Iako nam taj razgovor gotovo nikad nije baš najugodnija stvar na svijetu, nekako moramo odgovoriti na ONO pitanje koje svako dijete jednom ipak postavi. Možda ga možeš jednom „preskočiti“, ali neka djeca su itekako uporna…
Zamisli, pereš posuđe ili usisavaš, najobičniji je dan koji može biti, a onda se tvoj mališan dogega do tebe i pita to pitanje. Pokušaš se praviti da nisi čula, možda upali, a u sebi se smiješ od uha do uha. A onda opet čuješ: „Mama, odakle dolaze bebe?“ ili „Mama, tko napravi bebe?“ ili „Mama, kako beba dođe u trbuh?“
Dok umireš od smijeha u sebi, malo se rumeniš u obrazima, u glavi smišljaš kako to sad izgovoriti… Što reći, a ne slagati. Što reći, a ne dovesti se do tog da moraš reći detalje? Što reći, a da te dijete više ne pita o tom, barem još neko vrijeme. Tamo do puberteta otprilike, to si želiš.
Možeš se šaliti i priželjkivati, ali taj će razgovor doći na repertoar prije ili kasnije. A velika je vjerojatnost da će doći na repertoar i više nego samo jednom – jednom u svakom razdoblju života i u nešto drukčijem obliku. No, kako te ne bi dijete zateklo nepripremljenu, možeš se pripremiti na to, pa odgovoriti tako da to odradiš baš kako treba. Evo kako bi to odradili stručnjaci ovisno o dobi djeteta.
Kako razgovarati s vrlo malom djecom
Prvo što trebaš imati na umu je to da se ovo pitanje odraslima može činiti daleko neugodnijim nego djeci, napominje dječja psihologinja Amanda Gummer, dr. sc. Mala djeca vjerojatnije žele samo činjenice. Obično je dovoljno usredotočiti se na biološki proces i postaviti temu kao znanstvenu. Na primjer, možeš reći da roditelji koji jako vole jedno drugo, stvaraju posebnu stanicu koja izrasta u bebu. Ovdje je važno koristiti odgovarajući rječnik kako bi se izbjegli nesporazumi - čak i s ovima najmlađima.
Upravo je zato važno imenovati dijelove tijela njihovim stvarnim imenima već od djetinjstva. To djeci daje vokabular koji im je potreban za razgovor o svojim tijelima bez srama ili zbunjenosti. Za očekivati je da će mlađa djeca imati više pitanja o svojim tijelima i kako beba uđe u nečiji 'trbuh' i kako izađe van, umjesto pitanja o samom seksu. Važno je biti jasan s jednostavnim, biološkim odgovorima i to će u ovoj dobi često zadovoljiti znatiželju.
Kako razgovarati s djecom školske dobi
U osnovnoj školi djeca su često razvojno spremna za detaljniji odgovor. Christopher Kearney, dr. sc., ugledni profesor i voditelj Odsjeka za psihologiju Sveučilišta u Nevadi, objašnjava da se kasniji razgovori mogu nadograditi na onaj prvi razgovor koji roditelji vode dok su im djeca mlađa.
Za osnovnoškolsku djecu možeš imati sličan pristup, možda s malo više detalja o činjenici da stvaranje djeteta zahtijeva, u većini slučajeva, dvoje ljudi, opet s više fokusa na nadolazeći događaj nego na uzrok. Također je važno priopćiti svom djetetu da sve obitelji izgledaju drugačije, sa samohranim roditeljima, LGBTQ+ roditeljima i drugim vrstama različitih kućanstava.
Djeca u osnovnoj školi mogu razumjeti apstraktnije koncepte, ali ključno je objasniti te apstraktne koncepte pozivajući se na biologiju, što uklanja svaki potencijalni sram i neugodu iz jednadžbe. Kako djeca budu starija, možda će biti spremna za detaljnije informacije o ljudskoj reprodukciji, uključujući ulogu spermija i jajne stanice u oplodnji i razvoju fetusa.
Kako razgovarati s adolescentima
Kako djeca postaju tinejdžeri, pitanje "odakle dolaze bebe" trebalo bi uključivati konkretnije razgovore o seksu. Starija djeca počet će postavljati pitanja o seksu, seksualnosti i seksualnim činovima. Seksualnost je normalan dio ljudskog razvoja i o njoj treba razgovarati otvoreno i iskreno, jer nema ništa sramotno u želji za znanjem.
Zapravo, istraživanja pokazuju da razgovor s adolescentima o seksu na dobno primjeren, izravan i pozitivan način dovodi do toga da djeca donose bolje informirane odluke. Tako s godinama dolazi do boljeg razumijevanja fizičkog procesa stvaranja djeteta. Adolescenti mogu razmišljati apstraktnije i mogu puno bolje razumjeti biološke procese. Stoga je važno osnažiti djecu i dati im riječi kojima mogu postavljati teška pitanja.
Razgovor s usvojenom djecom
Može biti teško, posebno maloj djeci, razumjeti odakle dolaze usvojene bebe. Njihova mama nije bila trudna - kako je onda došlo do bebe? Kao i kod odgovora odakle je obiteljska biološka beba, iskrenost je ključna. U redu je reći istinu: neki roditelji odluče dati svoje dijete na posvajanje kako bi se druga obitelj mogla brinuti za dijete. Važno je objasniti svojoj djeci da se čak i usvojene bebe rađaju kao i sva druga djeca, iz istog biološkog procesa.
Što NE reći kada djeca pitaju odakle dolaze bebe
Važno je da roditelji budu otvoreni i iskreni sa svojom djecom, posebno kada su starija.
Nemoj lagati
Koristi se činjenicama! Laganje nije opcija. Nemoj praviti stvari drugačijima nego što jesu. Znanje uklanja strah i neizvjesnost. Na pitanja odgovaraj iskreno i otvoreno. Odgovori točno na ono što se traži.
Ne spominji rodu
Nešto o čemu bi roditelji mogli razmisliti je dobra, stara priča o rodi koja donosi bebe budućim roditeljima. Nažalost, ova priča može biti zbunjujuća, posebno za djecu koja pokušavaju shvatiti komplicirani svijet. To ne može biti osnova na kojoj svojoj djeci objašnjavate reprodukciju.
