Bebe možda ne znaju govoriti, ali zato određenim pokretima nedvosmisleno pokazuju roditeljima što žele. Tako trljaju oči kada im se spava, stavljaju šaku u usta kada su gladni, mršte se kada im nešto nije po volji ili se pak osmjehuju kada su sretni
Od trenutka kada otvore oči, bebe uspostavljaju komunikaciju s okolinom, a prije svega s majkom. Istraživanja grupe pedijatara iz Londona pokazala su da su novorođena djeca u stanju sporazumijevati se pogledima s odraslima.
Vizualna komunikacija odavno je poznato i predstavlja najvažniji oblik neverbalne komunikacije. Puno više govorimo pokretima i izrazima lica nego riječima, a ovu vještinu znaju i bebe. One nedvosmisleno pokazuju roditeljima da im se spava trljanjem očiju, da su gladne stavljanjem šake u usta, da ih nešto živcira mrštenjem, da su sretne osmijehom.
Također, u očima im se ogleda prepoznavanje kada ugledaju roditelje, bake i djedove, odnosno one koje viđaju često, kao i nepovjerenje i radoznalost prema 'strancima' koje vide prvi put.
