Najvažnija pravila za siguran san

Proučite savjete dr. sc. Jamesa McKenne, ravnatelja Laboratorija za proučavanje sna majki i djece na američkom Sveučilištu Notre Dame, kako djetetu omogućiti što sigurniji san, bilo da spava samo ili zajedno s vama u sobi ili u istom krevetu.

James McKenna je profesor biološke antropologije i vodeći svjetski stručnjak za spavanje majki i djece pa vam prenosimo njegov sažetak najvažnijih stvari koje bi roditelji trebali imati na umu prilikom odlučivanja o tome gdje će i kako dijete spavati:

• Siguran san dojenčeta počinje već zdravom trudnoćom, posebno izbjegavanjem pušenja u trudnoći.
• Dojenje značajno pomaže u zaštiti djece od smrti, uključujući sindrom iznenadne dojenačke smrti, kao i od sekundarnih, ali i genetskih bolesti.
• Siguran san dojenčeta moguć je prvenstveno u prisutnosti dobro informiranih roditelja, dobro povezanih s djetetom.
• Dojenče bi trebalo spavati na leđima, na čvrstoj i čistoj podlozi, u prostoru bez dima, pod laganim i ugodnim pokrivačem, i glava mu nikad ne bi smjela biti pokrivena.
• Na krevetu oko dojenčeta ne bi smjelo biti plišanih igračaka ili jastuka, i dojenče nikad ne bi smjelo spavati na jastuku.
• Nikad ne biste trebali koristiti ovčju kožu i druge pahuljaste materijale, kao ni madrace od sjemenki. Vodeni kreveti također mogu biti opasni, a madrac bi uvijek trebao biti čvrsto smješten u okviru kreveta.
• Dojenče nikad ne bi smjelo spavati na kauču ili sofi, ni samo ni s odraslom osobom, zbog opasnosti da (prije svega licem) upadne u procijep, ili da se zaglavi uz naslon.

Spavanje u krevetu s bebom treba biti svjesna i promišljena odluka

Kod spavanja u istom krevetu trebate voditi računa o tome da kreveti za odrasle svojim dizajnom dojenčadi ne mogu jamčiti sigurnost. Uz to obratite pažnju i na sljedeće:

• Bebe hranjene na bočicu trebale bi uvijek spavati uz majku na odvojenoj površini, radije nego u istom krevetu.
• Kod zajedničkog spavanja u istom krevetu, oba bi se partnera trebala ugodno osjećati s tom odlukom. Svatko tko spava u krevetu s dojenčetom trebao bi se osjećati jednako odgovornim za dijete i biti svjestan da je ono tu. Idealno bi bilo da oba roditelja sebe doživljavaju kao primarne skrbnike.
• Dijete mlađe od godinu dana ne bi smjelo spavati s drugom djecom – braćom i sestrama, nego uvijek s osobom koja može preuzeti odgovornost za njegovu prisutnost u krevetu.
• Osobe pod utjecajem sedativa i drugih lijekova, droga ili alkohola, kao i one koje se vrlo teško bude, ne bi smjele spavati na istoj površini s dojenčetom.
• Ako majka ima izuzetno dugu kosu, trebala bi ju svezati kako se ne bi zapetljala oko bebina vrata (što se zaista događa).
• Ekstremno pretile osobe, koje teže mogu osjetiti koliko blizu im se dijete nalazi, mogu spavati zajedno s dojenčetom pod uvjetom da je ono na odvojenoj površini.
• Važno je shvatiti da materijalni i socijalni uvjeti u kojima se odvija zajedničko spavanje roditelja i djeteta, u svim svojim verzijama, određuje rizik ili dobrobiti ove navike. Bitno je ono što se događa u krevetu.
• Roditelji bi unaprijed trebali razmisliti o tome bi li u ekstremnom slučaju, da dijete umre od SIDS-a u njihovom krevetu, pomislili da su ga oni ugušili. Jednako kao što dojenče može umrijeti od SIDS-a u posve sigurnom okruženju u kojem spava samo, ostaje mogućnost da se to dogodi i prilikom sigurnog zajedničkog spavanja u istom krevetu. Zato budite sigurni, koliko je to moguće, da u slučaju smrti dojenčeta nećete smatrati da joj je doprinijelo zajedničko spavanje, ili da je jedno od vas slučajno ugušilo dijete.

 Pročitajte i druge članke u specijalu "Vodič za neispavane roditelje"!