SIDS ili sindrom iznenadne dojenačke smrti ulijeva strah u kosti mnogih roditelja i predstavlja najgoru noćnu moru. Zvuči tako nerješivo i najgore je što roditelj nema puno tog što može napraviti da bi spriječio najgori mogući ishod – smrt bebe. Ono što možeš napraviti je pobrinuti se da dijete spava na leđima i da u krevetiću nema ništa osim djeteta.

SIDS se u pravilu događa kod naizgled zdravog djeteta mlađeg od godinu dana, i to dok dijete spava. Iako se edukacijom o pravilnim uvjetima spavanja puno tog učinilo, od ovog sindroma i dalje umire oko 3400 beba godišnje u SAD-u. A znanstvenici još uvijek ne mogu uprijeti prstom u točan uzrok tih smrti.

Ipak, prošle je godine provedeno istraživanje, koje je objavljeno u časopisu The Lancet's eBioMedicine, u kojem se ističe da su znanstvenici pronašli potencijalni biomarker koji bi mogao dati odgovor na pitanje o glavnom uzroku SIDS-a.

Tim istraživača iz The Children's Hospital Westmead u Sydneyu, predvođen dr. Carmel Harrington, majkom koja je izgubila svog sina od SIDS-a prije 29 godina, odlučio je procijeniti jesu li razine specifičnog biomarkera, enzima butirilkolinesteraze (BChE), drukčije kod dojenčadi koja su osjetljivija na SIDS.

Puno utjecaja na SIDS

SIDS je složen sindrom uzrokovan višestrukim čimbenicima, od kojih neki mogu biti povezani s okolišem. No, sumnjalo se da bi SIDS mogao biti povezan s defektom ili nerazvijenošću dijela bebina mozga koji kontrolira disanje i uzbuđenje tijekom sna. Ako dojenče prestane disati dok spava, mozak bi trebao funkcionirati tako da probudi bebu - ali u nekim slučajevima mozak ne funkcionira pravilno da dovoljno probudi dijete, što dovodi do djetetove smrti.

Foto: Unsplash

Smatra se da enzim BChE igra ulogu u putevima impulsa u mozgu i može otkriti kako funkcionira autonomni sustav dojenčeta, te ponuditi uvid u to zašto se neke bebe možda neće probuditi ako imaju poteškoća s disanjem dok spavaju.

Analizom krvi iz pete uzetih nakon rođenja od 722 dojenčadi, autori studije uspjeli su usporediti uzorke krvi 67 beba koje su umrle od SIDS-a s uzorcima krvi preživjelih beba koje su imale isti datum rođenja i spol.

“BChEsa, izmjerena u osušenim mrljama krvi uzetim 2-3 dana nakon rođenja, bila je niža kod beba koje su kasnije umrle od SIDS-a u usporedbi s preživjelima u kontrolnoj skupini i drugim smrtnim slučajevima koji nisu povezani s SIDS-om”, izjavili su znanstvenici.

Potrebno još studija

Nalazi pokazuju da abnormalne razine BChE mogu upućivati ​​na neki defekt i učiniti novorođenče „specifično ranjivim" na SIDS. Iako okolišni čimbenici poput neprimjenjivanja sigurnih navika spavanja i izloženosti pasivnom pušenju i pušenja tijekom trudnoće također mogu biti važni čimbenici rizika za SIDS, kao i problemi koji utječu na kardiovaskularni razvoj, ovo je prva studija koja je odredila mjerljivi biomarker kod dojenčadi koja umiru od SIDS-a .

"Bebe imaju vrlo moćan mehanizam da nam daju do znanja kada nisu sretne", rekao je dr. Harrington, te pojasnio: “Obično, ako se beba suoči sa situacijom opasnom po život, kao što je otežano disanje tijekom spavanja jer je na trbuščiću, probudit će se i zaplakati. Ono što ovo istraživanje pokazuje jest da neke bebe nemaju istu snažnu reakciju uzbuđenja.”

Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se potvrdili nalazi ove studije, s puno većim uzorkom i kontrolama za dodatne čimbenike, ali rezultati su obećavajući. Autori se nadaju da će ovo dovesti do razvoja testova probira koji roditeljima mogu dati više informacija o tome je li njihovo dijete možda osjetljivije na SIDS i kako poduzeti dodatne mjere opreza ako je tako.