Novo istraživanje pokazuje da ostavljanje bebe da plače, dok je roditelj u blizini, može imati i određene koristi.
Novo istraživanje sugerira da kontroverzna COT (engl. cry it out) metoda neće naštetiti djetetu te da roditelji ne bi trebali imati grižnju savjesti ako dijete ponekad ostave da plače dok su oni u blizini. Istraživači sa Sveučilišta u Warwicku su pratili 178 novorođenčadi i njihove majke tijekom 18 mjeseci i promatrali jesu li roditelji intervenirali odmah kad je dijete zaplakalo ili su ga pustili da plače.
Zabilježili su da djeca majki koje su ih puštale da plaču nisu imala nikakve negativne posljedice u razvoju u dobi od 18 mjeseci. No, istraživači su puštanje beba da plaču od rođenja, uglavnom u prva tri mjeseca života, povezali s kraćim periodima plača u dobi od 18 mjeseci zbog čega zaključuju da ta metoda "ostavljanja djeteta da plače" zapravo može biti korisna u učenju samoregulacije.
Rezultati studije pokazuju da ponašanje roditelja, odnosno pitanje hoće li brzo reagirati na djetetov plač ili ga pustiti da se samo umiri, ne daje razlike u kratkoročnom ili dugoročnom odnosu majke i djeteta. Privrženost djeteta roditelju znanstvenici su procjenjivali eksperimentalnim postupkom u dobi s navršenih 18 mjeseci djeteta.
Glavni autor studije, profesor Dieter Wolke, rekao je: "Na razvoj i privrženost djeteta roditeljima ne utječe činjenica da li ih roditelji ponekad ostavljaju da plaču. Štoviše, ta metoda puštanja djeteta da se ponekad samo umiri dok je roditelj u blizini, može smanjiti količinu plača, kao i njegovo trajanje. Većina beba se dobro razvija bez obzira na to što roditelji ne interveniraju odmah ili ih puštaju da se same umire".
Profesor Wolke je kazao i da bi roditelji ponekad mogli pričekati prije nego što interveniraju te je naglasio važnost intuitivnog ponašanja. "Većina se roditelja s vremenom intuitivno prilagođava djetetovim potrebama, stoga, pričekajte malo prije nego što intervenirate kada beba zaplače i dopustite svojoj bebi priliku da se nauči samoregulirati," poručio je za Metro.
'Cry it out': Zašto je ova metoda uspavljivanja kontroverzna
Ova je metoda poznata i pod engleskim nazivom Cry it out. Neki roditelji se zaklinju u ovu metodu dok drugi misle da je potpuno štetna za dijete. Postoji li sredina i u čemu je problem? Samo izgovaranje fraze "cry it out" može izazvati žestoku raspravu među roditeljima, pedijatrima i psiholozima. Ova metoda jedna je najpoznatijih metoda uspavljivanja beba, a zapravo je to krovni naziv za bilo koji trening spavanja koji uključuje puštanje bebe da plače dok se uspavljuje.
Postoje brojne varijacije ove metode, a najekstremnija verzija je pustiti dijete da plače sve dok se samo ne uspava. Nježnija, a možda i najpoznatija inačica, je Ferberova metoda koja uključuje stalnu provjeru djeteta i umirivanje bebe u određenim vremenskim razmacima, vremenski intervali se s vremenom povećavaju sve dok beba ne nauči sama zaspati.
I mnogi drugi stručnjaci imaju podijeljena mišljenja oko ove kontroverzne metode. Dr. Teti smatra da ova metoda nije prikladna za bebe mlađe od tri mjeseca, a to mišljenje dijeli većina pedijatara. Dojenčad u ovo dobi još uvijek treba noćno hranjenje, a roditeljska utjeha može biti "korisna u uspostavljanju fiziološke i psihološke regulacije spavanja, što može imati posljedice nakon ovog ranog razdoblja", objašnjava Teti.
Dr. Sujay Kansagra, direktor pedijatrijskog neurološkog odjela za spavanje u medicinskom centru Sveučilišta Duke, kaže da iako su istraživanja pokazala da postoji kratkoročna dobrobit za bebu i mamu i da nema dugoročnog rizika za bebino zdravlje vrlo je važno posavjetovati se s pedijatrom. "Roditelji koji imaju djecu s bilo kojim zdravstvenim problemom moraju znati da je vrlo važno razgovarati s pedijatrom prije treninga spavanja", dodaje u izjavi za Parents.com.
