zašto ja, zašto mi?
Šta smo toliko skrivili?
Sanjariš o sasvim drugom životu, a sudbina ti servira ono što ne želiš.
Nažalost za 5 dana već sam bila u bolnici i čekala porod.
Nakon 12 sati trudova i mučenja rodila sam svog anđela.
Svoj Život. Suze ne staju, a život „ide dalje. “
Ne zato što ti tako želiš (jer u tom trenutku jedino što želiš je nestat s planete) nego zato što jednostavno „tako mora biti.”
Saljem vam svima zagrljaj i da nam Bog da snage.
You will always be with me.
Bas tako, dok nisam dosla u bolnicu i dok nisam vidla da nisam jedina ja nisam mogla vjerovati i mislila sam da sam ja jedina na ovom svijetu kojoj se to desava a onda sam dosla u stvarnost i skuzila da nisam jedina i da na ovome svijetu u nicemu nisi sam i svi se borimo s istim pitanjima al odgovora nema nigdje, moramo biti jaki i zivjeti dalje bol ce uvjek biti prisutna, samo cemo ju strpati negdje sa strane al uvijek se je sjetimo sa istim pitanjem, zasto.. ☹️
Znam da moram dalje ali ne znam kako😭Cijeli život sanjaris o obitelji, o djeci,onda kad nakon 8 godina veze ugledaš taj plus izbezumis se,
zamisljas se sa velikim trbuhom pa kako kupuješ robicu pa kako ćeš srediti sobu,kako će se zvati, kako će izgledati.
Svaki dan se budiš sretan, znaš da u tebi raste novi život, znaš da još jedno srce kuca a to nema cijenu.
Ideš dan po dan,tjedan po tjedan. Život lupka u trbuhu a ti cvjetaš. I onda to sve u jednom danu nestane. Vjerujem da ce s vremenom biti lakse, ne da ce tuga nestati jer nece nikada ali vjerujem da cu se nauciti nositi s tim. Lijepi moj andele❤️
You will always be with me.
S tim se s vremenom pomiris, mozda ti se cini da ijesam mrtva hladna al nisam, nego jednostavno naucis biti jak ako ja to mogu reci da sam jaka, meni se to desilo prije 2god mj dana prije svadbe, bilo je pitanje sta ucini sada sa svadbom al smo odlucili odradit cemo ju necemo pokazati da patimo i naravno ja sam svu bol zatrapala u sebe,ali nakon nekog vremena ja govorim muzu ja nisam odtugovala sta sam trebala on samo gleda u mene i kaze ma daj nepricaj gluposti, da bi nakon godine i pol ta bol koju sam drzala u sebi izasla van na povrsinu mene je pocelo gusiti u prsima i dan danas mene gusi samo kod stresni situacija il ako nastane neki problem di ja napravim paniku,takva nikad nisam bila al zivot promjeni covjeka.. Svima preporucavam da izbace svoju bol tako i tebi vristi, placi, razbijaj ako ti je lakse samo to sve izbaci i pocmi raditi na drugoj bebi i od svega srca ti zelim da uskoro ugledas + i da primis svoju bebu u ruke.. I znaj Bog daje svakome onoliko koliko moze podnjeti ♥️
pobačaj
Sortiraj odgovore
Najstariji